Vest da su ministar kulture Predrag Marković i njegova koleginica iz
Zagreba Andrea Zlatar Violić 23. marta potpisali Protokol o povraćaju
kulturnih dobara izvala je reakcije među stručnjacima, koji kritikuju
dokument koji ozvaničava obavezu države Srbije da Hrvatskoj vrati
imovinu SPC i baštinu prognanih Srba Krajišnika.
Postavlja se pitanje zašto država ne objavljuje šta je na
spisku od 1.065 predmeta, koliko je saopšteno da se vraća u Hrvatsku?
Gde će oni biti vraćeni kada srpske svetinje nisu obnovljene? Zbog koga
se vraćaju, kada Srba u Hrvatskoj gotovo da više nema?… Zabrinuti su
neće li tako Hrvati jedina preostala svedočanstva o vekovnom životu Srba
na prostorima Krajine proglasiti svojim nasleđem, kako to pokušavaju da
učine vlasti na Kosovu sa srpskim manastirima.
Reč je, pre
svega, o stručnjacima koji su učestvovali u spasavanju kulturnih dobara
iz Hrvatske početkom devedesetih, a posle radili i na njihovoj
restauraciji i zaštiti kroz rad zvanične Komisije za spasavanje srpske
kulturne baštine na ratom zahvaćenom području.
Ova institucija
je formirana 1991. pri Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture.
Na njenom čelu bio je tadašnji direktor Zavoda, Radomir Stanić, a u
stručnom timu bili su i Slobodan Mileusnić, upravnik Muzeja patrijaršije
SPC i Nikola Kusovac, kustos Narodnog muzeja, a uključen je bio i
veliki broj saradnika. Kusovac, jedini živ od trojice stručnjaka koji su
bili na čelu Komisije, bio je očevidac zločina nad srpskom kulturnom
baštinom i doslovno je pod vatrom „zengi“ spasavao iz crkava i
manastira. On se sada pita:
Pokojni patrijarh Pavle bio je na
otvaranju svih izložbi kulturnog blaga krajiških Srba koje je pravio
Narodni muzej i uvek je ponavljao: „Kad se naš narod vrati na svoja
ognjišta, vratiće se i njegove svetinje“. Zašto se taj amanet ne
poštuje? Uostalom, zna li se tačno šta to država i pod kojim uslovima
vraća Hrvatskoj?
“Spisak nije tajna, ali nije praksa da se
takvi popisi kulturnih dobara objavljuju. Reč je o pokretnoj imovini
Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i tih 1.065 kulturnih dobara biće
vraćeno u hramove i manastire tek kad se u Hrvatskoj steknu
konzervatorski i bezbednosni uslovi. Sinod SPC se saglasio s vraćanjem
ovih kulturnih dobara”, rekla je Dušica Živković, pomoćnik
ministra kulture za kulturnu baštinu i predsednik mešovite
srpsko-hrvatske komisije za povraćaj kulturnih dobara.
“Ne znam o kakvom je spisku reč, a Sinod je na sednici samo konstatovao
da je država potpisala taj protokol. Sinod mu sigurno nije dao
blagoslov”, rekao nam je đakon Ivica Čairović, iz Informativne službe
SPC.
U saopštenjima Srpskog ministarstva kulture navedeno je da
će kulturna baština biti vraćena u njene crkve i manastire, što u ovom
međudržavnom ugovoru nigde ne piše.
To je potvrdila i hrvatska
ministarka kulture kada je posle potpisivanja protokola saopštila
hrvatskoj javnosti da će „hrvatska kulturna baština“ koja je „otuđena“
početkom devedesetih biti vraćena u Hrvatsku do kraja 2013. godine, u
prostor koji će odrediti tamošnje Ministarstvo kulture i Konzervatorski
zavod.
“Iz bezbednosnih razloga ne možemo stavljati predmete u
crkve koje su napuštene. Postoji ideja da se u Ernestinovu kod Osijeka
otvori muzej za eksponate koji se ne mogu vratiti u svoja matična
područja, rekla je Andrea Zlatar Violić.