POSLJEDNJIH dana u javnosti se ponovo vode rasprave o potrebi donošenja zakona o jeziku. Ideju je krajem prošle godine inicirala Matica hrvatska, a objavio je njezin odnedavni predsjednik Miro Gavran, dramatičar i pisac, član i suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Prema najavama, na prijedlogu bi trebala raditi radna skupina od pet stručnjaka i tri pravnika. Stručnu petorku čine akademici August Kovačec, Stjepan Damjanović, Mislav Ježić te jezikoslovci Tomislav Stojanov i Mario Grčević.
Šef radne skupine: Ne sviđa mi se da ljudi pišu o tome, a da stvar još ne postoji
Sadržaj novog prijedloga još nije poznat, međutim, već i sama najava te medijska predstavljanja ljudi bliskih radnoj skupini izazivaju pozornost i reakcije dijela stručnjaka za jezik. Čelnik radne skupine, jezikoslovac Mario Grčević, u razgovoru za Index rekao je da ne vidi svrhu da se diže buka oko prijedloga koji još ne postoji.
"Moram vas upozoriti da su svi članovi radne skupine, uključujući i mene koji sam unutra, složni da jednostavno ne istupamo u javnosti, da je to stvar predsjednika Matice hrvatske, sve dok se posao ne napravi", rekao je za Index Grčević pa dodao: "Ne sviđa mi se da ljudi pišu o tome, a da stvar ne postoji."
No, kako je riječ o nastavku rada na prijedlogu zakona Matice hrvatske iz 2013. koji je u dijelu stručne javnosti izazvao oštre kritike i podsmijehe te kako su se u njemu predlagale kazne od 5000 do 100.000 kuna, interes, pa i puhanje na hladno nisu neočekivani.
Među ostalim, najave su nametnule pitanja treba li Hrvatskoj uopće zakon o jeziku te hoće li njegov novi prijedlog također regulirati slične kazne. Naime, zakoni uglavnom podrazumijevaju neku penalizaciju za one koji ih krše, bilo da je riječ o zatvoru ili o novčanim kaznama. U protivnom nemaju previše smisla.
Sanda Ham bi kažnjavala neprevođenje srpskog na televiziji, u kazalištima…
U medijima je u petak glasno odjeknuo intervju koji je za televiziju Z1 na temu hrvatskog jezika i novog prijedloga zakona dala Sanda Ham, glavna urednica časopisa Jezik, koja je bila inicijatorica prijedloga iz 2017. Ona je u toj emisiji rekla da zna ljude koji rade na novom prijedlogu, od kojih je u više navrata spomenula Grčevića, istaknuvši da, s obzirom na sastav radne skupine, očekuje da će on biti dobar.
Ako je suditi po njezinim riječima, zakon bi kažnjavao neprevođenje srpskog, bosanskog i crnogorskog na televiziji, u kazalištu i u drugim državnim institucijama, ali i neprevođenje stranih naziva kompanija.
"Svaki zakon, i naši zakonski prijedlozi i zakoni drugih država, imaju kaznene odredbe, dakle predviđaju kazne. Ali nijedan zakon ne predviđa kazne za privatne osobe nego za pravne osobe, dakle za tvrtke, za kazališta, za državne institucije."
"Zakon jasno kaže: hrvatski jezik je poseban jezik, nije kao ni jedan drugi. Dakle, svi oni bosanski, crnogorski, srpski, tu otpadaju. Zakon vam kaže da kazališne predstave, televizije, sve moraju biti na hrvatskom jeziku, a ako nije na hrvatskom jeziku da se mora osigurati prijevod. Sad vi zamislite popularnu seriju na Novoj TV Lud, zbunjen, normalan. Mi svi čujemo da to nije na hrvatskom jeziku. Sad se vi morate točno odrediti prema tome. Hoće li to imati prijevod ili neće imati prijevod", rekla je Ham.
