Sa druge strane, analitičari misle da je promocija određenih partijskih stručnjaka korisna za svaku partiju.
To što je Aleksandar Vučić predsednik saveta Srpske napredne
stranke za međunarodnu saradnju, ili što je Jorgovanka Tabaković na čelu
saveta za ekonomska pitanja, a Zorana Mihajlović glavni stručnjak za
energetiku u SNS-u, može da objasni i spekulacije o tome da će baš oni
biti na čelu odgovarajućih ministarstava u budućoj vladi ako je
formiraju naprednjaci.
Njihova imena možda i nisu neko
iznenađenje, budući da su oni već eksponirani u javnosti, ali imena
predsednika ostalih saveta SNS-a mogu da budu interesantna onima koje
zanima ko su potencijalni naprednjački ministri kulture (Radoslav
Pavlović), poljoprivrede (Zoran Mašić), pravde (Nikola Selaković),
sporta i omladine (Borislav Pelević), za brigu o deci i populaciji
(Stana Božović), za nacionalne manjine (Laslo Puškaš)…
Objavljivanje ovih imena u jednom dnevnom listu pod naslovom koji
upućuje da je SNS formirao vladu u senci i da su upravo ovi ljudi
članovi budućeg kabineta premijera Tomislava Nikolića razljutilo je
naprednjake. Oni su juče oštro demantovali vest da su formirali vladu u
senci navodeći da „saveti i odbori postoje i deluju u okviru SNS-a više
od godinu dana, kao funkcionalni delovi organizacione strukture,
predviđene Statutom SNS-a, uobičajene za svaku ozbiljnu političku
stranku, i ne predstavljaju nikakvu vladu u senci”.
Marko Đurić,
član Glavnog odbora SNS-a, kazao je za „Politiku” da se SNS „ne bavi
podelom funkcija koje su jedina motivacija političkog delovanja
vladajućih stranaka, već razmišlja o planovima i programima za smanjenje
nezaposlenosti i povećanje životnog standarda”.
„Osnovni cilj
saveta je da pripremi što kvalitetnije mere buduće nacionalne politike i
okupi najkvalitetnije ljude, a ne da se bavi podelom funkcija”, rekao
je Đurić.
Naprednjaci bi, međutim, možda trebalo da budu i
zadovoljni što su njihovi ljudi predstavljeni na ovakav način. Iako je
jasno da to što je neko predsednik određenog stranačkog saveta ne znači
da je i kandidat te stranke za određenu ministarsku funkciju (jer
uglavnom sve stranke imaju savete i nikada se nije desilo da su
predsednici tih saveta obavezno postajali ministri kada bi njihova
stranka došla na vlast), politički analitičari su rekli za naš list da
je promocija određenih partijskih stručnjaka korisna za svaku stranku.
Marko Blagojević, iz Cesida, istakao je da bi upravo za naprednjake
imalo smisla da formiraju vladu u senci zato što je jedna od ključnih
stvari koja im se spočitava, ne ulazeći u to da li je ta tvrdnja tačna
ili ne – da nemaju kadrove. Najbolji način da opovrgnu te tvrdnje, kazao
je on, jeste da formiraju nešto što bi promovisali kao vladu u senci,
kako god da se to zove. I da se onda javnost upozna sa tim ljudima – oni
bi trebalo da govore i daju svoje komentare o oblastima za koje su
zaduženi u partiji.
To, naravno, ne znači da će oni zaista i
biti kandidati za ministre. „Ne može nijedna partija sada da da bilo
kakvu vrstu garancija da će vlada izgledati upravo onako kako bi oni
voleli da u ovom trenutku izgleda, zato što nikad ne znamo kako bi mogla
da izgleda buduća vladajuća koalicija. Ali svaka partija bi trebalo da
se pred javnošću predstavi sa poznavanjem raznih oblasti koje vlada
pokriva”, dodao je Blagojević.
Ognjen Pribićević, iz Instituta
društvenih nauka, objasnio je da je „vlada u senci” britanski proizvod i
da ona u takvoj formi postoji tamo. Dodao je da u Nemačkoj, gde je bio
ambasador, nikada nije bila napravljena vlada u senci – opozicioni SPD
je samo promovisao nekih 10-15 osoba kao nekakve svoje prvake, ali ne i
kao sigurne buduće ministre.
„Saveti u strankama služe da se
ljudi u opoziciji pripremaju za neku ministarsku funkciju, ali to nije
tako direktno povezano kao u Velikoj Britaniji. Tamo kad je neko
ministar spoljnih poslova u senci on će najverovatnije i biti ministar
ukoliko njegova stranka pobedi”, kazao je Pribićević.
On je
dodao da je kod nas vrlo teško predvideti ishod izbora i kako će se
vlada formirati. Po njegovom mišljenju apsolutno je preuranjeno govoriti
o tome da SNS sada predloži nekakve ministre. A kada je reč o ljudima
koji su, ispalo je slučajno, predstavljeni javnosti, sigurno je da su
to, prema oceni Pribićevića, kadrovi u koje u SNS-u ima najviše
poverenja.
Biznismeni nerado javno komentarišu mogućnost
formiranja vlade u senci. Oni kažu da ne bi svoja imena da stavljaju u
bilo koji politički kontekst. „Ostavite me da završim svoje poslove i
rešavam probleme, da nikom ne guram prst u oko”, iskren je jedan od
njih.
Nije ovde reč ni o kakvoj vladi u senci već o formiranju
odbora koji treba da definišu sadržaje buduće politike, uveren je Milan
Knežević, potpredsednik Asocijacije malih i srednjih preduzeća.
„Za efikasno funkcionisanje državne administracije daleko su bitnije
institucije od imena i prezimena. Ministarstvo je mnogo više od
ministra. U engleskom ministarstvu postoji zanimanje permanentni
sekretar. Njega niko ne može smeniti a kad ode u penziju dvor mu dodeli
ulogu sera. Birokratiju i kadrove jedne zemlje čine svi građani, a ne
partijski članovi. Ukoliko se partijska deoba funkcija obavlja po
partijskoj liniji onda imamo partokratsku diktaturu a ne vladavinu
institucija”, kazao je Knežević.
Ukoliko bi SNS angažovao jedan
deo nestranačkih kadrova, a zadržao one koji dobro rade, upravljanje
državom bi bolje funkcionisalo nego sada, smatra naš sagovornik. Izvesno
je da ova vlada, sastavljena od velikog broja stranaka koje neprestano
ucenjuju i očekuju politički ćar, ne funkcioniše, istakao je Knežević.