Mislav Bago, nagrađivani novinar i reporter
Nove TV iznenada je preminuo u 49. godini života. Jedan od
najpoznatijih hrvatskih političkih novinara izvjestitelja iza sebe je
imao dugogodišnje iskustvo razgovora s najvažnijim političarima, koji su
redovno vrlo gledani i komentirani na društvenim mrežama. Dobitnik je
HND-ove nagrade za novinara godine 2006. godine te nagrade za najbolji
intervju s Ivom Sanaderom i Ivicom Račanom. U novinarskoj karijeri
izvještavao je o predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima, s
Olimpijskih igara u Ateni i Pekingu, tijekom svojih petnaest godina na
HRT-u vodio i uređivao emisije „Otvoreno“ i „Magazin“, a bio je i stalni
izvjestitelj iz Hrvatskog sabora.
Bio je poznat po tome što sugovornicima upada u riječ i inzistira na
odgovorima, a nije se ustručavao nikome – čak ni predsjedniku ili
premijeru države – postaviti i najneugodnije pitanje.
S Mislavom smo prije dvije godine, nakon
posljednjih, njemu 33. i najneobičnijih izbora u karijeri, porazgovarali
o sugovornicima, najupečatljivijim razgovorima, a otkrio nam je i koji
bi razgovor ipak vodio drukčije.
Nije tajna da ste, prema ocjenama mnogih gledatelja, novinar koji na ovim prostorima radi najkvalitetnije političke intervjue. Imponira li vam to, stvara li vam dodatni pritisak u radu?
Iza mene su godine i godine iskustva koje su me izgradile kao novinara. Čak i da mi takve pohvale imponiraju, svjestan sam da moram ostati ponizan. Pritisak na rad može mi stvoriti samo odgovornost prema našim gledateljima i povjerenje koje su nam dali.
Imate li ritual prije važnog intervjua ili debate, kako izgledaju minute prije paljenja kamera?
Kako to izgleda prije uključivanja kamera – o tome bismo moji kolege realizatori i ekipa u režiji mogli napisati romane. No, jednom kad krenemo, sve mora teći bez greške. Što tiče intervjua, prije nego on započne, sa sugovornicima najčešće razgovaram o svemu samo ne o temama intervjua.
Poznati ste po tome da se ne libite postaviti direktna pitanja, ali i direktno komentirati. Mislite li da političarima padne “mrak na oči” kada vide s kim se moraju suočiti?
Ne mislim da ikome padne mrak na oči kada mene vidi. Ja samo pitam, pa ako nema odgovora pitam opet, pa ako nema odgovora opet… Moj je posao inzistirati na odgovorima koji zanimaju naše gledatelje.
Postoje li pitanja koja su vam pala na pamet, ali ih se niste usudili postaviti?
Neki put mi se u glavi vrti milijun mogućnosti, no generalno nema takvih pitanja, posebno ako su u interesu javnosti. Jednom prigodom rekli ste kako je voditi intervju slično borbi u boksačkom ringu.
Što bi u intervjuu bio nokaut i tko proglašava kraj?
U intervjuu i pitanje i odgovor mogu zadati udarac, no gledatelji, samo oni i nitko drugi, na kraju ocjenjuju tu „borbu“.
Postoji li sugovornik kojeg ste htjeli odbiti ili prepustiti kolegi iz nekog razloga?
Nikada nisam odbijao intervjue s političarima, ali nema političara koji je u redakciji „nečiji“. Puno smo intervjua s istim političarima, u različitim okolnostima, odradili i moji kolege i ja.
Kako se osjećate večer nakon važnog razgovora, pregledavate li ga iznova i razmišljate što ste mogli pitati ili reći, a niste?
Pročitam pokoji komentar, no nikada nisam sebe gledao poslije, nema potrebe vraćati se na staro. Što je bilo dobro – bilo je, što je bilo loše – shvatio sam i trudim se to promijeniti idući put.
Kojeg biste stranog političara voljeli vidjeti u stolcu nasuprot sebe i što biste ga pitali?
Vladimira Putina. Razgovarali bismo o svačemu, možda počeli s KGB-om, a onda kamo nas put odvede.
Što je po vama dobar sugovornik i koje biste hrvatske političare izdvojili kao takve?
Svi su na svoj način i dobri i loši. Recimo, predsjednik Milanović zna biti zahtjevan sugovornik jer treba pratiti njegov tijek misli. Ivo Sanader bio je isto takav.
Postoji li situacija u kojoj biste se drukčije ponijeli, da imate priliku? Koje intervjue ne pamtite po dobrome?
Uh, teško pitanje. Ne znam, ali znam da ne volim „cipelariti“ političare nakon što odu. Sjećam se 2006. i velikog intervjua s Račanom, to je bio i njegov posljednji TV nastup. Bio sam u svom stilu. Nekoliko mjeseci poslije je umro i često sam mislio da je njegov posljednji intervju možda mogao i drukčije izgledati.
Što mislite, koje su vaše mane u poslu?
Možda ta da sam brz na jeziku.
Kako reagirate na negativne komentare?
Mirno i suzdržano. Kritike i komplimenti su sastavni dio ovog posla i na njih se moraš naviknuti jednom kad se odlučiš za ovaj poziv. Prema njima nikada ne možeš postati ravnodušan, ali našao sam neki svoj unutarnji mir zahvaljujući kojem podnosim i jedno i drugo.
Razgovarate li i privatno o politici ili je izvan studija samo želite, barem na trenutak, zaboraviti?
Nemoguće je ponekad i privatno ne razgovarati o politici, no puno manje nego na poslu. Izvan posla i politike postoji i neki drugi svijet u kojem dominiraju druge teme.
Što je tako intrigantno u politici?
Politika je kao krimić, barem meni. Ima tu pozitivnih i negativnih likova, a ti si na trenutke inspektor koji razdvaja dobro od zla. Pred kamerama uvijek, smireni ili ne, izgledate kao da imate sve u svojim rukama. Što vas najbrže izbaci iz takta u debatama i intervjuima? Laži, ali za to nema recepta. Ne volim ni populističke parole koje su prečesto postale pravilo, a ne iznimka. Ovi izbori bili su jedni od najzanimljivijih.
Kako ocjenjujete kampanje, što biste istaknuli kao dobro, a što loše?
Korona je zatekla i njih. Rekao bih – odradili su kampanju radi kampanje, obećali što su obećali i čekali glasove. Ali da smo se po pitanju kampanja odmaknuli, napredovali – nismo.
Jeste li ikad razmišljali o vlastitoj razgovornoj, političkoj emisiji u kojoj biste periodično imali razgovore s istaknutim hrvatskim političarima i bavili se aktualnim temama, i u kojima biste možda imali mogućnost više komentirati?
Trenutačno mi odgovara ovakav ritam. Što će biti za nekoliko godina, vidjet ćemo, to ne znam u ovom trenutku. Novinarski posao izrazito je stresan, pogotovo u vrijeme izbora, a sada to ne olakšava ni pandemija. Što radite za opuštanje? Teretana mi je jedna od boljih stvari za opuštanje. Izbaciš svu negativnu energiju i poslije se osjećaš pozitivno iscrpljen.
Kakav je Mislav Bago privatno?
Privatan i dosadan (smijeh).
Preuzeto iz večernjeg lista