Danas, 30. jula, svijet je ušao u ekološki dug, podigavši kredit od prirode.
Ovaj datum rezultat je procjena koje izrađuje Mreža za globalni ekološki otisak (Global Footprint Network). Riječ je o trenutku kada čovječanstvo iscrpi sve prirodne resurse i usluge koje planeta može da obnovi tokom jedne godine.
Ove godine taj dan pao je na 30. jul, što je, nakon ažuriranja procjena, najraniji datum ekološkog duga još od 1972. godine, saopštili su autori analize.
Kako bi odredila Dan ekološkog duga za svaku godinu, Mreža za globalni ekološki otisak izračunava koliko je dana u godini biokapacitet Zemlje bio dovoljan da pokrije ekološki otisak čovječanstva. Preostali dio godine svijet živi u ekološkom dugu.
Konkretno, biokapacitet planete – količina prirodnih resursa koje Zemlja može da obnovi tokom jedne godine – dijeli se sa godišnjom potrošnjom čovječanstva, odnosno našim ukupnim ekološkim otiskom. Dobijeni rezultat množi se brojem dana u godini, koji ove godine iznosi 365.
U 2026. godini do ove kritične tačke stigli smo već 211. dana u godini.
Sve što budemo trošili tokom preostalih 154 dana zapravo trošimo na račun budućih generacija. To znači da naše potrebe daleko premašuju raspoložive kapacitete planete, pa bi za njihovo potpuno zadovoljavanje bilo potrebno čak 1,7 planeta Zemlje.
Situacija je gotovo nepromijenjena već skoro deset godina. Od 2018. godine Dan ekološkog duga uglavnom pada početkom avgusta, izuzev pandemijske 2020. godine, kada je zbog smanjene globalne potrošnje pomjeren na 18. avgust.
Gdje je Bosna i Hercegovina?
Na svjetski Dan ekološkog duga Bosna i Hercegovina je već više od tri mjeseca u ekološkom minusu. Prema podacima Mreže za globalni ekološki otisak, naša zemlja je u ekološki dug ušla još 26. aprila.
To znači da bi, kada bi svi stanovnici svijeta živjeli i trošili resurse kao građani Bosne i Hercegovine, bilo potrebno više od dvije i po planete Zemlje da zadovolje potrebe čovječanstva.
Od zemalja regiona, ove godine je prva u ekološki dug ušla Crna Gora, već 20. aprila, zatim Hrvatska 25. aprila, a Bosna i Hercegovina dan kasnije, 26. aprila. Srbija je u ekološki dug ušla 16. maja, Bugarska 10. maja, dok su Rumunija i Mađarska taj prag prešle u drugoj polovini juna. Albanija će, prema procjenama, ući u ekološki dug tek 19. septembra.
Zajedno sa dvadesetak drugih zemalja, Sjeverna Makedonija i Slovenija ove godine nisu bile obuhvaćene analizom zbog, kako navodi Mreža, nedovoljnog kvaliteta dostupnih podataka.
Od održivosti do prekoračenja
Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka čovječanstvo je živjelo gotovo u granicama održivosti. Međutim, posljednjih decenija situacija se dramatično promijenila.
Iako se radi o složenim proračunima, Dan ekološkog duga jasno pokazuje ono što već osjećamo kroz svakodnevicu – prirodne resurse trošimo prebrzo, emitujemo ogromne količine gasova sa efektom staklene bašte, klima se ubrzano mijenja, biodiverzitet nestaje, a ekstremni vremenski događaji poput suša, poplava i velikih šumskih požara postaju sve češći.
Prošle godine Dan ekološkog duga prvi put je zabilježen još u julu, i to 24. jula. Međutim, nakon ažuriranja baze podataka Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija, datum za 2025. godinu retroaktivno je pomjeren na 1. avgust.
Iz Mreže za globalni ekološki otisak naglašavaju da ovo pomjeranje ne znači da je čovječanstvo smanjilo svoju potrošnju ili pritisak na prirodu, već da su ažurirani podaci pokazali nešto veću sposobnost okeana da apsorbuju ugljenik, uz još nekoliko manjih metodoloških korekcija.
Uprkos tome, 2026. godina predstavlja najveći nivo ekološkog prekoračenja ikada zabilježen, odnosno najraniji Dan ekološkog duga u posljednjih 55 godina.
Poređenja radi, 1972. godine svijet je u ekološki dug ušao tek 31. decembra, a godinu ranije, 29. decembra. To pokazuje da je prije samo nekoliko decenija Zemlja gotovo mogla da obnovi onoliko resursa koliko je čovječanstvo trošilo.
Danas to više nije ni približno slučaj.
Svjetski Dan ekološkog duga obuhvata više od 100 zemalja koje analizira Mreža za globalni ekološki otisak – od Katara, Luksemburga i Singapura, koji su svoje godišnje resurse iscrpili već u februaru, do država koje ni do kraja godine ne ulaze u ekološki dug, poput Bangladeša, Indije, Egipta i Senegala.
Kada bi cijelo čovječanstvo živjelo kao stanovnici Bangladeša, za zadovoljavanje globalnih potreba bilo bi potrebno manje od pola planete Zemlje.