Neizvjesnost u vezi sa sudbinom Naftne industrije Srbije (NIS) ulazi u treći mjesec otkako su na snagu stupile američke sankcije, a prema riječima docenta na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Strahinje Obrenovića, svi mogući scenariji su otvoreni – od uvođenja prinudne uprave do krajnje mjere nacionalizacije.
„Najveći problem je neizvjesnost“
Obrenović upozorava da situacija nije samo ekonomska, već duboko politička, naglašavajući da je najveći problem to što se još uvijek ne zna u kom pravcu će se kretati pregovori i odluke oko sudbine NIS-a.
Prema njegovim riječima, Srbija je ranije već pokušavala da otkupi dio ruskog udjela u kompaniji, ali nikakav odgovor iz Moskve nije stigao.
U međuvremenu, pojavile su se informacije da je državna energetska kompanija Ujedinjenih Arapskih Emirata – ADNOC sve bliža kupovini ruskog kontrolnog udjela, što je objavio „Financial Times“.
Tri moguća scenarija koja pominje Vučić
Kako navodi Obrenović, u igri su i tri scenarija koje je ranije spominjao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. On podsjeća i da je 15. januar naveden kao krajnji rok za rješavanje situacije oko NIS-a.
Do tada bi trebalo da bude jasno:
- da li ruska Gazpromnjeft ostaje vlasnik,
- da li se ide u prodaju trećoj strani,
- ili država preuzima kontrolu van standardnih tržišnih procedura.
Zašto Rusi odugovlače?
Na pitanje zašto Moskva odugovlači, Obrenović kaže da je situacija različita od zemlje do zemlje.
„Rusi u nekim slučajevima žele da prodaju, ali nema zainteresovanih kupaca – poput Rosnjefta u Njemačkoj. U slučaju Srbije, ne bih isključio i političke razloge. Bilo je šumova oko isporuke oružja i njihovog mogućeg dospijevanja na ukrajinsko ratište“, objašnjava on.
Dodaje da odnosi Moskve i Beograda nisu idealni, ali da Srbija i dalje održava partnerske veze sa Rusijom.
MOL i ADNOC kao mogući kupci
Kao potencijalni kupci ruske imovine pominju se mađarski MOL i ADNOC, ali Obrenović ne želi da spekuliše koja je opcija realnija.
„ADNOC je ozbiljna kompanija koja ima iskustvo u eksploataciji nafte i gasa. Njihov ulazak bi mogao da garantuje kontinuitet rada NIS-a. Međutim, pitanje je koliko bi to bilo prihvatljivo američkoj strani“, kaže on.
Obrenović naglašava da je za Zapad ključno da se efektivna kontrola nad NIS-om oduzme od Rusije.
Prinudna uprava ili eksproprijacija?
Ako bi Srbija posegnula za modelom prinudne uprave, Obrenović dovodi u pitanje koliko bi takav potez bio prihvatljiv Moskvi. Ipak, naglašava da je „ultimativni interes Srbije da NIS nastavi poslovanje“.
„Direktna eksproprijacija je takođe opcija, mada bi neki i prinudnu upravu smatrali oblikom puzajuće eksproprijacije“, navodi on.
Pregovori o gasu i novi pritisci
Situacija sa NIS-om utiče i na gasni aranžman Srbije. Još se čeka vijest iz Moskve o kratkoročnom ugovoru o snabdijevanju gasom. Ako ga ne bude, Srbija odmah ide na diverzifikaciju, uključujući:
- uvoz gasa iz Azerbejdžana,
- alternativni pravac preko Mađarske, koji još nije operativan.
Obrenović očekuje da će se pritisci na Srbiju pojačavati do kraja godine, posebno jer su energetski i geopolitički interesi snažno isprepleteni.
Rasplet oko NIS-a mogao bi biti jedna od najvažnijih ekonomskih i političkih odluka koje će Srbija donijeti u 2025. godini.