Jedan od rijetkih primjera u kojemu je pojedinac, slikovito rečeno, pobijedio sustav je slučaj udovca Zdravka Bosanca
iz Kutjeva. On je nedavno, nakon punih devet godina borbe, dobio pravnu
bitku protiv Doma zdravlja Požeško-slavonske županije zbog tragične
smrti svoje supruge Ivanke. Nesretna je žena preminula nakon operacije
krajnika zbog nemara liječnika Hitne pomoći koji nije odgovorio na poziv
u pomoć. Prema pravomoćnoj presudi, koja je nedavno stigla sa
Županijskog suda, Dom zdravlja Požeško-slavonske županije i
Požeško-slavonska županija kao osnivač te zdravstvene ustanove, dužni su
Zdravku Bosancu platiti milijun i 800.000 kuna odštete. Utvrdili se pak
da postoji osnova za individualnu odgovornost, pokrenut će se i
postupak protiv liječnika koji je učinio propust.
Za razliku od tragičnog slučaja pacijentice iz Kutjeva koji je
rezultirao pravomoćnom sudskom odlukom u korist tužitelja, na
zagrebačkome Općinskom kaznenom sudu trojica liječnika zagrebačke
bolnice Sveti Duh koje se teretilo za nesavjesno liječenje, odnosno smrt
rodilje Dragice Ivankić i njezina djeteta u siječnju 2002., u ponedjeljak su nepravomoćno oslobođena optužbi.
Koliko je tužbi hrvatskih građana do sada podneseno protiv zdravstvenih
ustanova? Koliko su teške parnice koje se vode? Koliko je slučajeva
riješeno u korist tužitelja te koliko su milijuna kuna, na ime odšteta
za nesavjesno liječenje i liječničke pogreške, do sada isplatile
hrvatske bolnice i Domovi zdravlja?
Odgovore na sva ta pitanja pokušali smo dobiti u Ministarstvu zdravlja,
no bezuspješno. Uputili su nas na DORH gdje nam je pak priopćeno da
podatke o ukupnom broju podnesenih tužbi ne daju u javnost. Iz
Liječničke komore su nas uputili da se za tražene informacije obratimo
zdravstvenim ustanovama koje pak svoje interne statistike čuvaju kao
poslovnu tajnu.
TISUĆU PRITUŽBI PACIJENATA GODIŠNJE
Jedini konkretan podatak dobili smo od Hrvatske udruge za promicanje
prava pacijenata u kojoj godišnje zaprime oko tisuću pritužbi
pacijenata.
‘Mi smo jedini koji imamo ikakve podatke o pritužbama pacijenata i
tijekom proteklih 14 godina rada udruge redovito imamo preko tisuću
pritužbi godišnje. Prema našim podacima četrdesetak pritužbi moralo bi
svake godine završiti na sudu, no podaci iz sudske prakse, koliko nam je
dostupno znati, govore o svega nekoliko slučajeva godišnje. Imamo
izravnih dojava kako se neki sporovi vode već preko 20 godina iako bi i
‘vrapci na krovu znali napisati rješenje’ i nakon par ročišta. Vode se
sporovi koji prozivaju stručno medicinsko osoblje.
DORH ne poduzima ništa bez mišljenja strukovne komore, no nitko nam nije
objasnio kako je moguće pitati ijednu komoru da izravno optuži svojega
člana kada je ista osnovana zato da ih brani. To je pitanje koje može
riješiti samo demokratska vlast, no takvu do sada nismo imali, a je li
ova takva još ne možemo reći’, rekla je za tportal predsjednica Hrvatske
udruge za promicanje prava pacijenata, mr. sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med.
‘PIJU, PROSTAČE, PRIJETE, SEKSUALNO ZLOSTAVLJAJU….’
NEDOSTOJNOM LIJEČNIKU ODUZIMA SE LICENCA
Iz Hrvatske liječničke komore dobili smo odgovor na pitanje kakve se
sve mjere mogu izreći liječniku koji je pravomoćnom sudskom presudom
proglašen krivim.
‘Sukladno odredbi članka 8. Zakona o liječništvu, liječnika, koji je
pravomoćnom sudskom presudom proglašen krivim za počinjenje kaznenog
djela, može se, s obzirom na važnost i prirodu ugroženog dobra ili druge
posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena
odnosno propuštena, smatrati nedostojnim za obavljanje liječničke
djelatnosti. Postupak za utvrđivanje nedostojnosti liječnika provodi
Časni sud Komore u skladu s odredbama Pravilnika o disciplinskom
postupku Hrvatske liječničke komore. Liječniku koji je proglašen
nedostojnim, Časni sud može izreći disciplinsku mjeru privremenog ili
trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad (licence). Također,
ovisno o vrsti kaznenog djela i posljedici koju je imalo, nedostojnom
liječniku odobrenje za samostalan rad (licenca) može se privremeno ili
trajno ograničiti s obzirom na opseg i vrstu poslova kojima se liječnik
smije baviti’, stoji u odgovoru koji potpisuje prim. Hrvoje Minigo, dr. med., predsjednik Hrvatske liječničke komore.
