Te davne 1974. godine, 2. aprila, subotički tramvaj je otišao u istoriju.
Poslije 77 godina saobraćanja, od početka svog postojanja, septembra 1897. tramvaj je napravio poslednji krug. Još neki koji pamte malo duže mogu da pokažu ostatke šina po kojima je išao tramvaj.
Bio je stariji od niškog, novosadskog i beogradskog. Tih 10 kilometara tramvajskih šina ostavili su toliko dubok trag da ga se i sad, 50 godina poslije posljednje tramvajske vožnje, Subotičani sa sjetom sjećaju otvorenog i zatvorenog tramvaja.
Saobraćao je od Somborske kapije, Rudić ulice, Korzoa, Palića, a razlog za ukidanje bila je neisplativost i pojava sve većeg broja automobila na ulicama.
Zahvaljujući Edvardu Kirbusu koji je u saradnji sa subotičkim muzejom došao na ideju da široj javnosti pokaže posljednji tramvajski dan i fotografijama dugogodišnjeg fotografa Zlatka Jovanova, svi koji imaju žal za ovim prevoznim sredstvom došli su na izložbu.
Možda zbog sjete za starim vremenima, tek po koja emocija isplivala je na površinu, a možda i zbog onih kojih nema, a bili su svjedoci nekih ljepših vremena, posjetioci su sa osmjehom na licu pokušali da prepoznaju lica ljudi sa fotografija. Kirbusova ideja i fotografsko oko otvorili su portal za vraćanje u prošlost.
Inicijativa da se tramvaj i šinska mreža ponovo nekako vrate na subotičke ulice nije nova. I nije uspjela da se obistini iako je bilo nekoliko pokušaja. Ogromna investicija i uske ulice bile su prepreka da se tramvaj vrati na ulice, ali i pitanje isplativosti kao ključne tačke. Zbog toga, zauvijek će tramvaj ostaviti u prošlosti, kako se čini.