Vlada premijera Zdravka Krivokapića gotovo sigurno sjutra neće “preživjeti” glasanje u parlamentu.
Ako su se svi pitali prethodnu godinu i mjesec mandata kako su funkcionisali uz veće protivnike u vladajućoj većini nego u opozicionim klupama, takve dileme od sjutra neće više biti.
Jedina logična dilema je šta donosi predloženi novi koncept manjinske vlade.
Nove podjele, pomirenje ili izbore nakon kojih bi se jednako teško kao i sada mogla napraviti funkcionalna većina.
U parlamentu danas počinje rasplet.
Nakon što je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović predložio sa opozicijom glasanje o povjerenju izvršnoj vlasti, Krivokapić je uzvratio sa dvije inicijative.
O prvoj, predlogu za smjenu Abazovića, danas će, pod uslovom da bude kvoruma, raspravljati poslanici. I druga inicijativa premijera za skraćenje mandata Skupštini, imaće sličan epilog. Raspravljaće se i glasati ako bude kvoruma.
A to se, sudeći prema nezvaničnim informacijama portala BUKA, neće ni desiti jer na dvije zakazane sjednice najverovatnije neće doći poslanici Abazovićeve liste “Crno na bijelo” kao ni kompletna opozicija.
Sve i da bude rasprave o tim temama, sigurno je da neće dobiti dovoljnu podršku od 41. poslanika jer je Abazovićev predlog za prekid mandata Vlade podržalo, osim četiri poslanika njegove liste i svih 40 predstavnika opozicije.
Ako su potezi u politici običnom narodu često nejasni, matematika nije. A upravo je sa tom naukom Krivokapić, univerzitetski profesor mašinstva, imao najviše problema od početka mandata.
Koliko god se trudio da ubijedi, ne građane, već kako kaže, narod, da rade samo za njihov interes nije imao stabilnu podršku u parlamentu od početka mandata. Čak ni od koalicije “Za budućnost Crne Gore” koju je predvodio na izborima.
Sa druge strane, Abazović je povukao hrabar ali istodobno i hazarderski potez koji ga može koštati na narednim izborima. Iako su mnogo puta predstavnici Demokratskog fronta, najjačeg člana koalicije “Za budućnost Crne Gore”, prijetili da će srušiti Vladu, na taj korak odlučio se, pomalo paradoksalno, jedan od njenih vodećih članova.
U situaciju kada većina nije zadovoljna radom Vlade, što je i kritika dijela vlasti, Abazović je trebalo da zatraži “pomoć prijatelja”. O odnosima u vladajućoj koaliciji najbolje i govori takav potez, jer je vicepremijer, navodno bez znanja većine ostalih konstituenata vlasti, pregovarao o manjinskoj vladi sa opozicijom.
Zbog toga, kao i oštrih riječi, koje su uslijedile nakon incijative jasno je da Vlada ne može opstati.
Ono što, barem još, nije jasno je kako će izgledati nova vlast, ukoliko se uopšte formira. Prema originalnom predlogu Abazovićeve koalicije novu izvršnu vlast bi trebalo da čini njegova struja, stranke manjinskih naroda, koje su dosad bile opozicija, ali i prosrpska Socijalistička narodna partija koja je dio koalicije “Za budućnost Crne Gore”.
Takvoj vlasti manjinsku podršku prema najavama trebalo bi da pruži ostatak opozicije koju dominantno čini Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića. Abazović zbog te činjenice vješto izbjegava odgovor na pitanje kako će se boriti za neophodne reforme i oporaviti društvo od, kako i sam kaže, katastrofalnih posljedica stare vlasti.
Jednako tako ne uspijeva objasniti šta je, kao lider zelene-građanske partije, radio u Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve u Beogradu gdje je nedavno razgovarao sa patrijarhom Porfirijem.
Kaže da je to bila privatna posjeta, namjerno zaboravljajuči činjenicu da funkcioneri gotovo da nemaju pravo na privatnost. Pogotovo kada je i odlazeća Vlada formirana uz medijaciju predstavnika SPC u Crnoj Gori. Sa Porfirijem u približno istom periodu razgovarali su i ostali predstavnici vlasti, odnosno koalicije “Za budućnost Crne Gore” ali i odavno smijenjeni i pomalo zaboravljeni bivši ministar pravde Vladimir Leposavić.
U tom smislu znakovita je i poruka četiri episkopa SPC koji službuju u Crnoj Gori. Oni su juče saopštili da se, eto, ne miješaju u stranačka opredjeljenja svoje pastve ali da bi istovremeno željeli da se sačuva većina koja je srušila prethodnu vlast, zbog čijih stavova, kako su kazali, i dalje trpe posljedice. Iako ovog puta crkva očigledno nema uticaj na formiranje većine, mogla bi da ima na moć procesija, odnosno protesta koji se od najave formiranja manjinske vlade organizuju u Crnoj Gori.
Prethodnu vlast nijesu srušile nagomilane brojne afere i puzajuća korupcija u svim sferama već crkva. Njeno uključivanje u proteste sigurno bi omasovilo te skupove i izvršilo dodatni pritisak na političke aktere, ali i dodatno izazvalo varnice druge “procrnogorske” strane.
Kako u Crnoj Gori tako i na Balkanu. It’s complicated. Jedino što je logično je pitanje – ima li života prije smrti. Na to, očigledno, ni crkva nema odgovor.