Foto: Radio Rama
Bosna i Hercegovina biće zemlja staraca, govore to svi statistički podaci istraživanja. Zemlja se guši u korupciji, nepotizmu i kriminalu, a odliv mozgova ne prestaje. Prema istraživanjima više od 50% mladih želi napustiti državu. Dok se pitamo kakva će država BiH ostati, moramo se upitati otkud toliko nemorala, kriminala, korupcije i drugih pošasti u državi u kojoj je preko 90% stanovništva religiozno. Jedan od odgovora može se pronaći u činjenici da vjerski autoriteti kojima široke narodne mase vjeruju često rade uz i za politiku. Ne protive se onima koji kradu, lažu, manipulišu. Naprotiv, često su skupa na prijemima, teferičima, sastancima i slično. Začarani krug razorne saradnje politike i religije prekidaju tek poneki hrabri entuzijasti. Jedan od njih je i fra Antonio Baketarić. On na svetim misama često govori bolnu istinu koju ostali predstavnici katoličke crkve, ali i pravoslavne te islamske zajednice, prešućuju.
U nastavku donosimo dijelove sa prošlogodišnje prvomajske propovijedi Fra Antonija sa Zahumlja .
„Svatko od nas ovdje prisutnih iz određenog je motiva danas došao na Zahum. Motiv nas koji smo na Zahumu proveli manji ili veći dio života zasigurno je i ljubav prema rodnom kraju, zemlji. Iz toga bi razloga valjalo danas ovdje na ovom mjestu promisliti malo o tom našem domoljublju i upitati se je li ono što mi mislimo, govorimo i radimo stvarno ljubav prema rodnome kraju i zemlji ili je to ipak nešto drugo“, započeo je fra Antonio svoju propovjed.
Govoreći o poimanju domoljublja rekao je kako bi većina na pitanje šta je za njih domoljublje odgovorila: „U raznim prigodama ističem hrvatske nacionalne zastave, neka vide da nas još ima; u raznim prilikama zapjevam hrvatske domoljubne pjesme, posebno na svadbama, gdje često padne koja žešća da pobudi uspavane nacionalne emocije; na nogometnim utakmicama i drugim sportskim natjecanjima obučem dres i najvatreniji sam navijač; na izborima glasam za one koji stoje na crti obrane nacije i nacionalnih vrijednosti; što bih za druge, ako me krade neka me krade moj, a ne tuđi; svađam se po fejsbucima i drugim društvenim mrežama sa neprijateljima našega naroda…“
Fra Antonio je zatim rekao da sve to možda u jednoj mjeri i treba, ali da to nije ljubav prema rodnom kraju i zemlji.
„Pa kako nije? – netko će možda reći. E pa nije. Sve ove pobrojane stvari radimo i mislimo da time pokazujemo i dokazujemo svoju ljubav prema rodnome kraju i zemlji, ali je ne dokazujemo. U najviše slučajeva s ovim pobrojanim radnjama pretjeramo i od sebe pravimo primitivce. A osim toga radimo stvari kojima dokazujemo da o svome rodnom kraju i zemlji uopće ne vodimo brigu, a kamo li da je volimo“, pojasnio je.
Šta je bacanjem smeća, sa svim ilegalnim odlagalištima otpada, upitao je fra Antonio.
„Kažem ilegalnim, ali i oni legalni su ilegalni jer kad su napravljeni nisu se poštivali osnovni kriteriji. Koliko se puta vozimo u autu i samo kroz prozor bacimo ono što nam je višak u autu. Pogledajte samo prostor oko naših cesta. Od plastičnih vrećica i bočica, limenki i svega i svačega drugoga. Šta je sa Izlazom. Naša je sramota što svakome tko god stane i pogleda na jezero, ljepotu prizora pokvari ono smeće. Sramota je što smo ono dopustili. Je li to ljubav prema rodnome kraju i zemlji? Što je sa našim vodama? Znamo iz biologije da voda kruži u prirodi. Ono što bacimo nama će opet doći, a toga nismo ni svjesni. Vode imamo na pretek i vjerojatno je zato dovoljno ne cijenimo i ne pazimo. Kada sam 2016. godine bio u Ruandi u Africi susretao sam ljude koji su svaki dan pješačili više od 10 kilometara kako bi na leđima donijeli kući malo vode za obitelj. A u nas je slučaj i događa se da se iznad izvora vode napravi deponija. Je li to ljubav prema rodnome kraju i zemlji?“
Fra Antonio podsjetio je vjernike i na njihov odnos prema šumama koje su najsloženiji ekološki sistem na zemlji, čuvari raznovrsnog biljnog i životinjskog svijeta, čuvari tla od erozije.
„Bez obzira na ovo svjedoci smo da je proteklih godina izvršena sustavna kriminalna devastacija mnogih naših šuma djelovanjem neodgovornih i pohlepnih pojedinaca te nebrigom pojedinih šumara i njihovih poduzeća, ali i čak u suradnji s njima. Grkašnica i Prodojnica koje su do rata ličile na nacionalne parkove danas liče na opkoljeno Sarajevo devedesetih. Je li to ljubav prema rodnom kraju i zemlji? Šta je sa prirodnim fenomenina? Uništili smo Raduško jezero, tobože da ga zaštititmo, ali smo ga zapravo uništili. Razina jezera je mnogo manja nego prije desetak godina, a za vrlo brzo vrijeme neće ga biti. Jezeru iz zadnjeg ledenjačkog doba prijeti nestanak, kao i endemskim biljnim i životinjskim vrstama. Je li to ljubav prema rodnome kraju i zemlji?“
Fra Antonio vjernike je podsjetio i o odnosu prema istini od koje mnogi bježe.
„Tko će odgovarati za sve silne izrečene laži? Je li nam draža istina ili nam je draža dvaput izrečena laž koja je „postala istina“. Želimo li čuti istinu koja je ponekad i gorka, ili želimo čuti naručenu istinu koju plasiraju oni koji se danas prave najvećim domoljubima i Hrvatima, koji drže prodike svima, pa i fratrima, a takvima je nekad glavno zanimanje bilo profiterstvo, odnosno pljačkanje hrvatskih kuća po Zvirnjači i srpskih kuća po Vukovsku.“
„Je li ovo sve ljubav prema rodnome kraju i zemlji? Neka svatko sebi odgovori, a ja sam uvjeren da nije“, zaključio je fra Antonio svoju propovijed.
Fra Antonio je rođen u Livnu 1994. godine. Član je Franjevačke provincije Svetog Križa Bosne Srebrene. Za svećenika ga je 2021. godine u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu zaredio kardinal Vinko Puljić nadbiskup vrhbosanski. Nakon završene gimnazije u Srednjoj školi u Prozoru, postulature u samostanu u Visokom, novicijata u samostanu u Gorici kraj Livna, upisuje filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, kojeg uspješno završava 2020. godine. Trenutno je student dva fakulteta, čime dodatno usavršava svoja znanja iz istorije i geografije. Godinama se bavi humanitarnim radom, a kao student boravio je u Africi u humanitarnim misijama.
