ZA razliku od Srbije, Hrvatska nema antipedofilski zakon po kojem bi
se pedofile kažnjavalo najstrožim kaznama i nadgledalo po izlasku iz
zatvora. U Srbiji se sve promijenilo 2013. godine kad je izglasan
Marijin zakon koji je dobio ime po osmogodišnjoj Mariji Jovanović iz
Starih Ledinaca kod Novog Sada. Nju je 2010. silovao i ubio Mladen
Ogulinac koji je i prije toga bio osuđivan za seksualne delikte prema
djeci. Njen otac, Slobodan Jovanović, godinu dana nakon Marijine smrti
napisao je ovaj zakon koji predviđa kazne do 40 godina zatvora i nema
mogućnosti ranijeg puštanja iz zatvora.
Razgovarali smo sa Slobodanom Jovanovićem koji nam je otkrio kako je
napisao zakon i što se otad promijenilo u Srbiji. Odmah na početku
razgovora Slobodan nas moli da tekst ne bude patetičan, iako je svjestan
da ljudi danas najviše čitaju upravo patetične priče i crnu kroniku. No
on ne želi da se žali ni njega niti ono, kazao je, što je ostalo od
njegove obitelji.
Izborio se za svu djecu u Srbiji
Unatoč najtežoj životnoj situaciji koja ga je mogla zadesiti, Slobodan
se odlučio izboriti za svu djecu kako im se ne bi dogodilo isto što i
njegovoj kćeri. Kad je pisao zakon, kaže kako je prvenstveno imao na umu
njegovo preventivno djelovanje, kako bi stroge kazne spriječile
pedofile u naumu da izvrše monstruozna kaznena djela na štetu djece.
“Zakon je zamišljen da spriječi posljedice, da bude dovoljna prijetnja
pedofilima te ih spriječi u gnjusnim namjerama i pošalje jasnu poruku
onome tko bi pokušao nešto slično, da će ga stići ruka zakona”, rekao
nam je Slobodan.
Nakon što je ostao bez kćeri, vlasti u Srbiji obećale su poduzeti nešto
da se takve stvari spriječe ili pak najoštrije kažnjavaju, no kako nam
je Jovanović rekao, vlasti ni godinu nakon gubitka njegove kćeri nisu
poduzele ništa.
Zato je Slobodan odlučio napisati ovaj, kako ga naziva, antipedofilski zakon koji je u javnosti poznat kao Marijin zakon.
Dok je čekao da vlada nešto poduzme, sam je napisao zakon
“Dok sam čekao da vlada nešto pokrene, u međuvremenu sam proučavao
antipedofilske zakone iz SAD-a, Velike Britanije, kao i razne europske
zakone. Potom sam odlučio napisati svoj prijedlog zakona da bude napisan
jasnim, narodskim jezikom, svima čitljiv i jasan.
Najveći uzor bio mi je američki zakon koji kažnjava pedofile, s tim da
sam se vodio time da bude primjenjiv u Srbiji jer nas Ustav ograničava u
nekim stvarima. Srbija tako nema smrtnu kaznu kao SAD, a najveća moguća
kazna u Srbiji je 40 godina zatvora. Vodio sam se tim okvirima i u 7
dana osmislio i napisao zakon.
Uz to sam napisao pismo našim vlastima kao i narodu i sredio da se pismo
objavi u medijima. To je izašlo za vikend i već su me u utorak zvali iz
Ministarstva pravde, a u četvrtak smo već razgovarali o zakonu. Tad je
vlada obećala javno da će napraviti sve da se zakon izglasa. To je bila
predizborna godina 2011./2012. Vlada je usvojila zakon, ali ga skupština
nije mogla potvrditi jer se već raspustila”, kaže nam Jovanović.
Međutim, prošli su izbori, promijenila se vlast i opet je trebalo
napraviti medijske pritiske da se zakon izglasa. Već je bio ožujak 2013.
kad je Jovanović, na poziv jednog njihovog saborskog zastupnika došao u
Skupštinu, na dan kad se raspravljalo o zakonu. Zakon su tad podržali
svi zastupnici u Skupštini i napokon je izglasan 8. 4. 2013.
