Friščićevo tumačenje tendenciozno je banaliziranje i falsificiranje smisla eventualne izvansudske nagodbe između Hrvatske i Srbije. Za lidera jedne važne stranke, usto i članice vladajuće koalicije, nedopustivo prizeman diskurs. Ali, objektivno, njegova je izjava sasvim irelevantna.
Friščić je tako svojedobno radikalizirao situaciju i oko ZERP-a, a kad je Vlada ipak odlučila drugačije, podvio je rep. Ni njegovo loženje u ovom slučaju ne treba uzimati kao neku ozbiljnu smetnju. Za razliku od njegova tvrdog stava, drugi članovi vladajuće koalicije izjašnjavaju se u prilog kompromisnom rješenju spora s Beogradom. HDZ-u važni SDSS otpočetka. Milorad Pupovac od predsjednika je Mesića pismom tražio da tužbu povuče, ističući da su međusobne optužbe za genocid najveći teret u odnosima između Hrvatske i Srbije. Sada se i HSLS izjašnjava u korist izvansudske nagodbe. Situacija premijerke Jadranke Kosor vrlo je delikatna. Jer, odluku o povlačenju tužbe donosi Vlada. Premda je šef države sukreator vanjske politike, operativne su odluke u premijerkinim rukama. Srdačnim druženjem s beogradskim kolegom predsjednik Josipović stvara određenu, za rješenje problema povoljnu klimu. Otkravio je međusobne odnose, otvorio neka vrata, priprema javnost…
Ali od šetnje Opatijom do dogovora i zatvaranja sporova vrlo je dug, povremeno vjerojatno i mučan put. Kad bude odlučivala o sudbini hrvatske tužbe protiv Srbije, premijerka Kosor imat će veći problem s vlastitom strankom nego s koalicijskim partnerima. HDZ-ov gubernator za branitelje, zastupnik Đakić, već je graknuo na šefa države, proglašavajući njegovo zalaganje za izvansudsku nagodbu “apsolutno neprihvatljivim i degutantnim”. Đakić bi sigurno bio suzdržaniji da je ideju iznijela šefica HDZ-a i ne shvaća da napadajući Josipovića zapravo otežava njenu poziciju. Ali njegov istup indikativan je za stanje duha u dobrom dijelu HDZ-a. Ne samo HDZ nego i dobar dio javnosti u vezi s hrvatskom tužbom protiv Srbije gaji nerealna očekivanja. Sada ta očekivanja treba svesti na razumnu mjeru i javnost pripremiti na kompromisno rješenje. U tom kontekstu valja razumjeti i izjave ministra Šimonovića, koji je upozorio na mogućnost da tužba ne završi očekivanim rezultatom. Posebno je važno njegovo apostrofiranje u javnosti nedovoljno akceptirane činjenice da čak ni u slučaju povoljnog ishoda ne treba očekivati da će Srbija biti primorana na plaćanje ratne odštete. Šefovi države u ovoj stvari moraju odvagnuti što će za Hrvatsku predstavljati manju frustraciju – časna nagodba ili vrlo mogući sudski neuspjeh. Odluku o tužbi protiv Srbije nužno je iz sfere emocija prebaciti na teren razuma i racionalnosti.
Tekst preuzet sa www.jutarnji.hr