– Iako su potrebe za radnicima i puno veće od odobrenih kvota, prema
podacima MUP-a, na dan 06. travnja 2018. iskorištene su samo 1188 kvote –
navode u HGK. Najviše otvorenih radnih mjesta za strance imamo u
pomoćnom osoblju restorana i hotela, 3715, za pomoćne kuhare i konobare
te čistačice i sobarice.
– Kvote nisu ispunjene jer u zemljama iz
okruženja, kao i na kontinentu Hrvatske, radi masovnijeg iseljavanja u
razvijene zemlje EU nema više na raspolaganju radne snage koja bi se
mobilizirala za potrebe turizma – kažu u HGK, čije Turističko poslovno
vijeće vidi rješenje problema, među ostalim, i kroz sklapanje
bilateralnih sporazuma s, kako predlažu, nekom od susjednih zemalja o
uvozu radnika.
Procjenjuje se da Hrvatska ni ove godine neće moći sama
osigurati oko 150 tisuća radnika u turizmu i ugostiteljstvu te u
branšama koje zbog ‘sezone’ imaju potrebe za većom zaposlenošću. Od
spomenutog ukupnog broja, dvadesetak je tisuća ‘sezonaca’, petina kojih
se namjeravala privući iz inozemstva.
– Od prvog dana tvrdim da
uvoz radnika nije rješenje manjka radne snage u turizmu – komentira
predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić.
Uvoz radnika, prema Andriću, u jednome trenutku se nekome učinio kao
rješenje, jer je valjda, ističe naš sugovornik, vidio da se to tako radi
u drugim članicama Europske unije.
– Sada se vidi da je ideja o
stranim radnicima promašaj. Slab interes za radom u Hrvatskoj, na
žalost, posljedica je čiste računice. Konobar u Austriji, primjerice,
može računati na 1800 eura plaće plus plaćeni smještaj i hrana. U nas
može dobiti šest do sedam tisuća kuna bez plaćenog smještaja i hrane –
komentira Andrić. Naš sugovornik smatra da ni odobrenih 4660 radnih
dozvola nije rješenje za manjak radnika, ako se problem želi riješiti
uvozom. Andrić, naime, procjenjuje da su potrebe duplo veće od
iskazanih.
– Prave potrebe su oko 15000 nedostajućih radnika u
svim onim malim obrtima, zalogajnicama, fast-foodovima, mini pekarama i
sličnim ugostiteljskim radnjama koje ne prijavljuju potrebu za radnicima
Zavodu za zapošljavanje. Prema tome, rješenje nije u uvozu radne snage,
nego u stvaranju uvjeta da oni koji već rade u turizmu i ugostiteljstvu
budu bolje plaćeni, da se vežu uz svoje radno i mjesto življenja, a
zatim i da se kroz te bolje uvjete privuku na rad u turizmu naši
nezaposleni i oni nezadovoljni sadašnjim poslovima i plaćama u drugim
branšama – smatra predsjednik Sindikata turizma i usluga.
Veće
plaće zaposlenih u ugostiteljstvu i turizmu, predlaže Andrić, mogu se
osigurati smanjenjem davanja državi na plaće, ukidanjem parafiskalnih
nameta i poreznim olakšicama.
– Plaća dobrog kuhara u hotelu kreće
se oko 18 tisuća kuna, a to je za našeg poslodavca oko 36 tisuća kuna
bruto. Takvo porezno opterećenje nema nijedna zemlja u okruženju, pa i
šire. Turizam u poreznoj politici nema ono mjesto koje mu pripada i to
je izvor svih problema. A ja ne znam što bi gospodarstvo ove države i
njezine javne financije da nema prihoda od turizma – zaključuje Andrić.
Apsurde
trenutne situacije na tržištu rada u turizmu i ugostiteljstvu
upotpunjuju podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) prema kojima
trenutno oko 14 tisuća prijavljenih na Zavod ima kvalifikacije, radno
iskustvo ili želju raditi u uslugama i ugostiteljstvu. Gotovo isti broj
radnika preko Zavoda traže i poslodavci u turizmu i ugostiteljstvu, no
očito je da nema ‘sjedinjenja’ ponude i potražnje.