Bravar napisao najbolji zakon
Jovanović, koji je po struci bravar te se volonterski tada bavio
novinarstvom, tako je napisao zakon koji je izglasan te kojemu je cilj
zaštititi svu djecu od pedofila.
“Za kazneno djelo pedofilije, prije donošenja Marijinog zakona, kazne su
bile manje. Za one sa smrtnim ishodom bile su od 5 do 18 godina, a sad
su za to kazneno djelo kazne od 10 do 40 godina zatvora. Novim zakonom
uspio sam to da više ne postoji zastara za takvo krivično djelo.
Kazne se po Marijinu zakonu više ne mogu umanjiti ispod zakonskog
minimuma, a ranije se to moglo. Nema smanjenja kazne, koliko je dobio
zatvora, toliko mora izdržati kaznu. Nema uvjetnog otpusta. Nema
dobrotvornog rada.
Sad registrirani pedofili iz registra ne mogu raditi s djecom, a prije
donošenja Marijina zakona su mogli. Imali smo tako slučaj domara koji je
silovao djevojčicu, a nakon odsluženja kazne se vratio na isto radno
mjesto.
Također, sad imamo monitoring pedofila. Prati im se kretanje nakon
odslužene kazne. Ako mijenjaju mjesto boravka, obavezno ga moraju
prijaviti. Kad pedofil putuje u inozemstvo, država je obavezna drugoj
državi javiti da on dolazi tamo. Tako štitimo i države u koje dolazi.
Izgleda da smo jedini koji imamo takvu uredbu, to je ono što sam ja
napisao.
Nakon odslužene zatvorske kazne, ostaju upisani u registru pedofila još
20 godina, a obavezno se moraju i javljati liječnicima te socijalnim
radnicima, što znači da se struka nakon njihova otpuštanja mora dalje
baviti s njima”, rekao nam je Jovanović.“Zakon je uplašio pedofile”
Također kaže, nakon izlaska iz zatvora pedofil se mora prijaviti policiji da izlazi.
Od primjene Marijina zakona 12 pedofila je u Srbiji, kaže nam Jovanović, pravomoćno osuđeno.
“To ne znači da ih nema više, nego su im suđenja još u tijeku. Prema
ovim podacima činjenica je da se smanjio broj pedofila koji čine
krivična djela na štetu djece. Zakon je represivan i vjerujem da ih je
uplašio. Strože kazne, pa činjenica da ne mogu biti osuđeni ispod
zakonskog minimuma niti mogu biti pušteni iz zatvora prije završetka
odsluženja zatvorske kazne, očito su imali utjecaja”, zaključuje
Jovanović.
Kaže kako zakon možda ne bi ni bio donesen da nije društvenih mreža.
“Saša Marjanović je samoinicijativno pokrenuo Facebook grupu za
donošenje Marijina zakona, tu smo dobili veliku potporu javnosti. Tako
je krenula kampanja na društvenim mrežama”, rekao je Jovanović koji je
nakon gubitka kćeri pokrenuo Fondaciju “Marija Jovanović-dete”.
Fondacija je ispunila svoju svrhu usvajanjem Marijina zakona.
Jovanović u petak stiže u Hrvatsku, gdje će u Rijeci govoriti na skupu
koji organizira udruga Ruke, koja se bavi zaštitom žrtava pedofila, a
traže donošenje antipedofilskog zakona.
Pitali smo ga kakav savjet ima za ljude u Hrvatskoj koji pokušavaju da se antipedofilski zakon donese i kod nas.
“Jedino im mogu savjetovati da u svojoj borbi ustraju do kraja. Zakoni
se donose radi ljudi. Običan čovjek se obično pita jednom u četiri
godine kad su izbori i kad treba odgovarati za nešto. Ovakve inicijative
su glas običnog čovjeka koji se treba čuti. A državna tijela trebaju
služe narodu, saborski zastupnici zaista trebaju biti zastupnici
građana, a ne svojih stranaka. U saboru su upravo zahvaljujući glasovima
istih tih građana. Samo neka se toga sjete”, zaključuje Jovanović.