Tajkuni neće praviti vladu, a ljudi koje oni žele na ministarskim
mestima neće dobiti taj položaj, to je, praktično, poručio lider
naprednjaka Aleksandar Vučić. On je prvi političar koji je eksplicitno
rekao da pritisaka ima. Iako nije hteo da kaže ko su ljudi koji žele da u
vladu smeste svoje ljude, garantovao je da to neće uspeti, ili on neće
biti na mestu na kojem je.
Dobro je i za Srbiju i za njega
lično ako tako bude, kažu analitičari, ali ističu da treba pričekati i
videti poteze nove vlade, a “poreska politika biće dobar pokazatelj čiji
interes joj je na prvom mestu – države ili bogataša”.
O vezama
bogatih i moćnih ljudi i političara, ministara, pa i premijera, uvek se
govori u predizbornim kampanjama, ali do sada se niko ko je došao na
vlast nije potrudio da ono što je govorio u kampanji i dokaže, sve bi se
zaboravilo do narednih izbora.
Ni biznismenima na pamet nije
padalo da kažu kome daju novac niti se bilo čije ime koje je pominjano u
javnosti kao finansijera ove ili one stranke, našlo u finansijskom
izveštaju neke partije, piše Politika.
Ključ u otkrivanju
tajnih veza između političara i partija leži u dobro urađenoj i potpunoj
kontroli izveštaja o finansiranju izborne kampanje, kaže Nemanja
Nenadić, programski direktor “Transparentnost Srbije”.
Prema
Nenadićevim rečima, ukoliko se ustanovi da je bilo nekih troškova, a da
oni nisu prikazani, naravno, „prvo logično pitanje jeste odakle je novac
potekao, a to se uvek može proveriti.
Zašto se naša očekivanja
od Agencije za borbu protiv korupcije, u čijoj nadležnosti je
finansiranje partija, nisu ispunila, Nenadić objašnjava time što i ona
sigurno trpi pritiske, što se može videti po nekim primerima kada se
vlast o neke njene odluke jednostavno ogluši, dakle, “potrebno je
ojačati nezavisne institucije”.
Politički analitičar Dejan Vuk
Stanković kaže da “nekog indirektnog uticaja bogatih ljudi na formiranje
vlade sigurno mora biti, a da li će on biti odlučujući što se
kadrovskih rešenja tiče, to ćemo videti”.
“Bez obzira što je za
svaku pohvalu stav da ne treba tajkuni da odlučuju o sastavljanju vlade
i o njenoj politici, nigde u svetu ne možete formirati vladu bez
uzimanja u obzir interesa bogatih, poslovnih ljudi na kojima počiva
znatan deo privrednih aktivnosti u određenim ekonomskim sektorima. Dobro
bi bilo da vlada ne bude u službi tajkuna, ali nijedna neće reći da
jeste, a o političarima ne treba suditi na osnovu onoga što govore, već
na osnovu onoga što rade”, kaže on.
O vladi u odlasku se
pričalo da su je napravili “strani ambasadori i tajkuni”, a Stanković
kaže da ne zna da li je to baš tako, ali da se po nekim privrednim
odlukama osetio uticaj tajkuna, “posebno kad je reč o izostanku visokog
poreza na imovinu, povećanja poreza na profit, to su tačke koje nisu
reformisane u periodu ove vlade, a da to jeste urađeno, bilo bi viđeno
kao direktan atak na tajkune”.
On ističe da su baš to stvari
koje moraju da budu urađene. Stanković podseća da smo se u proteklih
desetak godina naslušali priča o obračunu sa korupcijom, ali se sve
završavalo sa izbornom kampanjom. Prema njegovim rečima, „neko mora da
krene u taj posao, ne znam da li će to biti Vučić, ali ako bude, biće
dobro i za Srbiju, za uspostavljanje kredibiliteta države, ali i
njegovog ličnog integriteta”.
Nenadić kaže da ne bi trebalo na
tajkune gledati „kao na jedino i najveće zlo zato što pritisak može ići i
od političara prama bogatim ljudima koji mogu biti ucenjivani da daju
novac u kampanji. Biće interesantno videti šta će nova vlada činiti,
posebno što će u vlasti biti i partija Bogoljuba Karića, čoveka koji se
žalio na to.