STVAR je postala prilično bizarna – već tjednima slušamo kuknjavu poslodavaca s Jadrana kako “nema sezonaca” i kako “radnici traže previše”. Pa evo kratka uputa za sve poslodavce koji misle da radnik traži previše. Možete:
a) dati radniku više novca i osigurati bolje uvjete rada,
b) reći “ne dam”, uzeti krpu ili kuhaču u ruke i odraditi posao sami.Radnik ima pravo tražiti koliko god novca želi
Stvar s tržištem, pa i tržištem rada, vrlo je jednostavna – onaj tko prodaje, to je ovdje radnik koji prodaje svoj rad, traži neku cifru, onaj tko kupuje, to je ovdje poslodavac, nudi neku cifru. Ako se nađu, potpisuju ugovor o radu, ako se ne nađu – nikom ništa. Što uopće znači rečenica da “radnici traže previše”? Radnik ima pravo tražiti koliko mu se ćefne – može za konobarenje tražiti 20.000 kuna. Ako ste ih spremni platiti, doći će vam raditi. Ako niste, onda nećete dobiti radnika. Država naravno tu ima svoje prste u smislu opterećenja rada, ali osnova je sloboda ugovaranja, nitko nije obvezan doći vama raditi za novce koje ste zamislili.
Ako vaš poslovni model traži radnika za 5000 kuna, a radnik košta 15.000 kuna jer mora 5000 platiti skromni smještaj u sezoni i zaraditi za razdoblje izvan sezone – onda imate loš poslovni model. Hrvatska je članica Europske unije, dakle svi iz EU ovdje mogu slobodno raditi, a dodatno, državljani Ukrajine su dobili mogućnost rada bez radnih dozvola.
Dakle, ima par stotina milijuna ljudi koji mogu doći slobodno raditi u vaš kafić, restoran, što već imate – pa ako ne možete naći sezonskog radnika, da nije onda ipak problem u vama? Možda imate loš poslovni model?Malo ste dosadili kuknjavom
Pričamo često ovdje o promašajima države, lopovluku vladajućih, pogrešnim strategijama i blesavostima lokalnih samouprava, no hajdemo ovaj put o toj priči o sezoncima.
Prva stvar – u svibnju ili lipnju se ne traži sezonska radna snaga. Tada možete naći nekog studenta koji ide zaraditi preko ljeta, ali taj student može biti konobar na plaži gdje će donositi Cole i osrednju kavu, jer ne zna napraviti sladoled-kup ili koktel, a kamoli očistiti ribu gostima i preporučiti odgovarajuće vino uz hranu. Kvalitetan radnik se dogovara za sezonu pola godine ranije.
Drugo, da bi mu se isplatila sezona, radnik mora raditi 7-8 mjeseci. Dakle, posao vam treba krenuti u travnju, a završiti sredinom listopada jer sezonac mora zaraditi za cijelu godinu. Nekih 7-8 mjeseci na moru, pa odmor, pa onda povremeni rad od sv. Nikole do početka korizme, kada se u nas događaju svi mogući domjenci i proslave.
To što se vas ne tiče što on mora zaraditi za cijelu godinu – ne tiče se ni njega što vaša sezona traje tri mjeseca. Duljina sezone je inače nešto što se radi strateški, pa oko toga kukajte vašim načelnicima i turističkim zajednicama. Recimo, pješačke staze koje su nedavno otvorene na nekim našim otocima su izvrsna mjera za produljenje sezone, ali kažem, to rješavajte s politikom, radnika se ne tiče.To što ljudi radije idu na građevinu nego turizam govori puno
Treće, kuknjava kako su konobari otišli u druge djelatnosti, ponajviše u građevinu, govori da ste sami zeznuli stvari – jasno je, bili ste zatvoreni, bile su naknade od 4000 kuna, mnogima to nije bilo dovoljno, no to da ljudi radije rade na građevini, na otvorenom i suncu, nego da raznose piće i hranu govori da su im radni uvjeti bili užasni. Ne samo plaća nego i smještaj.