Šef radne skupine: Zakon ne bi nužno morao podrazumijevati kazne
Grčević je u razgovoru za Index bio nešto suzdržaniji. On smatra da zakon ne bi nužno morao podrazumijevati kažnjavanje, a također ističe da bi se on zalagao za umjetničke slobode.
"Postoje zakoni koji nemaju vlastite odredbe o kaznama. Vi se, primjerice, možete pozvati na zakon o zaštiti potrošača ili na zakon o audiovizualnim djelatnostima. Ondje su navedeni određeni iznosi kazni, a moglo bi se na njih referirati. Bi li to bio problem?" pita Grčević koji je inače član Uredništva časopisa Jezik i član stručnog povjerenstva za izbor najbolje nove hrvatske riječi.
Riječ je o natječaju koji se već godinama provodi te ujedno zabavlja hrvatsku javnost s čudnim i nerijetko smiješnim prijedlozima koji zadiru u sferu bizarnosti, ali svejedno pobjednici osvajaju poprilično visoke svote od nekoliko tisuća kuna kao nagradu za inventivnost. Tako je, primjerice, lani natječaj iznjedrio sljedeće umotvorine: društvostaj i obustavka za lockdown, dišnik i disajnik za respirator, prebrisač i prebrisnik za korektor ili novosnik za newsletter.
Nijedna od tih riječi nije zaživjela u jeziku, no to uredništvo Jezika nije obeshrabrilo, nego su i ove godine prionuli poslu odabira jezičnih uspješnica.
Kako bi se kažnjavanje uopće provodilo?
Standardni hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski jezik dovoljno su međusobno slični da se mogu razumjeti bez prevođenja. Jedan od rezultata te činjenice je da glumci iz svake od tih zemalja mogu glumiti u filmovima ili kazališnim predstavama u produkciji neke druge, bez potrebe za prevođenjem.
Lingvist Mate Kapović, profesor s Odsjeka za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, kaže da ne zna kako bi stoga točno funkcioniralo kažnjavanje neprevođenja bosanskog, srpskog i crnogorskog.
"Primjerice, u skoro svakoj domaćoj seriji imamo glumce iz raznih zemalja 'iz regiona' – znači li to da bi u hrvatskoj seriji gdje je jedna srpska glumica morali titlati samo nju i kad ona kaže 'Kupila sam novi stan' pisati u titlu 'Kupila sam novi stan', a ako to kaže hrvatska glumica onda ne titlati? Ili kad Bosanac katolik kaže 'Kupio sam novi stan', to nećemo titlati, a kad Bosanac musliman to kaže, onda ćemo to titlati? A što ako taj Bosanac zapravo glumi Hrvata pa kaže isto to 'Kupio sam novi stan'? Ili kad srpska glumica glumi Hrvaticu, ali malo joj se ipak čuje otvoreno beogradsko e? Titlati ili ne? Svakako bi to bilo zabavno, dodalo bi jedan metajezični aspekt komedije čak i u filmovima koji nisu komedije", kaže Kapović.
"Što se tiče stranih imena za firme, ne vidim kako bi to bilo moguće ne dopustiti – što bi to uopće značilo? Da se Coca-Cola mora prevesti na hrvatski u Hrvatskoj? Ili da će neka komisija odobravati dobra i loša imena za kafiće? To su bizarne ideje. Osim toga, to je i tragedija hrvatske desne 'misli' – nije bitno što smo sve rasprodali, što smo kolonija i što većina kompanija više nije naša, bitno je samo da imaju 'hrvatska' imena. Kruha i igara, ništa drugo", kritičan je naš lingvist.
Niz prijedloga koji nisu prošli
U razgovoru za Z1 Ham je, požalivši se da Hrvatska ni tri desetljeća od stjecanja samostalnosti nema svoj zakon o jeziku, podsjetila na cijeli niz prijedloga zakona koji su bili odbijeni.
Tako spominje prvi prijedlog zakona ustavnog suca Vice Vukojevića za koji kaže da vjerojatno nije bio prihvaćen jer je bio prestrog. Podsjetimo, Vukojević je 1995. predstavio 'Priedlog zakona o hrvatskom jeziku', čije bi se nepridržavanje kažnjavalo sa šest mjeseci zatvora.
