Atmosfera koja je stvorena nakon povratka Ive Josipovića iz BiH prelila se i na komemoraciju u Jasenovcu, mjestu na kojem nema, odnosno ne bi smjelo biti prostora za politikanstvo. U našem svijetu to je međutim nemoguće jer se taj toponim već godinama najgrublje koristi za obračune, prvo sa pripadnicima različitih nacija, ali i konfesija, a zatim i sa neistomišljenicima iz sopstvenih redova.
Među hrvatskim političarima gotovo da postoji konsenzus oko osude zločina koji su se desili u tom logoru, pa su tako već godinama redovni gosti i opozicionari, i vladajući. O nasljeđa antifašizma otima se svak’, djela međutim baš i ne potvrđuju da se gradivo naučilo. Može li itko povjerovati Vladimiru Šeksu kada osuđuje zločine ustaškog terora i kada kaže da je nedopustivo da se zločinima manipulira u dnevnopolitičke svrhe?
Može li itko zaozbiljno shvatiti premijerku koja ni jednog trenutka nije zažalila za braćom Drobac u čijem stanu ugodno provodi intimne trenutke kada kaže da je Hrvatska stvorena na temeljima antifašizma i da na tome gradi svoju europsku budućnost? Crna je ta budućnost.
Da li je Vice Vukojević i dalje član njene stranke? O čemu je ugledni član i nekad sudija Ustavnog sud, a i provjereni silovatelj ono govorio pred počasnim Bleiburškim vodom? “Logorom Jasenovac upravljali su Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora.”
Preživjeli logoraši, porodice žrtava, borci, građani se sigurno sjećaju ovih riječi izgovorenih točno prije godinu dana. Stoga i ne treba čuditi njihova reakcija na dolazak premijerke Kosor, potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa, potpredsjednike Vlade Ivana Šukera i Darka Milinovića, te ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića.
Salve zvižduka, pogrdnih riječi upućenih HDZ-ovoj kamarili smjestilo ih je u okvir u kom zapravo i zaslužuju da se nalaze. Njihove riječi, osude zločina izgubile su se u negodovanju prisutnih koji su prethodno pokazali svoje oduševljenje dolaskom i govorom sadašnjeg i bivšeg predsjednika Ive Josipovića i Stjepana Mesića.
“Isti drug Tito, ni on se nije bojao među ljude, ni njemu ljudi nisu ništa htjeli!”, uzviknula je čak žena iz publike govoreći o Josipoviću.
Jaz između premijerke i predsjednika se nakon Jasenovca samo produbio. Teško da su pukotine baš tolike da će uzrokovati neke prijevremene izbore, iako je sam Josipović zatražio od Kosorice da pokrene pitanje opoziva predsjednika u Saboru, a ako u tome ne uspije očekuje njenu ostavku.
O svemu tome nije bilo riječi u Jasenovcu, a pitanje je koliko će njih dvoje zaista imati prilike da pretresu protekle događaje. Mediji su međutim dobili jednu slasnu kost za glodanje bar još do kraja tjedna, a onda valja očekivati da će iz spin kuhinja biti ponuđena nova, i da će Ahmići i Jasenovac uskoro biti zaboravljeni.
Možda će HDZ i Jasenovac pokušati iskoristiti, baš kao i Ahmiće i poruku koju je Josipović uputio, za homogenizaciju sopstvenih redova, a upravo taj pokušaj homogenizacije govori u kom stanju se državotvorci nalaze. Ali ne treba ih potcjenjivati, ili možda bolje reći ne treba precjenjivati SDP i Zorana Milanovića.
Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.e-novine.com