Tako je otprilike suvremena znanost mislila da se Jugoslavija sastojala od šest država. Onda je otkriveno da se Srbija sastoji od srpske jezgre i albanskog Kosova. Je li, međutim, Kosovo zaista najsitniji sastojak Jugoslavije? Preciznije: je li Kosovo elementarna čestica?
Nisu znanstvenici stigli objaviti otkriće nezavisnog Kosova, a već se Srbi na sjevernom dijelu Kosova pozivaju na kosovski presedan i najavljuju odcjepljenje od novonastale države. I teško im je to pravo osporiti: imaju definiran teritorij, sjeverno od rijeke Ibar, taj je teritorij nacionalno homogen, žive tu stoljećima i bogami se osjećaju prilično ugroženi – imaju dakle sve argumente koje su imali kosovski Albanci.
Hoće li, međutim – kad jednom međunarodna zajednica prizna ono što se kolokvijalno naziva “političkom realnošću” nezavisnog Sjevernog Kosova – to zaista biti konačni kraj Jugoslavije?
Što će, recimo, biti s Albancima na Sjevernom Kosovu? Na južnom dijelu srpske općine Leposavić nalaze se većinski albanska sela Šaljska Bistrica i Košutovo. Kako ćemo im sutra objasniti da nemaju ista prava koja su imali Srbi na sjevernom Kosovu? Pozvat ćemo se na “kosovski presedan” kojim je državnu nezavisnost dobilo Kosovo, i unutar njega Srpsko Kosovo, na Balkanu će niknuti još jedna državica – RJL, odnosno Republika Južni Leposavić – i bit će to konačni kraj balkanske krize.
Ili neće?
Na sjevernom dijelu Republike Južni Leposavić nalazi se i Mjesna zajednica Sočanica, gotovo stopostotno srpska: u mahali Krš Mala podno Sokoljače, nalazi se i manastir Svetog Jovana Glavoseče: ima li boljeg argumenta da se Srbima sa sjevera Južnog Leposavića međunarodno-pravnim presedanom omogući izdvajanje iz Republike Južni Leposavić? Dobro, reći ćemo, priznajemo Republiku Sjeverni Južni Leposavić, ali to je posljednji ustupak, dalje ne idemo, dosta.
A što je s nama? – reći će 56 stanovnika Ceranja, malog zaseoka na istoku Mjesne zajednice Sočanica, gotovo do posljednjeg Albanci. Kako ćemo Ceranjcima objasniti da za njih ne važi pravo koje imaju sočanički Srbi, odnosno bistrički Albanci, odnosno sjevernokosovski Srbi, odnosno kosovski Albanci? Tako će nastati RISJL, Republika Istočni Sjeverni Južni Leposavić, i zatvorit će se historijsko poglavlje raspada Jugoslavije.
Ili neće?
Zaseok Ceranja, naime, sastoji se od Gornje i Donje Mahale. U manjoj, Donjoj Mahali – na zapadnom kraju zaseoka – žive Srbi, koji po božjem i ljudskom zakonu imaju sva prava koja i gornjomahalski Albanci. Možete li ceranjskim Albancima dati državnu nezavisnost, a isto osporiti tamošnjim Srbima? Pozvat će se sedam donjomahalskih Srba na takozvani “albansko-srpsko-albansko-srpski presedan” i na karti Europe niknut će nova država – Republika Zapadni Istočni Sjeverni Južni Leposavić.
Javit će se onda rod Alimija, albanske obitelji iz one stare kuće iznad Ceranjske rijeke, na gornjem dijelu Donje Mahale, i tražiti prava koja imaju susjedi Srbi. Priznat ćemo i njih, što da radimo – drevna je to albanska obitelj, imanje im je odavno definiranih katastarskih granica, u novoj se državi donjomahalskih Srba osjećaju ugroženima, pa ćemo zbog stabilnosti regije priznati “političku realnost” i napraviti posljednji presedan. Tako će se priznanjem državne nezavisnosti RGZISJL, Republike Gornji Zapadni Istočni Sjeverni Južni Leposavić, najzad zatvoriti krug.
Ili neće?
U dnu imanja Alimijevih, naime, nalazi se kolibica u kojoj odnedavno živi Milutin Spasojević, Srbin iz Pridvorice što je napravio dijete Alimijevoj kćerki Arigoni, pa ga stari Ramiz ostavio na životu ako će brinuti o trudnoj Arigoni. Ne znam na cijelom Kosovu ugroženijeg čovjeka od Milutina Spasojevića, Srbina zatvorenog u zidine Alimijevih u gornjoj Donjoj Mahali, i mi jednostavno nećemo moći njegovoj maloj obitelji u dnu imanja osporiti državnu nezavisnost. Još ćemo jednom priznati političku realnost i na East Riveru će se zavijoriti zastava RDGZISJL, Republike Donji Gornji Zapadni Istočni Sjeverni Južni Leposavić.
Onda ćemo otkriti da pijani Milutin svakodnevno maltretira trudnu ženu, i njihov trošni bračni krevet bit će odlukom međunarodne zajednice podijeljen po sredini: lijeva polovica, na kojoj spava većinski albanska Arigona Alimi, postat će RLDGZISJL, Republika Lijevi Donji Gornji Zapadni Istočni Sjeverni Južni Leposavić, i tako će konačno završiti raspad Jugoslavije.
Ili neće?
Ultrazvučni snimak iz izvještaja mirovne misije UN-a pokazat će da u Arigoninom trbuhu raste muško dijete, ugroženo neodgovornim ponašanjem majke, koja i po mrazu i po snijegu obavlja kućne poslove, ne brinući za zdravlje maloga Uroša Spasojevića. Priznat ćemo onda i RSLDGZISJL, Republiku Srednji Lijevi Donji Gornji Zapadni Istočni Sjeverni Južni Leposavić, u spavaću sobu Spasojevićevih u dnu imanja Alimijevih u vrhu srpske Donje Mahale na zapadu albanskog Ceranja na istoku srpske Sočanice na sjeveru albanskog Južnog Leposavića zakucat će specijalni izaslanik Georgea Busha, ovlašteni ginekolog koji će zamoliti Arigonu da raširi noge i steriliziranim rukavicama malome Urošu predati akreditive.
Nakon čega će međunarodna politika i službeno otići u… hm, znate već što sam htio reći.