Ove fotografije nastale su često bez znanja i pristanka, dok
se u ovakvim grupama dele po pravilu bez saglasnosti, pa se pitanje
koliko su žene bezbedne u javnom prostoru postavlja svakodnevno.
Direktno u vezi sa ovim pitanjem je povezana i
činjenica da je sa ekspanzijom Telegrama kao komunikacione platforme
koja je osmišljena prvenstveno za sigurniju razmenu poruka, došlo i do
njene zloupotrebe pa su tako nastale i grupe u kojima korisnici dele
eksplicitne sadržaje. Većina sadržaja se deli bez pristanka osobe koja
se nalazi na slici ili snimku, ali se često dele i njeni lični podaci i
adresa stanovanja, što direktno može dovesti do toga da se žene koje se
nalaze na snimku nađu u opasnosti. O masovnosti ovih grupa govori i
podatak da je jedna od njih pod nazivom „Ex Yu Balkanska Soba“ brojala
oko 36 000 članova, a takođe je zbog deljenja eksplicitnog snimka
maloletnika jedan od administratora takvih Telegram grupa priveden o
čemu je izveštavala i Radio Slobodna Evropa. Međutim, nije poznato da li je protiv njega pokrenut bilo kakav postupak.
Po prvi put se saznalo za postojanje takvih Telegram grupa, koje
okupljaju veliki broj pretežno muških članova u martu 2021. godine kada
je prema pisanju Bi-Bi-Sija (BBC) jedna od devojaka dobila informaciju da se nalazi u takvoj jednoj grupi. O osvetničkoj pornografiji su tada pisale
i članice feminističkog kolektiva Ženska solidarnost. One ističu da je u
pitanju digitalno nasilje, te da se tim sredstvom koriste nasilici u
cilju ponižavanja, ućutkivanja i svaljivanja krivice na žrtvu. U svojim
napisima o tim grupama oni ističu da je zbog svih ličnih informacija
koje se dele, u periodu pandemije, proganjanje iz javne sfere premešteno
u onu internetsku.
Nikolina Pavićević, aktivistkinja iza profila Kritički, napominje da
su ovakve grupe te koje šalju poruku da je nasilje normalizovano i da će
svi koji mu se suprotstave biti ismejani i izopšteni iz društva. Ona
objašnjava da je neophodna edukacija, te da treba da se obraćamo
nasilnicima, kao i da radimo na prevenciji.
„Jasno nam je zašto je takva normalizacija nasilja opasna pa čak i
naša borba kreće odatle-edukovanjem da nije u redu slikati devojčice,
devojke i žene bez pristanka, dok hodaju ulicom ili idu na plažu i da
nije u redu deliti slike, pa i adresu stanovanja i posla, bivše devojke.
Nažalost i dalje ima onih koji se neće složiti sa ovim i probaće da
prebace krivicu na žrtvu“ rekla je Nikolina Pavićević za Mašinu.
Nasilje izaziva traume
Psihoterapeutkinja i potpredsednica centra Ubuntu, Miljana
Dimitrijević za Mašinu kaže da žene čije se fotografije ili video snimci
intimne prirode dele u jednoj takvoj grupi, trpe traumatske posledice.
Žene u takvim situcijama često ne znaju da je njihova intima podeljena
javno, a nakon što saznaju osećaju stid i krivicu.
„Takva iskustva su na nivou iskustva silovanja, gde su pređene lične
granice, gde je osoba osramoćena, često oseća krivicu, zato što negde
ima utisak da je doprinela tome što joj se dogodilo. Na neki način sada
svi mogu da vide i neki drugi ljudi uznemiravaju, gde se stvara strah za
sopstvenu sigurnost“, rekla je Miljana Dimitrijević.
Razmena fotografija intimne prirode i ženska seksualnost su i dalje
veliki tabu u društvu koje još uvek krivi ženu za sve što joj se
dogodilo. Tako, između ostalog, kada se takav sadržaj nađe protivno
volji žena u Telegram grupama reakcije budu da je sama kriva jer je
nekome slala takve fotografije i slično. Čini se da ljudi nemaju
dovoljno razumevanja za žene koje prožive ovaj oblik nasilja. Sa druge
strane jedno od mnogih pitanja koje se postavlja jeste, kako će to što
je proživela uticati na jednu ženu.
Psihoterapeutkinja i potpredsednica centra Ubuntu Miljana
Dimitrijević u razgovoru sa novinarkom Mašine je istakla da se nakon
proživljenog nasilja kod žena javlja problem sa uspostavljanjem
poverenja prema novim partnerima, a takođe je i dala preporuku šta treba
uraditi u takvim situacijama.
„Preporuka bi bila u stvari da se to iskustvo, donekle, deli u nekoj
meri koja je samoj toj osobi okej, da bi i taj novi partner mogao da
razume. Jednostavno žene koje imaju takvo iskustvo vrlo često nemaju
posle poverenje je za početak normalna reakcija na iskustvo koje im se
dogodilo i to im ne treba uskraćivati niti imati drugačije očekivanje,
nego jednostavno pustiti da uz stručnu pomoć, podršku socijalnu,
porodice, prijatelja da se to prevaziđe, a da se negde žena dovoljno
osnaži da ona nije kriva za to“, navodi Dimitrijević za Mašinu.
Potrebno nam je seksualno obrazovanje od ranijeg uzrasta
Sanja Gojević iz organizacije Irida za Mašinu kaže da sve dok društvo
bude nametalo ženama da moraju da se stide zbog svoje seksualnosti,
pravdalo nasilje koje pretrpe i nasilnike koji krše njihovu privatnost,
žene će kontinuirano trpeti nasilje. Ona smatra da bi najviše promena
donelo seksualno obrazovanje.
„Smatram da bi najviše promena donelo sistemsko seksualno obrazovanje
dece od najmlađeg doba, umesto „obrazovanja i vaspitanja“ koje
devojčicama i dečacima pruža patrijarhalno društvo, kao i adekvatna
obuka vršilaca dužnosti, ukoliko bi država usvojila zakon o osvetničkoj
pornografiji“, kaže Sanja Gojević.
Veliki broj ugašenih grupa ne sprečava nasilnike da prave nove, a
obrazac deljenja sadržaja i privatnih podataka ostaje nepromenjen,
međutim i adekvatna reakcija institucija je ono što nam je potrebno, a s
obzirom da nijedan zakon ne obuhvata ovo pitanje, ona izostaje. Neke
zemlje poput Hrvatske regulisale su ovo pitanje Zakonom, a u pripremi je
i izmena zakona o osvetničkoj pornografiji u Crnoj Gori.
Slavica Trifunović, Mašina