Sasvim slučajno, kako to obično i biva s velikim otkrićima, na stazi koja povezuje Velić i Grab, dva mjesta kod Trilja, otkrivena je prava namjera i svrha bunara za koji se vjerovalo da potječe iz turskog zemana.
Naknadnim detaljnim analizama sve je ukazivalo da se radi o antičkom tijesku za grožđe što je izazvalo veliki interes javnosti, poglavito struke. Naime, cijela ekspertiza oko ovog jedinstvenog arheološkog otkriča počela je tijekom radova na projektu tematske staze između dvaju spomenutih sela.
Tada je bunar u narodu još poznat kao Kamenica, a s ciljem zaštite i prezentacije kulturne i prirodne baštine, Mario Kozina obavijestio institucije o postojanju svojevrsnog bazena kojeg je do tada lokalno stanovništvo koristilo u različite svrhe. Informaciju je Institut za povijest i umjetnost proslijedio Tonku Bartuloviću koji već duže vrijeme radi na sustavima akumulacije pitke vode na krškom terenu.
Naime, nakon čišćenja Kamenice od raznog biljnog otpada koji se godinama taložilo, po strukturi i analizi pojedinih elemenata, njezina namjena postajala je sve jasnija. Sve je ukazivalo da je to zapravo antički “turanj” za grožđe.
– Iako su ga mještani niz godina, među ostalim, koristili i za napajanje stoke, postojala je i legenda o zakopanom blagu u neposrednoj blizini. Izvorna namjena Kamenice nije bila poznata sve dok nismo zasukali rukave i temeljito je očistili od nagomilanih grančica, lišća, zemlje i kamenja.
Tek tada je postala jasnija izvorna namjena prostora – tvrdi Kozina, bivši predsjednik Mjesnog odbora Velić i jedan od nekolicine stanovnika sela uz cestu Trilj – Livno (BiH) koji su radili na nevjerojatnom otkriću.
Priča o Veliću i njegovu tijesku, dodaje naš sugovornik, počela je još prije 12 godina kada su uvidjeli da to nije obična kamenica ili prirodni spremnik, nego nešto znatno ozbiljnije. Godinama je Kozina dovodio razne stručne osobe iz sfere arheologije, ali nitko nije dao konkretan zaključak niti se posvetio istraživanju i definiranju svrhe ovog objekta.
– U samom “bunaru” postojali su kanali koji su očito imali svoju ulogu i značaj, pa je cijeli slučaj zainteresirao Tonka Bartulovića, eminentnog stručnjaka za sustave krških akumulacija pitke vode.
Njegovim zalaganjem i uz pomoć volontera i pravnih osoba, dobili smo konkretne odgovore na naša pitanja, a jednako tako valorizirali smo dio vrlo vrijedne baštine našeg mjesta – ističe Kozina.
Posebnost ovog tijeska je u njegovom jedinstvenom smještaju unutar bazena što je cijeli proces pripreme i gnječenja grožđa učinio vrlo praktičnim. Samo tiještenje vrlo vjerovatno se obavljalo zatezanjem grede na zapadnoj strani kuka, koja je uporište imala na suprotnoj strani litice iznad bazena.
Ipak više o svemu zna Bartulović koji antički tijesak iz Velića smatra značajnim otkrićem jer svojom veličinom, kapacitetom i konačno kvalitetom ukazuje na veliki agrarni kompleks na tom području.
– U tom promišljanju nameće se povezanost s drugim reprezentativnim objektom, Maginčića bunarom, zapremnine 123 kubična metra, iskopanog u živoj stijeni, kojeg je također potrebno dodatno proučiti i istražiti – smatra Bartulović i dodaje:
– Tim područjem, odnosno uzduž južne strane sela pronađeni su i tragovi antičke ceste s kolotrazima, koja je u tom dijelu moguća kao dio ceste Salona-Argentarija, potvrđena i miljokazom iz 236. godine pronađenim na njivi Krivaća u Veliću.
Istraživanja naselja u zapadnom dijelu sela kojeg provodi Filozofski fakultet u Zagrebu može se dovesti u izravnu vezu s tijeskom. Važno je i napomenuti kako je u neposrednoj blizini ovog otrkića pronađen i kamenolom s nedovršenim stećkom, a poznata nekropola ovih kamenih spomenika nalazi se jugoistočno od ovog lokaliteta, u zaseoku Gornje selo.
Nažalost, poučeni dosadašnjim iskustvima nameće se pitanje jesmo li uopće spremni za promjene koje će se dogoditi i hoćemo li moći pravodobno intervenirati u zaštiti baštine kako bisamo izbjegli devastacije. Zaštita ukupne baštine mora biti usmjerena na neodgodivo i žurno stvaranje detaljnije baze podataka radi zaštite nacionalnog povijesnog blaga.
Taj zadatak povjeren je institucijama koje u ovom trenutku nemaju mogućnost kontrole i prevencije u prostoru. Stoga je potrebno, mišljenja su u Veliću, nužno ostvariti sinergiju institucija, udruga i pojedinaca koji na bilo koji način doprinose u zaštiti neselektivne sveukupne baštine.
Više na Slobodna Dalmacija