Prije dva mjeseca odlučili smo u firmi moga muža zaposliti nekog od azilanata/tražitelja azila. Dugo smo razmišljali, nije njima potrebna samo humanitarna pomoć, već samopouzdanje i pripadnost društvu, korisnost za zajednicu.
Bez rada nema ni integracije”, započela je na svom Facebook priču Ida Prester.
Dodala je da su kontaktirali Centar za tražitelje azila i tražili preporuku za nekog od migranata s radnom dozvolom. Odmah su im poslali Samija.
“Sami je u Srbiju stigao kao dječak od 15 godina. Iza sebe je ostavio roditelje i brojnu braću i sestre. Odgovarali su ga od puta u nepoznato, ali glad prema normalnom životu bila je jača. Nije više mogao podnijeti strah, besperspektivnost, letargiju. Sami ima snove, kao i svi mi”, dodala je.
Kako je Ida opisala, Sami je put prevalio najvećim dijelom pješice i uz pomoć krijumčara.
“Za to vrijeme vidio je sve ono što nijedno dijete ne bi trebalo vidjeti ni na filmu. Čim je došao, krenuo je u školu za dizajn i počeo učiti srpski. Iako mu je početni plan bio da dođe do Njemačke ili još dalje na sjever, Srbija mu se svidjela.
Kaže – otvorena, topla i opuštena. Volio bi ostati ovdje, ovo je zadnja točka njegovog puta. Sami se na poslu super snašao, saradnici ga obožavaju. Oni su nas i zvali da pomognemo ako možemo”, napisala je.
Naime, prije nekoliko dana Samiju je odbijena molba za azil, već treći put.
“Ne znamo kako pomoći, ne razumijemo se u proceduru odlučivanja. Ali znamo ispričati ovu priču i prepoznati vrijednog čovjeka koji može biti na ponos svakom društvu.
Najdirljivija mi je bila Samijeva rečenica dok smo pričali: ‘Ne razumijem. Upoznao sam ovdje puno ljudi koji žele pobjeći odavde, u neke zemlje gdje se bolje živi. Ja samo želim ovaj život koji oni već sada imaju, ništa više od toga'”, napisala je Ida.
Index