Ova riznica srpskog zakonodavstva i parlamentarizma broji više od 60.000 starih i vrednih naslova.
“Većina poslanika danas ne može da se pohvali popunjenim “čitalačkim kartonom”. Mnogi od njih biblioteke se sete samo pred skupštinska zasedanja, ali i u tom slučaju po knjigu najčešće pošalju – sekretaricu”, priča šefica biblioteke Radmila – Rada Stojanović koja u riznici knjiga Narodne skupštine radi više od decenije.
Narodna skupština otvorena je i za građane pod uslovom da prethodno dobiju saglasnost generalnog sekretara. Svakog dana Rada u proseku primi pet zahteva građana koji uglavnom traže knjige za svoje magistarske i doktorske radove. Nedavno je čak i jedan Poljak zvao biblioteku zbog doktorata na temu Kosova.
“Ima onih koji dolaze redovno i onih koji nikad ne dolaze. Ovi prvi rado bi i zanoćili u biblioteci dok pišu svoje knjige. Tako je nekad činio prvak Demokratske stranke Desimir Tošić, kada je baš u ovoj prostoriji dovršavao svoja dela o demokratiji. Među današnjim najstrastvenijim čitaocima može se izdvojiti Nebojša Ranđelović, poslanik LDP, koji nekad u jednom danu uzme i više od 10 knjiga. Često u biblioteku dolazi i poslanica DSS Donka Banović”, objašnjava šefica biblioteke.
Pre ovog posla, Rada je bila zaposlena u školi, gde je radila kao profesorka srpskog jezika. Velike razlike između nekadašnjeg i sadašnjeg posla, kaže, nema, osim što je “ranije radila sa knjigom i učenicima, a danas sa knjigom i poslanicima”.
“Kada sam prvi put kročila u ovu biblioteku, zatekla sam krš i lom na sve strane, a veliki sto u sredini bio je zatrpan starom elektronikom. Zasukala sam rukave i uzela metlu i krpu u šake. Podnela sam zahtev da se stare i retke knjige, koje su se bukvalno raspadale, izvuku iz depoa i odnesu stručnjacima na konzervaciju. U skupštinskoj biblioteci je malo beletristike, ali su zato police prepune knjiga iz istorije i politike, prava, ekonomije, kao i svi primerci “Službenog glasnika”. U depou se čuvaju protokoli, od najstarijeg sa Svetoandrejske skupštine do onih iz Prvog svetskog rata, a imamo i sve ustave, hatišerife, Dušanov zakonik i dosta dela o Titu”, ponosno pokazuje Rada.
Jedan poslanik nedavno je posetio biblioteku kako bi pronašao govor svog pradede s kraja 19. veka, za šta je Rada morala da izdvoji dane za potragu, ali kada su u pitanju čitaoci, bilo da su poslanici ili građani, njoj, kaže, ništa nije teško.