Sve moje prijateljice i ja svaki vikend idemo na narodnjake. Ako
idemo van, idemo na narodnjake. Nisu to samo narodnjaci, ima tu i
hrvatske muzike. Sve je to balkanska muzika, nije to samo razbijanje
čaša o pod i opijanje, kako ljudi zamišljaju”, opisuju dvije djevojke
koje je novinarka srela ispred jednog popularnog zagrebačkog
narodnjačkog kluba koji je svaki vikend dupkom pun.
“Gori, jednostavno gori klub, gori sve. Ta vrsta muzike, te riječi
pogode me. Takvog nečeg nema nigdje”, opisuje jedan mladić koji se
također uputio na narodnjake.
Osim domaćih, narodnjaci privlače i turiste. “Lijepo je jer je
melodija slična turskoj glazbi. Mojim prijateljima iz Južne Amerike i
Španjolske je možda teže uloviti plesni korak, ali meni je lako. Volim
taj ritam. Možda ne razumijem riječi, ali uživam u glazbi. Naravno, tu
su i prekrasne Hrvatice”, opisuje jedan dečko koji je u Zagreb došao iz
Turske i za izlazak odabrao narodnjački klub.
Iako su narodnjaci postali sveprisutan dio urbane kulture, Paolo
Sfeci iz Hrvatske glazbene unije ipak ne misli da su postali dio
“mainstream” kulture, već smatra da su i dalje dio “undergrounda”. “U
Hrvatskoj jednostavno nije proizvedeno nešto što bi bio pandan tom tipu
glazbe. Imamo melankolične klape, tamburaše, ali ne proizvodimo ništa
‘čašu razbijam, ruke su mi krvave'”, kaže on.
No, glazbeni kritičar Anđelo Jurkas smatra da su narodnjaci postali
dio sveopće kulture i da su tu već dugo. “Narodna glazba je bliska
ljudima ovog podneblja, to nije nešto čega se treba sramiti. Mislim da
je veći problem u onima koji se bune pa jauču i kukaju jer se sve svodi
na onaj klasični hrvatski internet revolucionarizam. Ako hoćeš reći da
ti fali rock'n'rolla, izvoli, radi nešto po tom pitanju”, kaže on.
“Narodna muzika, odnosno turbo folk više nije onaj narodnjak koji su
naši starci prije slušali i koje sam ja prije pjevala. Danas su
moderniji narodnjaci, to znači da na jednom aranžmanu radi po pet, šest
izvrsnih muzičara, to su ljudi koji su fakultetski obrazovani”, kaže
Vesna Vitas koja pjeva narodnjake već 30 godina. Ona tvrdi i da više
nije “sramota” biti “kafanska pjevačica”, kao što je to nekad bilo.
“Danas me ne nazivaju cajkuša, niti pevaljka. Danas sam Vesna koja pjeva u klubu”, kaže ona.
Koliko su narodnjaci postali popularni govori činjenica da ih slušaju
i djeca. Devetogodišnja Uma Mitrović kaže da voli narodnu glazbu zbog
ritma. Na rođendanima je počela slušati Severinu i preko YouTubea je
otkrila i ostalu glazbu takve vrste.
“Stihovi nekad znaju biti dobri, a nekad loši. Loši su ako nemaju
smisla, a dobri su ako ostanu u glavi i to pjevušiš cijeli dan”, kaže
Uma čiji ukus u glazbi ponekad i naljuti njezinu majku koja joj zbog
toga zna zabraniti pristup računalu. “Poslušam je, ali nekad slušam
poskrivećki”, priznala je učenica četvrtog razreda osnovne škole.