Stvari bi se mogle dodatno zakomplicirati: ako se Hrvatska i Slovenija ne dogovore oko kandidata s liste Europske komisije, njih određuje predsjednik Međunarodnog suda pravde Hisashi Owada, ali njemu istječe mandat početkom veljače. Hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić i njezin slovenski kolega Samuel Žbogar sastat će se 10. siječnja u Bruxellesu, a tema će biti arbitraža o granici dviju država.
Sastanak je inicirao europski povjerenik za proširenje Štefan Fuele, a očekuje se da bi tom prilikom mogao predstaviti popis kandidata za Arbitražni sud, s kojeg dvije države zajednički moraju odabrati dva arbitra i predsjednika suda u roku od 15 dana. Ako se dvije države ne dogovore, što je vrlo izvjesno, Owadi će pred sam istek mandata stići popis na stol i teško je za očekivati da će on donijeti odluku. Tako bi se proces mogao dodatno prolongirati.
Ta rotacija bi mogla izazvati dodatne spekulacije kome će to više odgovarati. Dosad se u javnosti spekuliralo da to što listu kandidata sastavljaju Barroso i Fuele ide u prilog Slovencima. Politolog Damir Grubiša smatra da ta rotacija neće posebno ići u prilog nijednoj od zemalja u sporu jer je takva promjena na Međunarodnom sudu pravde uhodan princip.
Ipak ne treba zaboraviti ni da je slovenski predsjednik Danilo Tuerk prije mjesec dana bio u Bruxellesu i tom prilikom je službeno obišao Međunarodni sud pravde. Sigurno je da cilj njegova posjeta nije bio samo razgledavanje. Problem je što su Slovenci u Bruxellesu, a mi nismo. Oni su gore u institucijama i mogu lobirati i utjecati na odluke, dok smo mi još uvijek izvan svega.
Zašto Europska komisija nije obavila svoju zadaću, nije sasvim jasno, jer je riječ o važnom međunarodnom ugovoru. Oni su namjeravali, objašnjava Grubiša, pričekati da se oforme nove vlade u obje zemlje, ali ovo je na kraju ispalo predugo, a opet na prvi sastanak dolazi Samuel Žbogar iz vlade Boruta Pahora u odlasku. ‘Europska komisija je u ovom slučaju trebala uputiti sebi autokritiku’, zaključuje Grubiša.