Filip Vukša je svoju borbu protiv birokratije započeo još
kao petnaestogodišnjak, kada je 2007. pismom upozorio gradsku upravu da je
biciklistička staza od Dorćola ka Adi Ciganliji puna rupa, bez odgovarajućih
oznaka i javne rasvjete. Nadležni u saobraćajnoj inspekciji odmah su pozvali
njegove roditelje, pa kako to nije dalo očekivane rezultate, krenulo je pravno
nadigravanje da li Vukša kao maloljetnik može da pokreće opšti upravni
postupak. “Tako je moj aktivizam rođen iz čistog inata. Tada nisam znao
zakone, odbredbe, ko je za šta nadležan, ali bio sam uporan i u naredne tri
godine podnio sam 150 prijava. U međuvremenu sam se izvještio – sada toliko
prijava mogu da podnesem u jednom danu“, priča Filip, koji je iz svoje prve
bitke izašao kao pobjednik, budući da je na biciklističkoj stazi dodatno
asfaltirano pet kilometara, postavljena bezbjednosna ograda, popravljena javna
rasvjeta… Usput je naučio i da pojedinačni aktivizam ima daleko veće efekte
ako dobije podršku javnosti.
Kako je došlo do toga
da mediji pišu da je student Gradu Beogradu donirao 8.000 dinara?
F. Vukša: Nakon
obilaska 2.600 stanica za 145 linija javnog prevoza u Beogradu, bez rubnih
opština, pisao sam prijave Direkciji za javni prevoz, Gradskom saobraćajnom
preduzeću Beograd i saobraćajnoj inspekciji o velikom broju neispravnih vozila,
a primjetio sam i da ni na jednom stajalištu nisu obilježene linije noćnog
prevoza. Žalio sam se inspekciji, napisao prijavu od 100 strana, ali ni nakon
dve godine nije bilo efekta, osim što me je, u međuvremenu, pozvala tadašnja
direktorka Direkcije za javni prevoz, misleći da sam predstavnik neke
kompanije. Zatim sam se raspitao koliko bi koštalo štampanje svih oznaka za
noćni prevoz i saznao da je riječ o cifri od 8.000 dinara. To je bio iznos za
koji je Grad Beograd dvije godine tvrdio da nema u budžetu. Samostalno sam
odštampao i lijepio naljepnice na stanicama, a jednom prilikom dok sam to radio
stanovnici Vinče su me pitali da li dobijaju novu liniju – nisu znali da je ta
noćna linija postojala već deset godina!
Kako su reagovale
gradske vlasti na medijske napise?
F. Vukša: Pozvao
me je tadašnji gradski menadžer na sastanak kome su prisustvovali direktor
Direkcije za javni prevoz i direktor GSP-a. Gradski menadžer je smatrao da sam
u pravu, a ja sam im dostavio preostale oznake da ih sami polijepe. Inače, na
pomenutom sastanku ponudili smo im i sveobuhvatne mape linija javnog prevoza,
koje je napravio arhitekta Jug Cerović, član našeg udruženja „Imamo plan“.
Udruženje smo osnovali kako bismo mogli da potpišemo ugovor sa gradskim
zvaničnicima o besplatnom korišćenju ovih mapa, ali oni su odlučili da plate
nekom drugom izradu novih. Ipak, poslije tog iskustva, uspostavio sam dobru
komunikaciju sa gradskim zvaničnicima, dok se nije promijenila vlast.
Ali zbog svog aktivizma
doživeli ste i neke neprijatnosti, bili ste i fizički napadnuti.
F. Vukša: To se
desilo kada sam fotografisao vozilo sa razlupanim staklima, koje u takvom
stanju nije smjelo da učestvuje u saobraćaju, pa su fizički reaogovali jedan
vozač GSP-a i njegov kolega iz kompanije Lui Travel. Vozač GSP-a je bio posebno
kivan na mene jer sam ga već jednom prijavio, zato što nije htio da se zaustavi
na stanici prilikom posljednjeg dnevnog polaska autobusa na autoputu ka
Dobanovcima. Putnici su morali da čekaju nekoliko sati na jutarnji autobus, pa
je vozač novačno kažnjen. Zadobio sam lakše ozljede, ali smatram da to nije
opravdanje što je, nakon dvije godine sudskog procesa, oslobođen svih optužbi.
