Politički analitičar Žarko Puhovski u emisiji Novi dan na N1 televiziji kod novinara Ivana Hrstića govorio je o ratnim zločinima počinjenima tijekom i nakon vojno-redarstvene akcije Oluja 1995. godine.
“Ja sam u tom trenutku bio jedini član HHO-a koji je bio u Zagrebu. Dan prije su došli ljudi iz međunarodne Helsinške federacije koji su uz pomoć Željke Markić, koja je sada poznata po nekim drugim stvarima, obavljali prva istraživanja”, kazao je Žarko Puhovski.
‘Spominjale su se kolone’
Prisjetio se da su tada svi bili u euforiji zbog velike pobjede u ratu u kojem, kako se tada govorilo, nije bilo gubitaka.
“Srbi se nisu spominjali. U redu, spominjale su se kolone, ali ne i žrtve. Da je bilo civila koji su tada nastradali. Čuo sam neki dan interpretaciju da se o tome počelo govoriti 2000., što je besmislica, to nije imalo veze s promjenom vlasti, mi smo o tome odmah govorili. Govorilo se i da su neki podaci koje smo mi iznijeli bili pogrešni. Bilo ih je, tu nema spora”, rekao je.
Potom je ispričao što se događalo nakon Oluje.
Pljačke i ubojstva nakon Oluje
“Ljudi su nakon vojske dolazili u pljačku, uvjereni da su svi otišli u Srbiju. I onda bi u noći pljačkali i u panici upucali starce koji bi se probudili. Ja sam tada rekao: moj glavni argument je to što je Republika Srpska Krajina, uz NDH, najgori režim koji je ikada postojao na ovom području po pitanju ljudskih prava. To je za mene argument za opravdanje akcije.
Bilo nam je važno da govorimo o ljudskim pravima. To je bio režim koji nije imao pravosuđe, policija je bila privatizirana, školski sustav nije funkcionirao, ljude su ubijali po selima, kako se tko sjetio. I Srbi Srbe”, kaže Puhovski.
‘U Petrinji četiri puta manje Srba’
Puhovski smatra kako je slučaj Petrinje netko morao spomenuti na 30. godišnjicu oslobođenja.
“Brojke su potpuno nevažne, ali deseci tisuća ljudi su otišli. S hrvatskog stajališta, tamo ste imali hrvatske državljane koji su bili taoci jednog najprimitivnijeg mogućeg režima. Petrinja je bila jedan od tri grada u Hrvatskoj koja je imala pola-pola hrvatsko i srpsko stanovništvo, na glavu. Danas je četiri puta manje srpskog stanovništva i to netko na 30. godišnjici oslobođenja treba spomenuti u tri rečenice. Nisu svi koji su otišli bili četnici”, rekao je.
Tvrdi kako je jedini umirovljeni general Ante Gotovina spomenuo žrtve. “Sociologija pokazuje da se seosko stanovništvo jako teško seli. U čitavoj priči kod mimohoda, samo je Ante Gotovina spomenuo žrtve. To je vrlo interesantno. Ja ne mislim da treba previše o tome pričati, ali to mora biti spomenuto”, rekao je.
Drugačija ideologija
Puhovski je istaknuo kako danas nemamo istu onu ideologiju kao 1995. godine. “Antifašistički pokret griješi kada ne spominje žrtve iz 1945., isti kriterij treba vladati. Treba se to reći, to su bili hrvatski državljani i ljudi koji su stradali, ne u borbi nego zato što su se našli tamo.
Sa stajališta pobjede, o tome je pristojno govoriti. Paradoks je da danas nemamo istu onu ideologiju kao 95. Tada nije bila ustaška ideologija u igri. Tada Marko Perković Thompson pjeva ‘Bojnu Čavoglave’ bez ZDS, imate snimke. Što se dogodilo u 30 godina da se ideološka okosnica promijenila?”, zaključio je Puhovski.