Foto: Ilustracija
Da je kojim slučajem u Bubnjarcima sjeo na vlak za Karlovac, bila bi to najsporija dionica koju bi 42-godišnji Britanac John Worth vlakom prošao na svojem četrdesetodnevnom putovanju Europom.
28,23 kilometara na sat.
No, nije.
I to ne zato što bi ga fulao, nego zato što se vlak nije pojavio pa
će titulu najsporije željezničke linije sada, umjesto hrvatske, preuzeti
jedna rumunjska ruta.
Wortha smo dočekali u ponedjeljak navečer na zagrebačkom Glavnom
kolodvoru gdje je stigao sa samo pola sata zakašnjenja, točno na 25. dan
svoga projekta.
U sklopu njega će, u 40 dana, željeznicom pokušati prijeći sve
željezničke granične prijelaze na području EU, njih ukupno 83, što će
biti put dugačak više od 28 tisuća kilometara, tijekom kojeg će
promijeniti čak 158 vlakova, od čega četiri noćna, dva trajekta, šest
autobusa, a nešto će morati i biciklirati.
Grmlje i šikara
Worth pritom nije ekstremist niti pati od manije gonjenja: cilj
njegova projekta, koji mu financiraju građani putem crowdfunding
kampanje, lobiranje je za uspostavu funkcionalnog željezničkog prometa
na razini europske zajednice, prometa koji će ljudima omogućiti
međunarodnu, ali i lokalnu povezanost te dati doprinos održivom
prometnom sustavu Europe.
“A da bih to postigao, shvatio sam da moram obići teren, proputovati
Europu vlakom, zabilježiti i dokumentirati sve probleme te lobirati pri
Odboru za promet Komisije EU kako bi se riješili temeljni problemi i
uspostavio funkcionalan željeznički promet”, rekao nam je Worth koji je
sinoć u Zagrebu imao taman dva sata za pojesti večeru i popiti pivo.
Ulazak u Hrvatsku bio je priča za sebe.
Između slovenske Metlike i Karlovca, preko graničnog prijelaza
Bubnjarci, postoji željeznička pruga, ali je linija dokinuta u
pandemiji, zbog čega vlakovi tamo trenutačno ne prolaze pa je pruga
obrasla grmljem i šikarom, a željezničkim postajama šeću se pilići i
kokoši.
“Dapače, pruga u Bubnjarcima možda je i najgora koju sam dosad vidio,
prekrivena uljem, a most kojim prolazi fizički je nečime zagrađen,
valjda kako bi se onemogućio prijelaz migrantima. Ovdje sam stoga
biciklirao sve do Karlovca”, prepričao nam je sugovornik.
Njegovo putovanje Europom počelo je 13. lipnja u Berlinu, a iz
itinerera koji je javno dostupan vidljivo je kako je dosad prešao dobar
dio sjeverne Europe i Mediterana. Ono što ga dalje iščekuje je obilazak
istočnih dijelova, odnosno Bugarske i Rumunjske, a putovanje će završiti
1. kolovoza ponovno u Berlinu u kojemu živi, radi kao konzultant za
online komunikacije te od 2005. godine vodi jedan od popularnijih
blogova.
Dapače, ako je vjerovati podacima s njegova bloga, EurActiv ga je
prozvao jednim od 40 Britanaca s najvećim utjecajem na donošenje
politika EU, što je lista na koju je dospio s bivšim britanskim
premijerom Davidom Cameronom, parlamentarcem Nigelom Farageom ili pak Lionelom Barberom, bivšim urednikom Financial Timesa.
Terenski podaci koje će pripremiti obuhvatit će i hrvatske željeznice koje se, očekivano, baš i nisu proslavile.
“Kad su u pitanju željeznice, dobiješ ono za što si platio, a ovdje
se vidi kako Hrvati dugo nisu ulagali. Od nefunkcionalnih postaja i
perona, koji nisu prilagođeni biciklistima i osobama s invaliditetom,
preko nepostojanja obavijesti za putnike do katastrofalnih pruga”, rekao
nam je Worth.
Previše apsurda
U Europi je pritom nešto bolje, ali u načelu sustav pati od previše apsurda koji onemogućavaju funkcionalan promet.
Uz ostalo, revolucija koja se u zračnom prometu dogodila prije
nekoliko desteljeća, a koja je putnicima omogućila kupnju povezanih
karata i jamstvo osiguranja za kašnjenja, u slučaju željeznica nije
zajamčena, već ovisi o dobroj volji nacionalnih željezničkih operatera, a
ne funkcionira ni međunarodni sustav koji bi trebao objedinjavati vozne
redove svih zemalja članica pa na mnogim rutama uopće nije moguće naći
informaciju o međunarodnim linijama.
“Glavni je problem, uz infrastrukturu, natjerati željezničke
operatere da trećim osobama daju podatke o linijama i voznim redovima,
ali i uspostaviti željezničke veze koje će korespondirati s potrebama i
željama stanovništva”, zaključio je Worth.
Češke željeznice su najfunkcionalnije
Zamolili smo Wortha da nam usporedi iskustvo hrvatskih u odnosu na
ostale europske željeznice, a on nam je rekao kako za ocjenu stanja
treba moći odgovoriti na sljedeće pitanje: Može li me željeznica odvesti
do najbližeg liječnika kad mi je dijete bolesno? Češka i austrijska
mogu, njemačka može ako se ne pokvari, a španjolska i francuska teško.
“Neki su, poput Španjolaca, ulagali puno, ali praktički nemaju vlakove i
promet im je jako rijedak, a neki, poput Nijemaca, imaju problem s
preopterećenošću jer im se infrastruktura raspada pod pregustim
prometom. Zasad su najfunkcionalnije Češke željeznice. Infrastruktura je
stara, gotovo kao u Hrvatskoj ali oni se vode filozofijom da gdje god
postoji linija, vlak treba prometovati svakih sat vremena”, kaže Worth.