U njemu je bilo navedeno da treba vratiti korienski pravopis te da treba osnovati Državni ured za hrvatski jezik na čijem bi čelu bio svojevrsni vrhovni lektor. Vukojević je taj prijedlog napisao i po standardnom i po tzv. korienskom, odnosno ustaškom pravopisu.
Ham, također spominje i zakon koji su 2012. predložili Laburisti. Odbijenicu za taj zakon potpisao je, kaže, tadašnji predsjednik vlade Zoran Milanović uz obrazloženje da se zakon ne može prihvatiti jer je upotreba hrvatskog jezika već ionako regulirana u 30-ak zakonskih članaka. Doduše, znakovito je da je prešutjela činjenicu da je taj isti prijedlog 2010. godine odbila HDZ-ova vlada uz slično obrazloženje.
Ham priznaje da je obrazloženje Milanovićeve vlade dobro sročeno te navodi primjer "Zakona o trgovačkim društvima koji zabranjuje upotrebu tuđica u nazivima tvrdaka, ali nema kaznene odredbe" (neobično je što sveučilišna profesorica ne zna da je genitiv množine tvrtki ili, ako baš hoće, tvrtaka, ali oblik tvrdaka još nismo čuli).
Ham o novom zakonu: To je blagi zakon koji isto ima kaznenu odredbu
"Nije čak problem što nema kazne, ali vi ako želite registrirati tvrtku koja će se zvati nekakvim američkim nazivom, vi morate doći u neku državnu instituciju. Ta državna institucija mora znati da je to ime tvrtke protivno zakonu i da se ne smije registrirati, ali to se zagubilo", kaže Ham.
Na kraju niza navodi i novi prijedlog na kojem trenutno radi povjerenstvo na čelu s Grčevićem. "To je blagi, umjereni zakon, koji isto ima kaznenu odredbu kao i svi, ali, odnosi se na pravne osobe i to su male kazne", ističe Ham.
Što točno znači da je prijedlog blag, teško je reći, a mi nismo uspjeli doznati jer nam se jezikoslovka nije javljala na mobitel. Za pretpostaviti je da je htjela reći da će kazne biti blaže od onih navedenih u prijedlogu iz 2013. kada su za nepoštivanje zakona bile predviđene ranije navedene drakonske kazne, jer nema ništa blagog u ideji da bi se riječi Mustafe Nadarevića ili nekog drugog glumca koji govori srpski, crnogorski ili bosanski morale prevoditi. Zanimalo nas je i kako je zamislila prevođenje glumaca u kazalištu, no i za odgovor na to pitanje ostali smo uskraćeni iz navedenog razloga.
Radi li radna skupina uzaludan posao?
Neki su uvjereni da ni novi zakon vjerojatno neće proći kao što nije cijeli niz njegovih prethodnika, a mnogi da Hrvatskoj uopće ni ne treba poseban zakon o jeziku. Lingvist Mate Kapović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu smatra da nema neke realne potrebe da se nešto o jeziku propisuje.
"Većina razloga koji se u javnosti oko toga iznose su ili distopijske priče o kažnjavanju ljudi jer su rekli nešto 'nepodobno' ili su trivijalije koje se mogu pokriti drugim zakonima", kaže Kapović.
"U konačnici nije jasno što bi uopće bio 'zakon o jeziku' – postoji mnogo načinâ razmišljanja o jeziku i ideje o tome se razlikuju. Primjerice, zakonom bi se moglo pokriti i to, kao u Francuskoj, da je zabranjeno izrugivati se nekome zbog načina na koji govori, tj. dijalekta i 'naglaska'. Naravno, pitanje je treba li nam za to baš poseban zakon i može li se to zakonom riješiti", dodaje Kapović.
Neki stručnjaci smatraju da je zakon o jeziku trajna fiksacija nekih jezikoslovaca te da radna skupina radi uzaludan posao. Tako dr. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, smatra da su hrvatskome jeziku danas daleko potrebnija proučavanja i istraživanja nego zakonska regulativa.
