Republika Hrvatska je zapodjenula otvorenu borbu protiv antifašizma. Toga smo svjesni već neko vrijeme, a sada postoji i pisani trag. Na jednom službenom dokumentu piše da crvenu petokraku, pod kojom su ovi prostori oslobođeni od fašista i domaćih izdajnika, treba zakonski sankcionirati zato što “uznemirava cjelokupnu javnost”. Takva ocjena nalazi se u obavijesti o počinjenom prekršaju koju je riječka policija sastavila nekoliko dana nakon prosvjeda Ujedinjeni protiv fašizma.
Obavijest je upućena sudioniku koji je nosio jugoslavensku trobojnicu s petokrakom, na kojoj je pisalo “Za slobodnu socijalističku domovinu”. Nije se radilo o službenoj jugoslavenskoj zastavi, nego staroj zastavi SUBNOR-a u vlasništvu Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke. Uostalom, počinitelj nije obaviješten da je prijavljen zbog same zastave. Problem je, naime, bila petokraka.
Objašnjeno mu je da je “isticanjem zvijezde petokrake na zastavi uznemirio slučajne prolaznike i cjelokupnu javnost i time narušio javni red i mir”. U naknadnoj izjavi za Hinu, policija je potvrdila podizanje optužnog prijedloga, spominjući samo da je prekršaj počinjen zbog “nošenja i isticanja simbola”.
Nismo uspjeli pronaći drugi primjer u kojem je domaći represivni aparat targetirao petokraku. U Hrvatskoj postoji više presuda zbog korištenja službene jugoslavenske zastave, ali ne i same petokrake. U izglednoj premijeri, riječki MUP je odlučio sankcionirati antifašističku simboliku na antifašističkom događaju.
Zbog slobode govora i općih vrijednosti koje će ubuduće obilježiti hrvatsko društvo, neizmjerno je važna krajnja sudbina ovoga slučaja. O političkom trenutku u kojem se nalazimo ponajbolje svjedoči njegov dosadašnji razvoj.
Djelatnici Prve policijske postaje Rijeka tri su dana razmišljali o odluci, zaključili da se radi o dobroj ideji i potom sastavili dokument u kojem piše da će goniti univerzalni simbol radničke emancipacije i borbe protiv fašizma zbog uznemiravanja slučajnih prolaznika i sveopće javnosti.
Optužba se temelji na članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji propisuje kaznu od 700 do 4.000 eura ili 30 dana zatvora za onoga tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir.
Po mišljenju odvjetnika Ivana Vrdoljaka, sve što je dosad javno dostupno o ovom slučaju ukazuje na evidentno zadiranje u slobodu izražavanja, jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih svima normama najvišeg ranga: Ustavom Republike Hrvatske, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
“Policija će tražiti kažnjavanje zbog toga što se netko izražavao na javnom političkom prosvjedu. Već sama ta okolnost zastrašuje i predstavlja faktičku represiju policije nad mirnim prosvjednikom”, smatra Vrdoljak.
Zasad nije poznato hoće li MUP u optužnicu prenijeti ocjenu da su petokrakom uznemireni slučajni prolaznici i sveopća javnost. No Vrdoljak upozorava da takav opis, sve i da je istinit, ne znači da je došlo do prekršaja. “U slobodnom i demokratskom društvu se podrazumijeva da će pojedine javno izražene ideje čak i jako uznemiriti druge – bez toga je pravo na slobodu izražavanja posve iluzorno.
Naravno, i pravo izražavanja ima granice, poput zabrane izravnog poticanja na nasilje, širenja mržnje, panike i tako dalje, ali ponavljam da sama uznemirenost jednih idejama koje su izrazili drugi samo za sebe ne smije biti osnov za ikakvu represiju”, poručuje ovaj pravnik, dodajući da je “izrazito čudno i uznemiravajuće takve tvrdnje iznositi u kontekstu održanog prosvjeda protiv fašizma”.
Vrdoljak pritom upozorava na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) te ustavnih sudova razvijenih zemalja: iznimke od prava na slobodu okupljanja i slobodu izražavanja moraju se tumačiti izrazito restriktivno i nužnost svakog ograničenja mora biti uvjerljivo dokazana.
Dapače, ESLJP je nekoliko puta izrazio jasan stav o crvenoj zvijezdi, odlučivši da je Mađarska prekršila pravo na slobodu izražavanja svojim građanima. U prvom, presudnom predmetu, osuđen je lokalni političar Attila Vajnai, zato što je uslijed ljevičarskog skupa na reveru nosio petokraku. Godine 2008. ESLJP je napisao da ovaj simbol ne predstavlja ekskluzivno komunističku vladavinu (u Mađarskoj).
