Ovih dana pojavljuju se, često ponavljane floskule o uzrocima požara na Jadranu, gdje se, uslijed njihove učestalosti, najčešće spominju piromani, no dobar dio njih ide i korak dalje u traženju krivaca. Tako se u komentarima upotrebljava najčešća floskula “Zanimljivo, uvijek oko Oluje”. No osim činjenice da Oluja spada baš u vrijeme sezone požara i suhe vegetacije (da je i Valentinovo, požari bi harali jednakom žestinom), surova stvarnost i statistika sugestičarima krivaca “krive nacionalnosti” im nikako ne ide na ruku.
No, podaci Hrvatske vatrogasne zajednice govore da je čak 80 posto požara nastalo zbog nemara ili nepažnje. A većina požara posljednjih godina neumoljivo se širi zbog neodržavanja parcela, kako vlastitih, tako i susjedovih, gradskih, općinskih ili u nadležnosti Hrvatskih šuma.
Najmanji broj požara nastane namjerno. Piromani bivaju relativno brzo uhvaćeni. Naime, Hrvatske šume su instalirale 220 kamera na 110 lokacija, a sve se nadzire u vatrogasno-operativnom centru u Divuljama. Hrvatska ima i brojne dronove kojima se nadziru šume i najveći broj požara ugasi u samom startu, tako da javnost niti ne zna za njih. No problem je kad ih razbukta vjetar i tu onda kreću teorije zavjera.
Ali, zanimljivo, niti jedan uhvaćeni piroman nije “povratnik iz Srbije”, “deklarirani četnik” ili netko kome je povod paljenja Oluja. Upravo naprotiv, mahom radi se o bolesnim ljudima, često recidivistima i to domaćima, koji su od svoje paleži do kuće, nerijetko udaljeni tek koji kilometar.
Tko je onda pravi krivac za požare?
Ukratko, naša lijenost, pohlepa, nonšalantnost, neprihvaćanje tradicionalnih rješenja i egocentrizam. Pa ‘ajmo to malo raščlaniti:
Lijenost
Ako se malo zagledate u TV priloge s hrvatskih požarišta, vaš pogled ne može mimoići gustu travu koje uvijek prati takva mjesta.
Kad ste u Dalmaciji posljednji put vidjeli neku skupinu ljudi da organizira radne akcije? Kad ste vidjeli ovu mladost iz gradskih kafića i sa stadiona da su u proljeće uzeli trimer u ruke i pokosili svoju, susjedovu i općinsku travu? Odgovor je uvijek isti: “što ću ja tuđe raditi” ili “radne akcije su relikt komunizma”. A na pitanje kako to da sad ima više požara no ikad, najčešći odgovor je prebacivanje na piromane i to ne bilo koje, nego one kojima “smeta Oluja”.
Dobar primjer koji ide ovome u prilog je i napad one dvije uhljebljene žene (da ih ne imenujem opet jer ne zaslužuju) iz zaleđa Šibenika, čiji je suprug i otac šef uprave Hrvatskih šuma. One urlaju na vatrogasce, a Hrvatske šume, pa ni ove dvije iz priče nisu bile kadre počistiti visoku travu i makiju barem ispred svojih kuća. Jok… umjesto toga, tatica i mužić je, kako tvrde naši izvori, htio dovesti vatrogasnu cisternu da dežura baš ispred njihove kuće!
Na pragu lijenosti i pohlepe mogu se zasigurno naći i netom prozvane Hrvatske šume, koje vatrogasci često prozivaju zbog nedostatka požarnih putova. Što je tome razlog, u normalnoj državi istraživali bi istražni organi, pogotovo nakon golemih šteta i žrtava koje posljedično tome uzrokuju požari. U Hrvatskoj se to – ne radi i čak ne spominje.
Pohlepa
Od kad je turizma u Dalmaciji, malo tko se želi baviti poljoprivredom. Zapuštena polja država i jedinice područne/lokalne ne oporezuju, a i sami sudjeluju u ovom nemaru. Naime, kad ste čuli da neka općina ili pak grad u svojim godišnjim proračunima i planovima rada imaju redovni zadatak očistiti šume i zelenilo od suhe trave, makije i granja koje će na ljeto predstavljati realnu opasnost za njihovu turističku granu na kojoj sjede? Umjesto toga, radi se sve drugo, a sve kako bi se gostu i ove godine iscijedio još koji euro više!
Naime, ove godine je na proljeće palo puno kiše. Vegetacija je razmjerno tome dobro nabujala i u sušnoj sezoni se osušila. Sada je kao benzin i ove požare može izgasiti samo kiša s neba ili vatra koja će svo gorivo jednostavno potrošiti. Ali… zanimljivo, “uvijek oko Oluje”….
