Iseljavanje mladih, nezaposlenost, male plate, visoki troškovi života… Vukovarce kao i ostatak Hrvatske, Evrope i svijeta muče isti problemi, a tu su još i stare rane koje teško zacjeljuju. One su duboko urezane i teško ih je iskorijeniti. Posebno su bolne porodicama koje su te 1991. godine izgubile člana porodice, prijatelja, komšiju, a mnogo je takvih.
Trebat će vremena i vremena. Možda će odnosi u Vukovaru biti drugačiji kada odrastu djeca čija djetinjstva su sretnija, sa lijepim uspomenama. A možda ni tada. Jer i mlađe generacije, djeca koja školu pohađaju pod istim krovom, a koja su fizički odvojena, sa dva nastavna programa – hrvatskim i srpskim, već sada znaju šta su podjele, javlja Anadolu Agency (AA).
Filip Sušac, zamjenik gradonačelnika Vukovara, podsjetio je da je prošla 31 godina od rata.
“Grad je novi feniks. Grad, koji se iz potpunog razaranja uzdigao, je danas jedan lijepi evropski grad i primjer, grad kojim se možemo ponositi. Ako analiziramo postojeću komunalnu i sportsku infrastrukturu u gradu, postojeće uslove kada je riječ o školstvu i sportu i ostale čimbenike koji su bitni za društveni život običnog građanina, Vukovar je grad koji sve to nudi i ponosni smo na to”, pojasnio je Sušac.
Prošla je 31 godina od pada grada, 18. novembra 1991., pod kontrolu okupacionih snaga srpskih paravojnih formacija i tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA).
“Iako je prošlo više od 30 godina, Vukovar je grad koji ima svoju ranu, grad koji živi sa svojom ranom i tužnom ali ponosnom sudbinom”, poručio je Sušac.
Nakon rata u Hrvatskoj, kao i u Bosni i Hercegovini, često slušamo riječi: suživot, zajedništvo i tolerancija. I Vukovar, čije su slike tokom rata u vrijeme raspada bivše Jugoslavije obišle svijet, ili grad heroj, kako ga nazivaju, pokušava objediniti simbole zajedništva.
Međutim, Sušac kaže da se pitanje zajedništva i tolerancije može posmatrati s dva aspekta, života običnog čovjeka i politike.
“Kada pričamo o Vukovaru kao gradu heroju, kao simbolu Domovinskog rata, gradu kao simbolu otpora, možemo reći da postoji jedno zajedništvo, nacionalno zajedništvo. Kada pričamo o toleranciji u Vukovaru, to možemo podijeliti u dvije konotacije. Imamo jednu realnu, ljudsku i jednu političku. Što se tiče ljudske, ljudi kao i u svim gradovima žive, imaju svoje poslove, privrednici rade s ciljem ostvarivanja dobiti. Kada pričamo o tim stvarima, ne vidimo nikakvu podijeljenost po pitanju nacionalne konotacije”, pojasnio je Sušac za AA.
Međutim, kako je kazao, kada se govori o političkoj noti grada Vukovara, nažalost, uvijek se uhvati nacionalna politika koja digne tenzije.
“Kršćanski je opraštati i mi kažemo oprostiti da, ali zaboraviti ne. Grad Vukovar i žrtva se nikada ne mogu zaboraviti. Moramo oprostiti, ali neke stvari. Nažalost, politika nije riješila kada je trebala rješavati. Pričamo o godinama 1998. do 2005., pitanje granica između Srbije i Hrvatske, vojnih spisa, suđenja, kazni, odgovornosti…”, naveo je Sušac za AA.
Grad je podijeljen između Hrvata i Srba, između prošlosti i budućnosti, rata i mira. Grad podijeljen između oprosta i zaborava. Učenika hrvatske i srpske nacionalnosti. Učionica do učionice, u jednoj Hrvati, u drugoj Srbi.
“Mi u Vukovaru snažno zagovaramo da je vrijeme da sva djeca počnu ići u zajedničke škole. Smatramo da je to jedini kamen spoticanja koji uistinu donosi određenu razinu razdora s obzirom na to da djeca hrvatske nacionalnosti u Vukovaru idu u škole po hrvatskom programu, dok djeca srpske nacionalnosti idu po srpskom programu. Smatramo da je vrijeme da svi zajedno krenemo ići u škole. Ovo je Republika Hrvatska, dakle, po hrvatskom programu, ali uz uvažavanje i srpske nacionalne manjine i davanja njima dodatnih sati za učenje i svog jezika, historije i kulture”, istakao je Sušac.
Smatra da je problem u tome što su djeca fizički odvojena u dvije škole i smjene i nemaju dodirnih tačaka.
“Brojne udruge koje pokušavaju kroz neke evente, radionice i utakmice spojiti većinsko stanovništvo i nacionalnu manjinu, ne mogu uspjeti u tome. Suživot i prijateljstvo se grade od malih nogu”, pojasnio je Sušac.
Kako je kazao, to su dvije škole pod istim krovom.
“To je jedna škola koja ima odvojena dva programa. Odvojeno je i nastavno osoblje”, rekao je Sušac.
Kada pričamo o toleranciji, smatra da je “grad Vukovar jedan od najtolerantnijih gradova u svijetu”.
Prema popisu stanovništva iz 2021., u Vukovaru je živjelo 23.175 ljudi.
“Većinsko je hrvatsko stanovništvo, sa brojnim nacionalnim manjinama. S tim da je srpska nacionalna manjina u najvećem postotku, nešto ispod 30 posto. Grad Vukovar je i prije rata bio multikulturan grad i ovaj popis je pokazao da uistinu od svih manjina koje su se popisivale tokom popisa, mislim da nema samo židova i vlaha, sve ostale manjine su zastupljene”, pojasnio je Sušac.
Kada je riječ o vijećima nacionalnih manjina, Grad Vukovar finansira rad nekoliko nacionalnih manjina među kojima su srpska, mađarska i ukrajinska.
“Osim toga, Grad Vukovar finansira i KUD-ove koji promiču kulturu nacionalnih manjina”, ispričao je Sušac za AA.
Dan sjećanja na žrtve Vukovara obilježava se svake godine u znak sjećanja na pad grada 18. novembra 1991. pod kontrolu okupacionih snaga srpskih paravojnih formacija i tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Opsada i bitka za Vukovar trajala je tri mjeseca, od 24. augusta do 18. novembra 1991. godine. Grad, koji je do pada u ruke JNA pretvoren u ruševinu, branilo je blizu 1.800 pripadnika hrvatskih snaga. Linija odbrane bila je duga deset kilometara.
U bitkama je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi. Prema podacima vukovarske bolnice, stradala su 1.624 civila i pripadnika Hrvatske vojske, a ranjeno je 1.219 osoba. Više od 22.000 prijeratnih stanovnika ostalo je bez svojih domova i protjerano je.
“Po pitanju nestalih osoba, koje je teško pitanje koje muči sve, a najviše porodice, u Gradu Vukovaru se traže posmrtni ostaci još 383 osobe. Posmrtni ostaci se pomalo pronalaze. Prije nekoliko mjeseci su pronađena dva posmrtna ostatka, a prije dva dana je došla informacija da su još dva posmrtna ostatka pronađena u okolnom selu Grada Vukovara”, dodao je Sušac.