Jer, čuli ste već i s najvišeg državnog vrha, „Hrvatska je odlučila da će učiniti sve kako bi pomogla obrani hrvatskih generala.“Pomoć je počela stizati već prvih dana nakon presude.
Mikrofona i obrane generala Gotovine na središnjem zagrebačkom trgu uhvatio se Željko Sačić, debelo pod istragom Državnog odvjetništva zbog ratnog zločina u Gruborima. Njegova obrana Gotovine vrijedi barem dodatnih 5 do 15 godina zatvora, koje će haški suci nastojati ravnomjerno rasporediti između Gotovine i Markača.
U jednoj televizijskoj emisiji se pojavio admiral Lošo, koji je haškim sucima nastojao objasniti da su dio nekakve judeo-britansko-masonske zavjere. Sucima nema ništa draže nego kad im iz obrane viču „Sudac, pederu!“ U ovom slučaju riječ je o judeo-britansko-masonskim pederima, ali kazna je ista kao i u svakom sportu – dodatne 3 godine neigranja na slobodi.
Dan poslije pojavio se etn.ing. Jure Radić da bi protumačio kako je stenogram njegova razgovora s Tuđmanom o „3 do najviše 10 posto Srba koje bi trebalo ostaviti“ „izvađen iz konteksta“. Nema sumnje da će haški suci u razmatranju drugostupanjske odluke svakako prihvatiti prigovor cijenjenog etničkog inženjera te ga staviti u primjereni kontekst i Gotovini dodati od 3 do najviše 10 godina zatvora.
Dakle, samo prema brzinskom letimičnom pregledu pomoći koje je Hrvatska pružila u zadnjih desetak dana Gotovini smo u drugostupanjskoj, pravomoćnoj presudi osigurali između 35 i 55 godina zatvora.
Dodajmo tomu i da je premijerka Kosor istaknula kako će se ispitati sve okolnosti pod kojima su brijunski transkripti došli u Haag, implicirajući tom istragom da oni ondje nisu smjeli doći, što je također dragocjena potvrda haškim sucima, i to s najvišeg državnog vrha, da su na najboljem putu…
Karikiram, naravno, ali od svih tih likova koji ovih dana defiliraju hrvatskom obrambenom scenom Gotovini ne može doći ništa dobroga. Kao što nije ni do sada. Po istom tom obrascu mahnitog urlanja „Heroj, a ne zločinac“, haška presuda je hladno zaključila: „I heroj i zločinac“.
Jer ,valjda stoti put treba reći, u njoj Oluja nije kvalificirana kao zločinački pothvat nego kao legitimna vojna akcija oslobađanja hrvatskog teritorija koja je iskorištena da bi se proveo zločinački pothvat. Je li ili nije riječ o zločinačkom pothvatu, o tom dijelu presude može se i mora polemizirati isto kao i o tome jesu li Srbi protjerani ili su izbjegli. Haška presuda zasad je utvrdila da su protjerani, kao dio zločinačkog pothvata.
U tome su joj recimo koristili transkripti Jure Radića. Zbog kojeg sad ispašta Gotovina. Kao i zbog Tuđmanove diskutabilne fraze s brijunskog sastanka „Srbi moraju nestati“.
Ali kvragu, nema se što polemizirati oko počinjenih zločina. 24 ratna zločina, prema evidenciji Dorha, 214 ljudi ubijenih mimo ratnih aktivnosti. U nešto više od mjesec dana. (Izvješće HHO-a spominje 667 stradalih, ali ne razgraničava zločine od žrtava rata.)
Da ne spominjem pljačku, palež i više od 4 000 prijavljenih kaznenih djela. I kamione koji su čak s Brača dolazili u „Krajinu“ pokupiti što se odvesti dade.
Hrvatska je u svojoj dosadašnjoj obrani Oluje Haagu ponudila Heroja. Ali za sve te zločine niti jednog Zločinca. Pa se stekao dojam da sve svoje zločine želimo sakriti iza Heroja. Pa je Haag to (nepravedno) izjednačio. I Anti Gotovini, koji je po svemu sudeći i osobno i zapovjedno najneviniji (jer je i fizički i formacijski bio najdalje od mjesta na kojima su se događali zločini) oderao najvišu kaznu.
Takva obrana je već prisjela i samom Gotovini. Danima uoči presude zapjenjenim desničarima poručivao je da ne želi nikakve prosvjede. Jer je valjda i sam svjestan da oni trebaju više njima nego njemu. Kao što im on više treba u zatvoru nego na slobodi.
Jučer je redikule iz splitskoga Gradskog poglavarstva zamolio da ohlade od imenovanja ulica i trgova po njemu. Ploča s njegovim imenom u haškoj sudnici neće pomoći. Ali bi mu na sudu možda dobro došao popis imena onih koji su tijekom i nakon Oluje pobili onih 200 Srba.
Ali ta se imena skrivaju iza njegova imena.
Možda je kasno i možda neće mnogo pomoći, ali Hrvatska bi u idućem razdoblju Haagu jasno morala poručiti – ponosimo se svojim herojima, stidimo se svojih zločinaca.
I ja se evo sad iskreno stidim što sam tek sada, nakon sedam godina dnevničarenja i blogiranja, ovih dana prvi put i u Dnevniku i na ovom blogu posvetio nekoliko rečenica hrvatskim ratnim zločinima.