“Jasno je da zvijezda simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvu, kao i zakonite političke stranke u različitim zemljama članicama EU-a”, piše u toj odluci, u kojoj se ističe da promoviranje komunističke ideologije samo po sebi nije kažnjivo.
U istom postupku, ESLJP je Mađarskoj dao poduku o slobodi govora, izrazito referentnu na poteze riječke policije. Prihvativši ocjenu mađarske vlade da petokraka može stvoriti nelagodu među bivšim žrtvama komunizma u Mađarskoj, koji s pravom mogu smatrati takvo prikazivanje nepoštovanjem, sud je poručio kako takvi osjećaji, koliko god razumljivi bili, ne mogu sami po sebi postaviti granice slobode izražavanja.
“Pravni sustav koji primjenjuje ograničenja ljudskih prava kako bi zadovoljio diktate javnog osjećanja – stvarnog ili imaginarnog – ne ispunjava hitne društvene potrebe (za kažnjavanje) prepoznate u demokratskom društvu, budući da to društvo mora ostati razumno u svojoj prosudbi”, piše u presudi iz 2008. godine.
Tri godine poslije, ESLJP donio je gotovo identičnu presudu po tužbi člana Mađarske radničke partije Jánosa Fratanola, koji je također procesuiran zato što je nosio petokraku povodom 1. maja. Navedene presude pokazuju da se petokraka u Mađarskoj, Hrvatskoj ili drugim zemljama ne može zabraniti.
Odluka ESLJP-a dovela je do promjene zakona u Mađarskoj. Njihov Ustavni sud srušio je članak zakona prema kojem se petokraka kažnjava bjanko, samo zato što je simbol komunizma. Od 2013. ta država penalizira korištenje ovog simbola samo ako se utvrdi da uzrokuje remećenje javnog reda i mira ili kaznena djela.
Gledajući u riječku prekršajnu prijavu, može se zaključiti da je Mađarska – inače jedan od najvećih generatora antikomunističke panike na svijetu – u ovom primjeru postala decentnija od Hrvatske. Jer, petokraka u Rijeci će potencijalno biti penalizirana bez suvislog rezona. Teško je pritom pronaći ilustrativniji epizodu (represivnog) izjednačavanja fašizma i njegove suprotnosti od riječkog incidenta.
Izgledno je da će po istom članku 5. prekršajnog zakona biti procesuirani i čovjek koji je nosio zastavu s petokrakom i huligani koji su pokušali probiti policijski kordon, bacali topovske udare po mirnim prosvjednicima, koristeći ustaški pozdrav “Za dom spremni”.
To je ujedno i najvažniji politički podtekst jedne naizgled benigne prekršajne prijave. Već neko vrijeme desnica u Hrvatskoj žudi za zabranom simbola komunizma, uključujući petokraku. Predvođena Andrejem Plenkovićem, hrvatska vlada kreirala je ključne političke okolnosti u kojima je takva budućnost postala zamisliva.
Prije osam godina, Plenkovićeva administracija je osnovala Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima. Okupila je pravnike, povjesničare i medicinare da takoreći saniraju goruće političko pitanje: komemorativnu ploču HOS-a s pozdravom “Za dom spremni” usred Jasenovca, simbola ustaških zločina. Prioritet je bio ekspertna relativizacija toga pozdrava.
Umjesto Vlade i u njeno ime, ovo tijelo donijelo je odluku da je pozdrav inherentno ustaški, ali da ne bi imali ništa protiv zakonske iznimke njegovog korištenja u slučaju komemoracija veterana HOS-a. Finalni tekst nikad, međutim, nije izglasan, već je primljen na znanje. Jedan od razloga je bila činjenica da isti tretman nisu dobili simboli komunizma.
U izdvojenom mišljenju koji potpisuje pet članova vijeća pretežito desničarskih uvjerenja, navodi se da je petokraka morala biti u potpunosti pravno izjednačena sa simbolima fašizma, zbog čega su završne preporuke “u punome protuslovlju s idejama iz prvog dijela” dokumenta. Prvi dio toga teksta dobrim dijelom nastoji izjednačiti fašizam i komunizam, s time da su u potonji natrpani razni pojmovi, poput staljinizma, titoizma i samoupravnog socijalizma.
Od završetka rada Vijeća prošlo je sedam godina. Premda je u više navrata mijenjan prekršajni zakon, Vlada u njega nijednom nije unijela spomen pozdrava “Za dom spremni”. Umjesto donošenja jasnih zakonskih odredbi, izvršna vlast odgovornost je prebacila na MUP, DORH i sudove, koji otad nerijetko donose arbitrarne odluke u skladu s neslužbenim vladinim napucima i vlastitim ideološkim preferencijama.
