I tako, prošle godine u Hrvatskoj ukrali nam mobilni telefon, zimus u Srbiji ukrali nam kofer, juče u Chania u Grčkoj obili nam kola i uzeli sva četiri kofera i dva ranca. Kola smo ostavili na javnom parkingu blizu Starog grada, gde smo krenuli u obilazak. Dva sata kasnije zatekli smo razbijeno staklo i i poptuno ispražnjena kola; ostavili su samo buket origana na sedistu. Srećom, ranac sa dokumentima i novcanicima poneli smo sa sobom.
Policija je brzo stigla i još brze u obližnjem grmu pronasla razbacane stvari i pobabacane kofere. Imali smo svega sat i po do poletanja tako da smo pomahnitalo skupljali razbacane stvari po toj prašini. Miris govana i urina je jedino sto ću pamtiti iz tog žbunja, dok sam ubacivao stvari koje kriminalcima nisu bile interesantne.
Sinovi F. i V. izbezumljeni od straha i u suzama stoje sa strane i gledaju našu dramu, policijac me ubeđuje sa odem u policijsku stanicu da potpišem zapisnik – nemamo vremena za to jer avion samo sto nije poleteo.
Evo danas peremo sve vreme ostatke naše sačuvane odece, brišemo prasinu i blato sa knjiga i čistimo suvenire koje su ostavili .
I za kraj, ostali smo bez iPada, Sony Dslr kamere, kindla, električnog inhalatora za V. a bez koje nigde ne smemo da idemo, jedne divne bele mačke koje smo kupili u Retimnu, sportskog ranca, tri kušne jakne i i mojih znošenih bordo Nike snicker patika.
Mislim da smo se sinoc na putu kući pogledom usaglasili da smo sa Balkanom za duže vreme zavrsili.