Ključni USKOK-ov svjedok u istrazi je rekao da je dio MOL-ova mita
bivšem premijeru isplaćen preko njegovih švicarskih tvrtki, no
Sanaderovi odvjetnici te su optužbe u više navrata odbacili.
Podsjetimo, Sanadera se tereti da je od predsjednika uprave mađarskog
MOL-a Hernadija primio 10 milijuna eura mita kako bi toj kompaniji
prepustio upravljačka prava u INA-i.
Kronologija suđenja:
10:55 – Određen je prekid do 12 sati.
10:55 – Na pitanje je li ikada prije ili kasnije
poslovao s ovim firmama Cipra, Ježić odgovara negativno. “Niti ja, niti
bilo koje društvo iz mog okruženja nije imalo odnos s tim ciparskim
firmama”, kaže Ježić.
10:52 – Na pitanje je li firma Ksenoplast u to
vrijeme bila aktivna, je li radila, Ježić odgovara pozitivno. Kaže da se
ta firma bavi brokerskim aktivnostima vezano uz brodove, kao i
distribucijom proizvoda iz Libije, različitih plastika libijskog
porijekla.
10:50 – Ježić tvrdi da je taj novac na račune Ksenoplasta došao kao prihod te da je “normalno da se koristio u poslovanju tvrtke”.
“Moja odgovornost za novac postoji i bitno je da je on uvijek dostupan u
istom iznosu”, kaže Ježić, te dodaje da ne vidi ništa neuobičajeno u
tome što Sanader nije bio obaviješten.
10:46 – “Novac je normalno ušao kao prihod u knjige
društva, prošao revizijski i porezni tretman te je evidentiran na
računu. Kako je taj novac kasnije kroz zajam prebačen na račun firme
Dioki Holding, isto u Švicarskoj, on je sada na tom računu. U
međuvremenu je Sanader, od kraja 2009. i početka 2010. mi nismo imali
nikakvu komunikaciju i taj novac nije bio tražen. Ja sam svjestan da taj
novac treba vratiti, novac je tamo i čekam samo precizne instrukcije”,
kaže Ježić.
Dodaje da nije nikog, pa ni Sanadera, pitao smije li prebaciti novac na račun Dioki Holdinga.
10:41 – Ježić tvrdi da su ciparske tvrtke Ceroma
holding i Hangarn Oil Production Trading tražile povrat novca nakon što
je njegov iskaz o ovom slučaju izašao u medije. “Tražili su povrat novca
jer nikakve radnje nisu izvršene i jer je narušen njihov ugled.
Odvjetnici su složili vrlo oštar odgovor i pozvali se na dokument od
prije dvije i pol godine, izrazili čuđenje što traže povrat i pozvali se
na uvjete raskida ugovora. Nakon toga se više ništa ne događa”, kaže
Ježić.
10:31 – Ježić tvrdi da se Sanaderov brat nije činio
iznenađenim, te da mu je vjerojatno bilo najavljeno o čemu se radi.
Ježić kaže da je Hurlimana obavijestio da prekida taj posao, te mu je sa
Cipra uskoro došao pismeni raskid ugovora.
“Raskid je došao krajem 2009. godine, negdje u 12 mjesecu, i u tom
raskidu je eksplicitno rečeno da se ugovori raskidaju, da ne postoje
nikakva potraživanja ni od jedne ni od druge strane, te da nema i neće
biti mogućih žalbi, te da se obje strane oslobađaju odgovornosti”, kaže
Ježić.
10:28 – Na pitanje što je s drugom polovicom iznosa
od pet milijuna eura, Ježić kaže: “Nekoliko dana nakon ručka u
Marcelinu, uputili smo se u Milano na utakmicu Lige prvaka. Sanader je
bio gost UniCredita koji je bio glavni sponzor. S obzirom da on više
nije premijer i da nisam strahovao za svoje firme, rekao sam mu da
prekidam taj odnos, da mi postaje jasnije o čemu se radi i da ne bih da
moja firma u Švicarskoj primi drugi iznos novca”, kaže Ježić.
Put u Milano mu je, tvrdi, bio interesantan jer mu je to bila prigoda da
se upozna s vrhom jedne od najvećih svjetskih banaka. “Moja firma Dioki
je organizirala mali avion, kojim smo se uputili u Milano”, kaže Ježić.
Tvrdi da su nakon utakmice doručkovali, te na Sanaderov prijedlog
promijenili rutu i krenuli u Zurich.
“Tamo smo se našli s bratom gospodina Sanadera. On je uzeo apartman za
popodnevni odmor. Tamo smo se pola sata ili sat vremena razgovarali, te u
tom razgovoru je Sanader bratu Flaviju rekao ‘Robi više neće pa te moli
da ti to dalje organiziraš’, iz čega sam zaključio da je vjerojatno
riječ o drugom dijelu ovog posla”, kaže Ježić.