Na pitanje koji su najčešći razlozi zbog kojih se nezadovoljni i
ogorčeni pacijenti obraćaju udruzi te zbog čega se najčešće odlučuju na
tužbu protiv bolnice ili Doma zdravlja, predsjednica Hrvatske udruge za
promicanje prava pacijenata dala nam je iscrpan odgovor.
‘Kada se radi o liječnicima obiteljske medicine, pacijenti se najčešće
žale na neprimjereno ponašanje, prostačenje, na to da liječnik pije,
bahati se, ne dolazi na vrijeme na radno mjesto, bavi se politikom pa
nema vremena za pacijente, vidno i nesuzdržano diskriminira ili pak
verbalno prijeti po nacionalnoj osnovi te o problemima pacijenata priča
izvan ordinacije. Prijavljen je i slučaj liječnika koji ne poznaje
dovoljno hrvatski jezik te ne može obavljati svoj posao jer pacijenti s
njim ne mogu komunicirati’, otkriva dr. Rušinović Sunara.
Najčešće pritužbe na račun liječnika specijalista odnose se na pokušaje
prikrivanja nepravilnosti u liječenju, otpuštanje na kućnu njegu bez
jasnih uputa ili bez otpusnog pisma. Pacijenti nerijetko trpe i zbog
slabe ili nikakve komunikacije između bolničkih liječnika i liječnika
obiteljske medicine. Česte su pritužbe na potpuno nejasne liste čekanja
koje ne sadrže podatke razumljive pacijentu. Ono što također zabrinjava
jest podatak da su u udruzi zaprimljene i pritužbe pacijenata koji su
uključeni u klinička ispitivanja na nezakonit način. Ima slučajeva kada
su njihovi potpisi za pristanak dobiveni na nepravovaljan način ili su
pak krivotvoreni.
Evidentirane su i pritužbe ogorčenih pacijentica zbog neprimjerenog
ponašanja odabranog ginekologa, grubosti pri pregledu, vrijeđanja na
nacionalnoj osnovi, ali i seksualnog napastovanja na razne načine, a
prijavljena su čak i silovanja za vrijeme pregleda.
‘STRAH PACIJENATA OD ODMAZDE JE OPRAVDAN’
‘Tijekom četrnaest godina rada s pritužbama pacijenata Hrvatska udruga
za promicanje prava pacijenata je u nebrojeno navrata izvijestila i
upozorila nadležne institucije o vrlo čestom kršenju ljudskih prava
korisnika zdravstvenih usluga, ali i o ozbiljnim kaznenim djelima koja
gotovo u cijelosti ostaju čak i izvan bilo kakve službene evidencije.
Strah od različitih vrsta ‘odmazde’, kojeg navode osobe koje su
prijavile djela Savjetovalištu za pacijente, vrlo je opravdan.
Naime, čak i kada smo im pomogli da poduzmu nešto u smislu
prijavljivanja navedenih kaznenih djela, nije bilo učinkovite procedure
niti volje institucija da doista takve pritužbe provjere, a kamoli
riješe. Događalo se čak da se pojedincima, u Zagrebu i Osijeku, izravno
prijetilo kako neće više moći ni ući u određene zdravstvene ustanove, a
što je još jedno ozbiljno kazneno djelo prijetnje koje ujedno, za
bolesne osobe, predstavlja i ucjenu životom i zdravljem. Naš je stav
kako se ovo treba hitno rješavati, jar ako nema učinkovitog rješavanja
žalbi i pritužbi onda nema ni prava. O tome govorimo punih 14 godina, no
nitko ne reagira’, upozorava dr. Rušinović Sunara.
Naglašava da će se u bliskoj budućnosti sustav zdravstva morati
demokratizirati i omogućiti onima koji ga plaćaju da imaju mehanizme
kontrole i istinskog nadzora nad tim sustavom, što, kako tvrdi, neće
biti moguće bez neovisnih stručnjaka profesionalaca. Rušinović Sunara
naglašava da udruga za promicanje prava pacijenata želi pomoći novom
ministru zdravlja da konačno počne rješavati ono od čega su, kako
ističe, ‘njegovi kolege do sada bježali’.
Zbog čitavog niza otvorenih pitanja na koja što hitnije treba pronaći
adekvatne odgovore, predstavnici Hrvatske udruge za promicanje prava
pacijenata za 25. travnja imaju zakazan razgovor s ministrom zdravlja
Rajkom Ostojićem nakon čega je, kažu, ministar na potezu.