Tadić je prisustvovao ceremoniji gdje je 775 kovčega sa posmrtnim ostacima identifikovanih žrtava iz masovnih grobnica spušteno na počinak na groblju u Potočarima blizu Srebrenice. Za većinu svijeta, stvar je jasna. Ali za Srbe, Srebrenica je kompleksno pitanje. Neki smatraju da je masakr u Srebrenici bio tek dio šireg rata, u kojem su zanemareni gubici na srpskoj strani. Vođa bosanskih Srba Milorad Dodik (koji nije prisustvovao ceremoniji) je rekao da iako prihvata da su počinjena ubistva zločin, ne treba ih smatrati genocidom. Za razliku od Tadića, njega čekaju izbori ove godine.
Ali, mišljenja se mijenjaju. Dolazak Tadića u Srebrenicu uslijedio je nakon martovske odluke Srbijanske skupštine kojom se osuđuje masakr. Ovaj, ali i drugi događaji, doveli su do zahlađenja odnosa između Srbije i Dodikove Republike Srpske.
Lice Srbije okrenuto ka naprijed se dobro pokazalo na desetom muzičkom festivalu Exit u Novom Sadu, glavnom gradu sjeverne pokrajine Vojvodina. Ime je dobio 2000. godine izražavajući nadu organizatora da će srpski nacionalizam ostati iza njih. Festival privlači na hiljade domaćih i stranih posjetilaca, većinom mladih, mada je ove godine posjećenost opala, naročito među dekintiranim Srbima i drugim ex-Jugoslovenima koje je pogodila regionalna ekonomska kriza.
Mjesto gdje se održava festival je Petrovaradinska tvrđava na obali Dunava, sagrađena od strane Austrijanaca prije 300 godina radi odbrane (u to vrijeme njihove) teritorije od Otomanskih Turaka. Sada Turska ima sve značajnije prisustvo u regiji, u smislu saradnje. Premijer Recep Tayyip Erdoğan je takođe bio u Srebrenici na ceremoniji.
Ako se kandidatura Srbije za ulazak u EU ne desi u skorijoj budućnosti zbog neslaganja oko hvatanja ratnih zločinaca, ili oko statusa Kosova, ili zbog zamora od proširenja u zemljama kao što je Njemačka, neki Srbi kažu da su bliži odnosi sa zemljama kao što su Turska ( i Rusija i Kina) sve privlačnija alternativa.
The Economist
Tekst prevele i prilagodila Milica Plavšić