10:24 – Na pitanje je li znao zašto MOL isplaćuje
Sanaderu novac, Ježić kaže da nije znao niti je pitao Sanadera o čemu se
radi. Kaže da se kasnije, nakon Sanaderove ostavke, sve više počelo po
medijima špekulirati o “jednom prilično upitnom odnosu s obzirom na
upravljačka prava u Ini koja su predana MOL-u”.
“Tada mi je postalo jasno da su te dvije stvari vjerojatno povezano”, kaže Ježić.
10:18 – “Nakon što je Sanader dao ostavku bili su
ljetni praznici tako da nismo imali neke kontakte. Kad sam se vratio s
godišnjeg, imali smo možda ručak ili dva. U desetom mjesecu je Sanader
zakazao ručak u restoranu Marcelino i rekao da će nam se tamo pridružiti
Hernadi. Negdje u vrijeme ručka sam došao u Marcelino, Sanader je bio
tamo, sam, čekao me. Mi smo sjeli, ručali, normalno razgovarali i
zapravo dogovorili da čekamo Hernadija koji je u to doba imao sastanke u
gradu. Podmirio sam prvi račun negdje oko 15 sati, ali smo nastavili
sjediti i čekati Hernadija. On je došao, ne sjećam se točno kada, a onda
smo i drugi put jeli zajedno. Pili smo vino, razgovarali smo. On je,
kad je došao, bio prilično zadovoljan. Nasmijao se, te na upit Sanaderov
kako je bilo rekao da je bilo jako dobro. Njih dvojica su između sebe
komentirali opće poslovne i životne situacije. U neko doba, kad su oni
prestali razgovarati, iskoristio sam priliku da Hernadiju predam
elaborat koji smo mi kao firma, naši inženjeri u Diokiju, sačinili
zajedno sa stručnjacima Ininog postrojenja Ivanić Grad. To je bio
prijedlog poboljšanja koje je Dioki htio napraviti ne bi li povećao
količinu etana koju dobivamo”, kaže Ježić.
“O tome niste govorili na ispitivanju u Uskoku”, primijetio je Turudić,
referirajući se na Diokijevu studiju. “Samo malo proširujem”, zbunjeno
je odvratio Ježić.
10:09 – “U roku od nekoliko dana nakon ovog
sastanka, Fazekaš je došao u Zurich. Sročeni su ugovori između
Ksenoplasta i dvije ciparske firme o pružanju konzultantskih usluga.
Ubrzo nakon toga sve je formalizirano, sklopljeni su ugovori, a nakon 10
ili 15 dana je stigla prva uplata od pet milijuna eura s računa tih
dviju ciparskih firmi”, kaže Ježić.
Tvrdi da je Sanaderu prenio da je novac stigao, nakon čega ga je
tadašnji premijer, kako tvrdi, na njegovo iznenađenje, upitao kada bi mu
se novac mogao dostaviti. “Rekao sam mu da je neozbiljno još bilo što
raditi, jer novac iz tih egzotičnih zemalja koji se uplaćuje na račune
ozbiljnih firmi mora neko vrijeme stajati, jer to je uobičajeno ako se
radi o regularnom poslovanju”.
Tvrdi da je Sanader zbog toga bio dosta nervozan, te mu je morao
objasniti da bi podizanje čak i iznosa od 10.000 eura zahtjevalo dodatna
objašnjenja na banci. “Rekao sam mu tada da ima i brata u Švicarskoj pa
da može to i sam provjeriti”, kaže Ježić.
9:05 – Jozo Petrović, objašnjava Ježić, dugo je bio u
upravi Ine pa mu nije bilo čudno što su zajedno došli kod Sanadera.
Tvrdi da su Petrović i Hernadi bili u vrlo dobrim odnosima, te da
Petrović i danas radi kao osobni Hernadijev savjetnik.
Na pitanje otkud zna da je Petrović osobni Hernadijev savjetnik, Ježić
kaže da je početkom petog mjeseca 2011. godine imao sastanak s
Petrovićem, na kojem mu je ovaj rekao gdje radi i što radi.
10:02 – Na pitanje je li samoinicijativno
provjeravao je li uplata stigla ili ga je to tražio Sanader, Ježić kaže:
“Prije ovog sastanka u Vladi, prilikom našeg susreta, Sanader me je
pitao je li stigla kakva uplata”.
10:01 – Ježić tvrdi da ne zna jesu li u Sanaderov
ured ušli i Petrović i Hernadi ili samo Hernadi. “S obzirom na prirodu
razgovora, pretpostavljam da je ušao samo Hernadi”, kaže Ježić.
