Koja se općina u Hrvatskoj može pohvaliti godišnjim prihodom od
21.500 kuna po stanovniku? Ako ste pomislili da je riječ o nekom bogatom
kraju u Istri, grdno ste se prevarili. Najbogatija hrvatska općina je
Janjina na središnjem Pelješcu, ma koliko to čudno zvučalo. Njezini su
stanovnici, kojih je 551, po statistikama najbogatiji Hrvati. Do tog se
rezultata došlo nakon što se 12 milijuna kuna proračunskih prihoda
podijelilo po svakom pojedinačnom stanovniku.
I eto najbogatije općine i najbogatijih Hrvata! Sve je to bio dovoljan razlog da se u ove predbožićne dane novionar Slobodne Dalmacije
uputi na Pelješac kako bismo se i sami uvjerili kakvo je stanje u
najbogatijoj hrvatskoj općini i kako žive najbogatiji Hrvati. U središtu
mjesta, gdje su inače dvije lokalne trgovine, a tu je i kafić i
vatrogasni dom, zatekli smo manju skupinu Janjinaca. Kad nas ugledaše,
dadoše petama vjetra. Zovemo ih da se vrate, ali oni negoduju.
–
Tko ste i što hoćete? – odvažio se upitati jedan od njih. – Mi smo
novinari, pišemo reportažu o najbogatijoj općini u Hrvatskoj i
najbogatijim stanovnicima. Zar vi niste najbogatiji u Hrvatskoj? –
Dabogda vas Bog čuo! Mi smo najbogatiji, ma pravi bogataši, kakvi ruski i
američki milijarderi, nisu nam oni ni do koljena – govore uglas. – Zato
nas ne slikavajte i za ime ne pitajte. Kad nas vide u novine, eto ti
lopova sa svih strana. Pokrast će nam ove pare što imamo – dodaju i
smiju se.
U središtu mjesta zatječemo Dasenka Šegovića.
Do grla je u građevinskim radovima, uređuje kameni zid i ulaz ispred
kuće. – Radimo reportažu iz najbogatije općine u Hrvatskoj – kažemo
povod dolaska i predstavljamo se da ljudi ne pomisle da smo kakva
inspekcija.
– E jeste vidjeli gdje ste došli? Daleko smo
najbogatiji – smije se i dodaje: – Pomalo, još se to bogatstvo ne vidi,
ali izaći će na vidjelo, samo se strpite – govori nam Šegović. –
Statistike kažu da imate 21 tisuću kuna po stanovniku – nastavljamo
razgovor.
– A kako nećemo imati, moj novinaru. Što nas ovdje ima?
Šaka jada. Sve se ovdje srozalo na niske grane. Ljudi žive uglavnom od
poljoprivrede, grožđa, vina i rakije i nešto turizma. Sve je to došlo
loše, od loze i maslina ne može se živjeti – kaže Šegović, nadzirući
postavljanje kamenog zida.
I meštri “kamenjari” kažu da vole
raditi u bogatoj općini. Nadaju se da će i za njih biti više posla kad
ljudi imaju tako puno novca. Mato Ledinić bavi se
školjkarstvom u Dračama. Kaže da nije osjetio nikakve blagodati
najbogatije općine u Hrvatskoj. Dapače, imao je dosta problema oko
komunalija i priključka vode iz vodovoda NPKL-a.
– Ne znam što bih
vam rekao. Mi smo bogata zemlja, ali se to ne vidi. Kad se radi o
Janjini, možda ima pet, šest ljudi da su siromašni. To je relativan
pojam, ali pogledajte kakvo je stanje u Vukovaru, onda je ovdje ko bog.
Ljudi žive pristojno – govori Ledinić.
– Ljudi imaju novaca. Meni
treba čovjek za raditi oko kamenica. Dnevnica je tristo kuna. Pazite,
nije to mali novac i ja ne mogu naći radnika. Nitko neće da radi. Što je
to? To znači da je Janjina bogata općina – zaključio je Ledinić.
Ipak,
čini se da je sve oko prihoda po stanovniku u Janjini prenapuhano. Ne
kažu uzalud da je statistika skup netočnih podataka. U realnost nas vrlo
brzo vraća načelnik općine Vlatko Mratović. Objašnjava
da se u općinskom proračunu dogodio rast prihoda jer je knjigovodstvena
vrijednost mjesnog vodovoda prebačena na novo komunalno poduzeće u
iznosu od sedam milijuna kuna i eto tih famoznih 12,5 milijuna kuna
prihoda, koji su stanovnike ove općine učinili bogatašima. Inače, realan
proračun je oko 5,3 milijuna kuna, kojim Općina servisira sve svoje
proračunske obveze.
– Ne dugujemo nikome ništa. Pružimo se onoliko
koliko je dug lancun. Investiramo i radimo koliko možemo i mislim da je
općina Janjina opravdala svoje postojanje – reći će načelnik Mratović.
Dok razgovaramo s načelnikom, nailazi mjesni župnik don Mato Puljić. Duhovna i svjetovna vertikala mjesta, zajedno.
–
Mi ovdje u Janjini imamo privilegij živjeti u mirnoj i lijepoj sredini,
osobito u ovo predbožićno vrijeme, kad su ljudi opterećeni kupovanjem i
blještavilom. Toga kod nas nema. Mi smo u miru Božjemu i doživljavamo
advent baš kako valja. Ima ćemo ponoćku, duhovno se pripremamo za Božić.
Mi smo ovdje u prednosti što živimo u miru – kazao je don Mato Puljić,
našalivši se da je on jedan od rijetkih Puljića koji nije biskup, a u
ovoj “najbogatijoj” hrvatskoj općini službuje skoro dvije godine i dobro
se snalazi. – Mi smo duhovno bogati i ništa nam drugo ne treba – rekao
nam je na rastanku za Slobodnu Dalmaciju.