Nonšalantnost
Više puta smo objavljivali o paljenju roštilja usred sezone požara kad je zabranjeno loženje vatre i korištenje otvorenog plamena na otvorenom. Unatoč tome, brojni građani i turisti se ponašaju previše sigurni u sebe i lože vatru na plažama, poput jedne utjecajke s Instagrama na Krku, o čemu smo pisali, ili pak, u ovoj situaciji još luđe skupine ljudi koja je ložila gradele po jakom maestralu na Žirju.
Svaka iskra, odnešena s ovakvih ložišta, može značiti ubojstvo vatrogasca ili drugih nevinih osoba, kad stvari već izmaknu kontroli. Uostalom, dokaz za to je i onaj pčelar koji je prouzrokovao požar u Tučepima. Tada su pak ostali zatečeni svi gornji teoretičari zavjera, pa se za njih može složiti utješna kovanica “PČETNIK”, što je spoj riječi o očekivanim piromanima “četnicima” i stvarnom uzročniku požara, nemarnom “pčelaru” i to “zanimljivo, baš uoči Oluje”.
Egocentrizam
Morski HR je upozoravao na navijače i slavljenike koji su više puta koristili zabranjena pirotehnička sredstva i nerijetko bi zapalili šume, automobite i ostalu imovinu, a policija ih u pravilu ne dira. Jer zašto bi dirala Torcidu, Funcute, Armadu ili pak gnjavila nekoga usred vjenčanja? I onda novinari krenu pritiskati policiju, policija nema izbora, nego kazniti odgovorne, pa su na kraju krivi – novinari i to 365 dana u godini prije i poslije Oluje.
Bizarnim zakonom Tito naredio ubijanje koza u Dalmaciji, posljedice se osjete do danas!
Još jedan od razloga za nevjerojatne požare u Hrvatskoj je i nerazumijevanje države za specifične potrebe Dalmacije. Stoljećima je upravo stočarstvo reguliralo vegetaciju, a ako se ne zapali trava – neće gorjeti ni šuma. A onda je došao Josip Broz Tito s bizarnom idejom da su koze državni neprijatelji broj jedan, pa je 1948. godine donešen kontroverzni zakon u FNR Jugoslaviji, koji je i preko SFR Jugoslavije trajao sve do 1982. godine.
– Moram reći da sam sretan što ste uništili koze, jer sada vidim da se vaša brda zelene. Ja bi želio da to učine svuda gdje još nisu učinili. Naš će čovjek osjetiti za 10 godina što je značila koza za njega, a što za šumu. Potrebno je gajiti ovce jer one daju i mlijeko i vunu. Gajite ovce, one neće uništiti šumu. A vi znate da šuma i klimu popravlja. Kada ova brda budu šumom obrasla, onda tu nećete imati onako suhu klimu, kao što je imate preko ljeta, onakvu nesnosnu vrućinu. Klima će se mijenjati, a time će se dobiti više mogućnosti za intenzivniju obradu zemljišta koje ovdje imate, rekao je tada Josip Broz. Jugoslavija je tada na razini UNESCO-a proglašena primjerom kako se na Mediteranu može stati na kraj kozi štetočini – zabranom njezina uzgoja.
Posljedice se vide i danas. Jedno vrijeme bivši predsjednik države Stjepan Mesić iznio je ozbiljnu ideju da se potiče stočarstvo u Dalmaciji, no njegova ideja je ismijana, a ljudima je ionako lakše govoriti da požari nastaju uvijek – zanimljivo oko Oluje.
Usporedba cijene očuvanja šuma kanaderima ili kozama
Cijena jednog kanadera je oko 55 milijuna eura (tu uopće ne računamo cijene rezervnih dijelova, održavanja, leta posade, amortizacije i goriva). Cijena rasplodne koze je između 100 i 200 eura. To znači da za cijenu jednog kanadera Hrvatska može kupiti 367 tisuća koza za 367 tisuća hektara krša i kamenjara. Za usporedbu, proteklih dana kod Skradina je izgorjelo oko tisuću hektara šume.
Da smo samo malo manje uobraženi i više svjesni posljedica svojih postupaka, zasukali bi rukave i napravili nešto po pitanju sprječavanja požara na Jadranu. Potrebno je samo malo više pameti i planiranja, a manje arogancije i sebičnosti. Ako ne vjerujete meni, vjerujte vatrogascima i poštujte njihov trud i rad djelima, a ne ljetnim Facebook i Instagram statusima. I to zanimljivo uvijek – oko Oluje…
Jurica Gašpar