9:57 – “Nakon što je dogovor postignut, mjesec ili
dva nije bilo komunikacije. U petom mjesecu sam pozvan u Vladu, kod
premijera Sanadera. Imao je sastanak prije, čekao sam u predvorju možda
10-20 minuta, da bi s tog sastanka izašli i pozdravili se sa mnom Zsolt
Hernadi i Jozo Petrović. Izmijenili smo nekoliko rečenica, ušao sam kod
tajnice i u ured premijera Sanadera. Kako sam ulazeći vidio Hernadija,
bila mi je to asocijacija da mu kažem kako se po predmetnom dogovoru
nije ništa dogodilo, dakle da sve stoji. On je tada žurno uzeo mobitel,
nazvao Jozu Petrovića i rekao mu da se vrate natrag. Mene je zamolio da
odem u drugu sobu, preko puta njegove i da sačekam. Ja sam nekoliko
minuta čekao u toj sobi i onda sam se vratio, tajnica me pozvala. Kad
sam ušao u Sanaderov ured, Zsolt je rekao da će sve biti u redu i da će
transakcija biti izvršena u dva puta jer se radi o većoj transakciji, te
da će se to vrlo brzo dogoditi. Prva polovica trebala je biti isplaćena
odmah, a drugi iznos od pet milijuna krajem godine”, kaže Ježić.
9:53 – “Nakon što sam proslijedio ove podatke,
Hurliman je kontaktiran od strane Imre Fazerkaša. Temeljem toga sam
zaključio da je Sanader sve informacije proslijedio Zsoltu Hernadiju”,
kaže Ježić.
Ježić tvrdi da se Fazekaš predstavio Hurlimanu kao predstavnik MOL-a.
Ježić tvrdi da Fazekaša nikad nije osobno vidio niti s njim kontaktirao.
“Bila je poznata stvar da je Fazekaš osoba od povjerenja Zsolta
Hernadija”, kaže Ježić.
9:48 – Ježiić tvrdi da je u kontaktu sa Štefanom
Hurlimanom, direktorom Ksenoplasta, dobio povratnu informaciju da je
transakciju moguće provesti. Tvrdi da je ime direktora Ksenoplasta iz
Švicarske, u kojem je Ježić manjinski dioničar, proslijedio Sanaderu.
9:47 – “Još sam nešto htio dodati. Taj njegov
zahtjev je izgledao kao da je dosta žurno, kao da to sve treba brzo
organizirati”, kaže Ježić. Tvrdi da je Sanader, kada mu je rekao da bi
troškovi transakcije mogli iznositi i do 20 posto iznosa, rekao: “Nećeš
valjda meni to naplatiti?”.
9:42 – Ježić kaže da mu je konkretne detalje Sanader
kazao početkom 2009. godine. “Pitao me je je li moguće organizirati
primitak 10 milijuna eura koje je trebao dobiti od MOL-a”, kaže Ježić.
Dodaje da je Sanaderu rekao da će se konzultirati s partnerima u
Švicarskoj, te ga upozorio da takva transakcija ipak mora biti provedena
u nekim formalnim okvirima, da će postojati troškovi od 20-ak posto i
da novac vjerojatno neće moći podignuti kroz godinu ili dvije.
9:40 – Na pitanje zašto je to prihvatio, Ježić kaže:
“Sanader je tada bio jedna od najmoćnijih osoba u RH, premijer, čovjek
kojem se gotovo niti jedan zahtjev ne odbija. Posebno za mene kao
poduzetnika, vlasnika firme koja je ovisna o državnim firmama. Ja sa
svoje strane moram dobro paziti i znati da odbijanje bilo kakve zamoble
ili usluge toga tipa sigurno ne bi bilo adekvatno ili blagonaklono
gledano. Svjestan sam da je takav zahtjev vrlo osjetljiv, ali razmišljao
sam da će vjerojatno biti sve u redu ako to napravim”.
9:37 – Na pitanje je li organizirao primitak kakvog
novčanog iznosa za Sanadera, Ježić kaže: “Krajem 2008. na jednom od
sastanaka u Sanaderovom uredu, on je postavio pitanje je li moguće
organizirati primitak kakvog većeg iznosa novca iz inozemstva kojeg bi
on trebao dobiti. Odgovorio sam da vjerujem da to ne bi trebao biti
nikakv problem”.
9:32 – Na pitanje tužiteljstva da opiše svoj odnos
sa Sanaderom, Ježić odgovara: “Upoznao sam ga krajem 2001. godine, preko
stranke. Nastavili smo druženja i kontakte, te sam se osobno dosta
aktivno angažirao u stranačkim aktivnostima tijekom 2002. i 2003. Nakon
toga su nam kontakti postali nešto intenzivniji, družili smo se u
stranci i često u Vladi RH, a krajem 2007. i 2008. ti su se kontakti
intenzivirali tako da sam pored ovih formalnih susreta i sastanaka češće
imao i neformalne. Počeo sam dolaziti u njegovu kuću i imali smo dosta
dobar odnos. Taj odnos se unaprijedio, tako da je ušao u jednu bližu
fazu, bolju komunikaciju tako da smo često imali i susrete izvan Vlade,
samostalno znali ručati. Znao bih često na njegov zahtjev, bez službene
pratnje, svojim automobilom ga odvesti na razne privatne adrese i nakon
toga ga vratiti natrag. Vjerujem da je to do kraja 2009. godine bilo i
više nego blisko”.
9:30 – Počelo je ročište.