Kao jedna od posljedica, primjetna je panična reakcija na svaki spomen Jugoslavije. U zadnjih pet godina, razne su policijske postaje prekršajno prijavljivale pojedince koji su nosili zastavu odavno nepostojeće države. U većini slučajeva, gonili su ih na temelju istog članka 5. prekršajnog zakona.
Svaki put obrazloženja su bila drugačija: vrijeđanje nacionalnih simbola, moralnih osjećaja svih građana, potom samo gej osoba i na koncu Uskrsnog ponedjeljka. U jednom slučaju, kao razlog za prekršajnu globu dodano je da zastava “simbolizira i predstavlja promociju nedemokratskog i totalitarnog režima i izražava prijezir prema građanima”, a u drugoj se pojašnjava da je “upravo pod navedenom zastavom 1991. godine vojska bivše države SFRJ potpomognuta paravojnim postrojbama, izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, a tijekom Domovinskog rata dokumentirani su i oni ratni zločini gdje su počinitelji djelovali koristeći upravo takvu zastavu kao simbol državne pripadnosti”.
U potonjem predmetu, sudac pulskog prekršajnog suda oslobodio je počinitelja ističući da “u Republici Hrvatskoj ne postoji zakon koji (pod određenim okolnostima) zabranjuje isticanje jugoslavenske zastave”. Dodao je da članak 5. prekršajnog zakona “izrijekom ne zabranjuje isticanje jugoslavenske zastave, a niti predviđa kaznu za isticanje jugoslavenske zastave, već propisuje da prekršaj čini svatko onaj tko na javnom mjestu isticanjem simbola remeti javni red i mir”.
U jednom drugom procesu, počinitelj je ipak osuđen na temelju istog članka zakona, samo zato što je na vlastiti balkon izvjesio tu zastavu, “čime je javno negirao postojanje i suverenitet Republike Hrvatske i državni blagdan (Uskrsni ponedjeljak) kao vrijednosti imanentne hrvatskom društvu, a što je izazvalo uznemirenje javnosti”.
Rukovodeći se obrazloženjima ESLJP-a u mađarskim primjerima, u kojima je naglašen primat slobode govora nad reakcijom države u slučajevima kada simboli nisu korišteni za poticanje nasilja, vjerojatno nijedan od osuđujućih predmeta iz Hrvatske ne bi preživio reviziju suda u Strasbourgu, odnosno obrazloženje da puko isticanje jugoslavenske zastave predstavlja kršenje javnog reda i mira.
Unatoč tome, MUP i pokoji hrvatski sudac svejedno ustraju na kažnjavanju. Ili ih nije briga ili računaju da će osuđenici radije platiti globu nego ulaziti u višegodišnje parnice prije dolaska do ESLJP-a. Lagano i postojano, tako se sudska praksa sužavanja slobode govora rasprostranjuje po hrvatskom policijsko-sudbenom aparatu.
Sudeći po informacijama koje su dostupne u vrijeme zaključenja ovoga teksta, sada je na red došla petokraka, simbol koji dramatično nadilazi zastavu jedne mrtve države. Sve se to odvija u momentu u kojem ustaški pozdrav postaje gotovo nekažnjivi vizualno-verbalni rekvizit svih recentnijih prosvjeda i prijetećih okupljanja desnice. Od Thompsonovog koncerta na Hipodromu, policija u dobrom dijelu slučajeva odbija procesuirati nasilnike i zato što krilaticom “Za dom spremni” napadaju srpsku manjinu i kulturne priredbe.
Uz vremenski odmak, lagano se ostvaruje želja onih “intelektualaca” iz vijeća za prošlost, koji su tražili proskribiranje petokrake. Na njima je bilo da uspostave “znanstveni” ekvilibrij fašizma i antifašizma. Država ide korak dalje i provodi takve zamisli u djelo. Po običaju, idejno “izjednačavanje” uvijek ide na ruku fašizmu, koji zadnjih mjeseci buja po hrvatskim ulicama, društvenim mrežama i saborskim prostorijama.
Trend je globalan. Dok se u SAD-u iz Bijele kuće vodi rat protiv antifašista, u zemljama poput Slovačke, Poljske i Češke političari nastoje zabraniti komunističke stranke i pripadajuću “propagandu”, stremeći posredno općem i puno širem zatiranju lijevih ideja koje su historijski porazile njihove ideološke prethodnike.
Što se tiče riječkog slučaja, ako sudovi potvrde tužbu policije i osude sudionika zbog nošenja zastave s petokrakom, Novostima je rečeno da će, bude li potrebe, optuženi ići sve do Evropskog suda za ljudska prava.