Kada se desio napad, nadležni u gradu ponudili su mi posao,
ali sam procjenio da ću više doprinjeti ako ne zavisim od državne plate.
Nastavio sam u svojoj režiji da pratim brojne propuste GSP-a, između ostalog,
prijavio sam i da vozači ne voze posljednju turu pred početak noćnog prevoza.
Mada prevoznici naplaćuju od Direkcije za javni prevoz po pređenom kilometru,
često bi ih mrzilo da voze posljednju turu, pa bi odnijeli rakiju otpravnicima
na stanicama, a ovi bi upisali polazak kao ostvaren iako ga nije bilo. Srećom,
to je prošlost.
Kako se nadležni u
gradskoj upravi „brane“ od Vas?
F. Vukša: Ne vole
me, naravno. Nekada dobijem odgovor da nisam stručan da procjenjujem šta ne
funkcioniše, kao u slučaju kada sam prijavio da u javnom prevozu ne rade klime,
iako prevoznici tu uslugu dodatno naplaćuju po pređenom kilometru jer klima
troši oko 30% više goriva, čime se oštećuje budžet grada. Ali ima i optužbi da
me stranci plaćaju kako bih gradskoj upravi zagorčavao život, a neki su čak iznijeli
koliko zarađujem po svakoj prijavi. Po toj računici, do sada bih imao bar
100.000 evra, pa sam obećao da ću podjeliti taj novac sa službenikom koji mi
otkrije gdje da ga podignem, ali nisam dobio odgovor. Najveći apsurd u toj
priči je što sve ovo radim zato što pokušavam da dokažem kako ne zavisi sve od
novca, već od volje – i građana i političara.
Kako ste dobili kaznu
za svoj rad?
F. Vukša: To je
bilo pretprošle godine, kada smo ofarbali stajališta u Ustaničkoj ulici i
postavili na njih mape linija javnog prevoza, a prije toga poskidali plakate
toliko stare da su neki najavljivali novogodišnji doček za 2006. godinu! Prvo
nam je saobraćajna inspekcija napisala prijavu za vršenje radova bez dozvole, a
poslije je komunalna inspekcija teretila naše Udruženje za neovlašćeno
korišćenje grba Grada Beograda i za kršenje gradske odluke o reklamiranju, sa
ukupnom kaznom od 60.000 dinara.
O tome su, ponovo, pisali mediji i bio sam zaprepašćen kada
je na društvenim mrežama počelo da pristiže na hiljade poruka podrške, a nazvao
me je i ombudsman Saša Janković, čiji rad neizmerno cijenim, sa željom da nas
ohrabri i pomogne. Organizovan je skup podrške, a građani su se javljali da
plate dio novca za kaznu. Na kraju, institucija Zaštitnika građana prikupila je
novac i platila kaznu, ali je novac vraćen jer se ispostavilo da je prekršajna
prijava trebalo da bude napisana na licu mjesta i da mandatna kazna ne važi
retroaktivno. Osim toga, ombudsman je tokom nadzora nad zakonitošću rada
Gradske uprave utvrdio da je tu bilo nepravilnog postupanja i da je prekršajne
naloge izdao organ koji za to nije bio nadležan, kao i da je postojala
falsifikovana dokumentacija.
Na čemu sada radite?
F. Vukša:
Trenutno pratimo rad Bg vozova koji su u veoma lošem stanju, jer ih ne
održavaju kako je propisano. Preduzeće koje saobraća takvim vozilima trebalo bi
da naplaćuje samo 50% od pune cijene svojih usluga od Direkcije za javni
prevoz. Ne znam zašto im ona uplaćuje pun iznos, ali kada bi se radilo po
zakonu uštedelo bi se dosta novca za rješavanje nekih drugih gradskih problema.
Sljedeća akcija će biti bazirana upravo na rješavanju ovog problema.
Izvor B92