U građevini se čak i u najžešćoj sezoni dobije svaki tjedan poneki dan slobodno – radi se pet dana, radi se ako je puna sezona još i subota, negdje do ručka, i čovjek ima vremena malo se odmoriti. Koliko je ljudi shvatilo da je čak i fizički naporna građevina bolja od rada u turizmu i ugostiteljstvu, posebno sezonskog, gdje nisu tjednima dobili jedan jedini slobodan dan?
Koliko je ovih što kukaju kako “nema radnika” tom radniku ponudilo pristojnu privatnu sobu s tušem i klimom kako bi se noću mogao primjereno odmoriti? Na kvalitetnom madracu, koji i dolikuje čovjeku koji fizički radi, a ne krevetu koji je ostao od pokojne babe? Koliko ih je ponudilo svaki tjedan barem jedan slobodan dan kada se radnik može naspavati, odmoriti i okupati?Smijali ste se stručnjacima sa zanatima – pa se sada snalazite
Koliko je stručnjaka sa zanatskim zanimanjima koji su tražili primjerenu plaću odbijeno zadnjih godina jer su se usudili tražiti koju tisuću kuna više? Koliko je školovanih kuhara s iskustvom umjesto ugovora o radu dobilo podcjenjivački: “Pih, pa svatko zna kuhati!” Pa evo ako vam svatko zna kuhati – kuhajte si sami, što je to provesti sezonu u prevrućoj kuhinji, bez klime, uz peć za pizzu? Stručnjake, od onih sa zanatima do onih s doktoratima, treba platiti.
Čitamo kako se neki užasavaju jer se za čišćenje apartmana traži 100 kuna po satu i ne mogu naći nikoga jeftinijeg – pa što da vam kažemo – ako vam je to puno, odbijte te koji traže 100 kuna i uzmite krpu u ruke. Nema jasnijeg tržišta od onog čišćenja apartmana plaćenog po satu.
Razmislite malo o odnosu prema radniku
U jednoj Njemačkoj osnova su također male, obiteljske firme. Često radi cijela obitelj i uz nju neki broj radnika. Konkretan slučaj, mala proizvodna firma, dvadesetak ljudi i svakog četvrtka jedan mali obiteljski ritual. U hali se sprema veliki stol, a gazda, vlasnik firme, ujedno i direktor, sjeda na vrh, svi radnici za stolom i gazdarica, supruga vlasnika donosi domaći ručak.
Dva sata se priča o poslu, obitelji, svemu – i gazda uredno pita svakog ima li kakvih problema i je li sve u redu. I zamislite, takav gazda radi dobro, firma radi uspješno, štoviše radnici ne bježe ako im netko ponudi 10% više. Koliko firmi u Hrvatskoj gradi takav partnerski odnos? Znam ih par, i to baš iz ugostiteljstva – i zamislite, ti nemaju problema s nedostatkom radnika. Već godinama radi ista ekipa.
Dragi poslodavci koji tražite sezonce – možda niste primijetili, ali ušli smo u Europsku uniju prije skoro 9 godina i radnici mogu tražiti posao gdje im se ćefne. Također, ušli smo u kapitalizam, ima već više od 30 godina. A kapitalizam nije kada postoji 1000 jadnika spremnih raditi za minimum u najgorim uvjetima, kapitalizam je kada postoji tržište rada.
“Radnici traže previše” je samo floskula kojom se opravdava da im premalo nudite. Radnik ima pravo tražiti koliko hoće, vi također nuditi koliko hoćete i ako se nađete – nađete se. Ako ste niste našli, onda mijenjajte poslovni model. Ili radite sami. Nema jednostavnijeg ni poštenijeg od tržišta. Dobrodošli u kapitalizam! Ili još jednostavnije – dobrodošli u slobodno tržište na kojem postoji konkurencija piše Index.