"Hrvatski jezik nije neposlušna životinja koji treba sapinjati lancima"
"Nije hrvatski jezik, a nisu ni njegovi govornici neposlušna životinja koju treba sapinjati lancima i okovima te ih ograničavati i omeđivati po nekim potpuno neprimjerenim kriterijima. Jezik je vrlo osjetljiv organizam koji je u stalnoj mijeni i prema kojemu se ne može ići grubošću i koji se ne može smještati u krute okvire. A pogotovo to vrijedi za hrvatski jezik, koji su u povijesti mnogi pokušali zauzdati i zatomiti, ali nisu uspjeli. Nažalost, još uvijek ima onih koji to ne razumiju", kaže Jozić.
"Neki su hrvatski jezik pokušali zauzdati iz mržnje, neki iz pretjerane ljubavi, neki iz neznanja, a učinak im je svima isti: uzaludan trud. Jezik je toliko žilav i svoj da mu ništa nije naudilo pa neće ni ovakvi nepotrebni pokušaji", dodaje.
Kapović kaže da ponovno izvlačenje pitanja zakona o jeziku vjerojatno nije stvar neke zavjere, osim u smislu da je konzervativna ideologija koja iza toga stoji relativno jasna.
"Matica hrvatska je dobila novo predsjedništvo koje je očito htjelo nešto pokrenuti, a zakon o jeziku je njihova stara ideja. I očito su uspjeli napraviti od toga temu u javnosti iako se o samom zakonu apsolutno ništa ne zna", kaže Kapović.
Neobičan sastav radne skupine
Neki stručnjaci ističu da većina članova radne skupine koja bi trebala iznjedriti prijedlog zakona o jeziku zapravo nema relevantnih znanstvenih radova na temu hrvatskoga standardnog jezika.
Primjerice, akademik Mislav Ježić se bavi indologijom i filozofijom, akademik August Kovačec je romanist, a akademik Stjepan Damjanović paleoslavist i glagoljaš te nijedan od njih nema relevantne radove o hrvatskome standardnom jeziku.
"Ne mogu dokučiti koja je motivacija meni dragih profesora Damjanovića, Ježića i Kovačeca da pristanu sudjelovati u realiziranju trajne preokupacije kolege Grčevića, koji godinama piše i govori o potrebi donošenja Zakona o jeziku, premda ga je protok vremena morao uvjeriti u činjenicu da se hrvatski jezik može vrlo uspješno čuvati i bez paragrafa i članaka, novčanih kazni i lanaca", ističe Jozić.
Kapović ističe da će pažljiviji pratioci situacije primijetiti da se neki članovi skupine ne slažu nužno u pogledu stavova o jeziku tako da je upitno koliko će se moći složiti oko zajedničke pozicije na kraju.
Kapović: I mnogi konzervativni jezikoslovci su protiv ideje zakona o jeziku
"Osobno mislim da nema nikakve šanse da to urodi ičim konkretnim iz čitavog niza razloga – i mnogi konzervativni jezikoslovci su protiv ideje o zakonu o jeziku, a vladajuća stranka neće imati razloga to gurati", uvjeren je.
Tako u radnoj skupini posebno odskače Tomislav Stojanov, stipendist Sveučilišta u Nottinghamu, koji je donedavno radio kao stručni suradnik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje i koji ima bitno drugačije stavove o jeziku od drugih članova skupine.
"Osobito me iznenadilo što je u toj radnoj skupini Tomislav Stojanov, koji je na dijametralno suprotnoj strani od kolege Grčevića i zapravo svih članova radne skupine, pa i cjelokupne hrvatske jezikoslovne zajednice jer javno zastupa vrlo radikalnu inačicu znanstveno odbačene teze o hrvatskome jeziku kao dijelu policentričnog srpskohrvatskoga jezika u obliku teze da je hrvatski jezik nastao tek nakon raspada Jugoslavije", naglašava Jozić.
Index