Nekoliko stotina okupljenih u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso danas, nešto iza 14 sati, dočekalo je haškog osuđenika za ratne zločine Darija Kordića, u ratnom periodu u BiH visokog zvaničnika samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, uz pjevanje domoljubnih pjesama.
Kordić, koji je u Haškom tribunalu 2004. godine osuđen na kaznu od 25 godina zatvora za ratne zločine počinjene tokom 1993. godine u Lašvanskoj dolini u srednjoj Bosni, pušten je na slobodu nakon što je dvije trećine kazne proveo u zatvoru u Austriji.
Na izlazu iz zagrebačke zračne luke, Kordića su dočekali supruga, sin i dvije kćeri.
Kordić se nije obraćao novinarima, ali je u obraćanju pristalicama koje su ga dočekale kazao kako se zahvaljuje “hrvatskim braniteljima, svojoj obitelji, svima koji su me posjećivali u zatvoru”. Uputio je i izraze sućuti stradalim u poplavama u Hrvatskoj i BiH.
U isto vrijeme, jedna osoba iz publike je povikala: “Sotono, ubojica”, nakon čega je došlo do nereda i kratke tuče među okupljenima, pa je intervenirala policija koja je pomenutu osobu izvela iz prostora aerodroma.
Kordić je potom pozvao sve okupljene da nazoče svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali.
S članovima obitelji Kordić se ukrcao u kombi i napustio zračnu luku Pleso, zaputivši se, vjerovatno, prema stanu u Zagrebu u kojem živi njegova obitelj.
Podsjetimo, Žalbeno vijeće Haškog tribunala, u presudi objavljenoj 17. decembra 2004. godine, potvrdilo je nalaze prvostupanjskog vijeća da je Dario Kordić, “kao visoki političar (u srednjoj Bosni) sudjelovao u planiranju vojne operacije i napada na selo Ahmići” u Bosni, te je potvrdilo i prvostupanjsku kaznu od 25 godina zatvora za bivšeg dopredsjednika “Herceg – Bosne”.
Dario Kordić je oslobođen odgovornosti za zločine na nekoliko lokacija, na primjer u Novom Travniku, ali je većina drugih optužbi potvrđena. Među potvrđenim optužbama je i ona kojom se tereti za odgovornost za najteži zločin iz optužnice – napad na selo Ahmići, 16. aprila 1993. Proglašen je krivim za poticanje i naređivanje sistematskih napada na civile i protupravnih zatočavanja u nizu drugih mjesta srednje Bosne, među kojima u Busovači i na području Kiseljaka.
“Na temelju sveukupnih direktnih i indirektnih dokaza, razumni prosuditelj činjenica mogao je zaključiti da je za Kordića napad na Ahmiće i druga sela u Lašvanskoj dolini bio usmjeren na etničko čišćenje područja iz strateških razloga”, navelo je Žalbeno vijeće, koje je zaključilo da je optuženi imao “direktnu namjeru” da se izvrše zločini.
On je “odobrio opći plan” napada znajući da će biti ubijani vojno sposobni bošnjački muškarci, protjerivani civili i razarane njihove kuće, navodi se u sažetku presude.
“Na osnovu Kordićevog snažnog nacionalističkog stava i njegove želje da se uspostavi suverena hrvatska država unutar teritorije BiH, po svaku cijenu, Kordić je posjedovao konkretnu diskriminacijsku namjeru, potrebnu za krivično djelo progona”, naveo je predsjedavajući Žalbenog vijeća Wolfgang Schomburg, prilikom objave konačne presude krajem 2004. godine.
Prije konačne presude, Dario Kordić je u pritvoru Haškog tribunala proveo sedam godina i tri mjeseca i to vrijeme mu je uračunato u trajanje zatvorske kazne.
Haški sud je, inače, 14. maja 2010. godine, odbacio zahtjev Kordića za prijevremeno oslobađanje nakon što je izdržao polovinu zatvorske kazne.