Kako saznaje Žurnal, tim iskusnih pravnih stručnjaka iz Srbije okončao je dugo i u najvećoj tajnosti pripremanu tužbu protiv SPC i njenih sveštenika koju će pokrenuti pred sudom u Londonu. Najava tužbe već je uručena Patrijaršiji SPC u Beogradu.
Žrtve pedofilije i drugih zlostavljanja koje se prema njihovim prijavama, odvijaju unutar bogoslovija i manastira Srpske pravoslavne crkve, odlučile su na taj način prekinuti šutnju i inertnost pravosudnih organa Srbije i Bosne i Hercegovine. Godinama su se oni i članovi njihovih porodica uzalud nadali da će nakon njihovih svjedočenja o sveštenicima – pedofilima iz SPC, biti provedena poštena i dosljedna istraga.
„Odmah su zvali i pitali kako smemo da ih tužimo. Žrtve su se na ovaj korak odlučile nakon što su se vlasti Srbije i BiH te unutar SPC, oglušile o krivične prijave kao i optužbe u medijima, te nakon što je postalo očigledno da je pravosuđe nemoćno da provede punu istragu i privede počinioce sudu,“ objašnjava za Žurnal jedan od članova tog tima.
Niz je skandala koji su zbog svjedočenja o organizovanoj pedofiliji unutar SPC eskalirali posljednjih desetak godina. Epilog je da su pojedini episkopi i drugi službenici SPC formalno smijenjeni sa dužnosti, a potom je sve zataškano, i pred crkvenim i pred „svjetovnim“ sudom.
UMJESTO SVJEDOKA, ZAŠTIĆEN VLADIKA
Najpoznatija afera, koja se odvijala u Bosni i Hercegovini, jeste ona sa episkopom zvorničko-tuzlanskim, vladikom Vasilijem Kačavendom. On je polovinom 2013. smijenjen sa te dužnosti i formalno penzionisan. Pored video i tonskih zapisa te fotografija koje dokazuju pedofilske sklonosti vladike, Sinod SPC posjeduje i svjedočenja najmanje 40 mladića o zlostavljanjima kojima su bili podvrgnuti.
„Ja sam tada imao 17 godina. Ušli smo kod njega u dvor i normalno nas je primio kao i uvijek. Ponudio nas je tada alkoholnim pićem… Prvo me je počeo grliti i ljubiti po vratu. Osjećao sam se jako loše i prljavo… Molio sam Boga samo da to sve prođe što prije i da se izvučem, samo da odem kući, da se sve to završi…“, sadržaj je jednog od tih svjedočenja.
Čak i nakon više medijskih objava i neposrednih svjedočenja jednog broja žrtava,Vasilije Kačavenda nikada nije krivično procesuiran. Žrtve jesu bile dugo u strahu, ali je prevladala želja da zaštite djecu, potencijalne žrtve.
“Uplašen sam za svoj život i brinem se i za ostale koji su učestvovali u svemu tome i za ljude koji se bore da njega stigne kazna kakvu zaslužuje. On ima veliku moć i dosta ljudi koji ga pokrivaju. Neki se plaše, neke vjerovatno plaća za to, a ima nekih vjerovatno koji su kao on, možda čak i gori… Oni se boje za sebe, pa zato bi nekako svi to da zataškaju, prije svega u Crkvi,“ navodi taj sada punoljetni mladić.
GOSPODE POMILUJ
Samo formalna odvojenost Crkve od države u Srbiji te u bh entitetu Republika Srpska usmjerila je pravni tim žrtava da pravdu pokušaju potražiti kod inostranog pravosuđa.
“Postoji neformalni mehanizam sprege vlasti i Crkve koji bi svoj odraz u slučaju iniciranja postupka protiv Crkve u Srbiji ili Republici Srpskoj na postupajuće sudije i predsjednike sudova rezultirao jednim pasivnim držanjem i opstrukcijom koje bi žrtve dovele u još podređeniji položaj,“ navedeno je u obrazloženju zahtjeva da tužbu preuzme londonski sud.
Ilustrativan je tu primjer bivšeg monaha SPC Ilariona, svjetovnog imena Jovan Mišić. On je U Srbiji, nakon višegodišnjeg odugovlačenja procesa, konačno 2007. bio osuđen na samo godinu dana zatvora zbog bluda sa maloljetnicima. Presudu je poništio Vrhovni sud Srbije te odredio ponovni postupak. Novo suđenje nikada nije zakazano i predmet je otišao u zastaru „zaslugom“ sudije Dragomira Milojevića. Milojević je potom bio suspendovan, ali ispostaviće se uskoro da njegove zasluge za oslobađanje Ilariona nisu zaboravljene. Nekoliko godina kasnije Dragomir Milojević će „vaskrsnuti“ ni više ni manje nego na mjestu predsjednika Vrhovnog kasacionog suda i Visokog saveta sudstva Srbije!?
Ništa manje zaštite srbijanske politike i pravosuđa nije bilo ni za episkopa vranjskog Pahomija, optuženog za napastvovanje četiri maloljetna dječaka. Za dva slučaja proglašena je zastara, a za preostale je oslobođen optužbi. Srbijanski BIRN objavio je kako su dan prije izricanja oslobađajuće presude sastanak održali sutkinja Katarina Ranđelović, predsjednik niškog Okružnog suda Danilo Nikolić te tadašnji ministar pravde Srbije Zoran Stanković. Uzalud je Vrhovni sud ustvrdio da Pahomije nije osuđen samo zbog ozbiljnih propusta suda u Nišu.
PEDOFILI PIŠU DJECI
Niz je sličnih primjera, naročito onih zataškanih od starješina SPC. Poneki javni istup tek nakratko „zatalasa“ medijsku scenu i potom opet muk. Zato je neobično važno da tužba pravnih stručnjaka uspije i otvori proces pred sudom kojeg smatraju neutralnim.
Ne tako davno monah Nikolaj iz manastira Kumanica kod Brodareva uputio je otvoreno pismo, naslovljeno na patrijarha Irineja i tadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića ,u kojem je detaljno opisao kako je vladika Filaret ovaj manastir pretvorio u stjecište pedofila.
Sve mu je postalo potpuno jasno prošle godine, kada su Božićnu poslanicu patrijarha Irineja upućenu djeci, potpisale i bivše vladike, Kačavenda, Pahomije i Filaret…