Što iz razloga za opravdanjem samog ključa svog odabira na funkciju, poziciju, radno mjesto, što iz straha od kompetitivnijih ljudi na pozicijama bliskih njima, a što iz teorije o očuvanju društva u svojim rukama. Razloga ima i više, ali ovo su najosnovniji, nećemo ulaziti u teorije zavjere, jer bismo onda i samu teoriju mogli razviti u beskonačnu priču. Negativno selektirani ljudi nisu kvalificirani za obavljanje poslova koje bi trebali obavljati ljudi na takvim funkcijama, oni te poslove ne znaju raditi i ne rade ih, a kad ih rade, ne rade ih dobro.
Koliko ja mogu zaključiti, početak negativne selekcije u RH počinje možda tamo negdje 1989. godine, kada je Franjo Tuđman, najblaže rečeno, trilerskim metodama, postao Predsjednik HDZ-a. Povijest negativne selekcije u Hrvatskoj, seže i daleko dalje, ali ono što je od našeg interesa, je negativna selekcija od kada ‘imamo’ državu i malo ranije, dok su trajale pripreme za ‘imanje’ države.
Demokratske promjene i demokracija u RH, uopće do dan danas nsu donijele demokraciju. Metode koje se koriste za dolazak na vlast i ostanak na vlasti i sami karakteri i povijest ljudi u najvišim strukturama vlasti, svakako ukazuju na to da se ne radi o demokratskoj državi, niti da možemo reći da imamo državu. Nemamo državu.
Svi nelogični i štetni potezi vlada RH, sve nezakonite odluke sudova RH, sva nelegalna poslovanja javnih poduzeća RH govore o tome da nemamo državu. Svaki teži položaj u bilo kojoj našoj sferi života koji može biti i lakši, ali nije, govori o tome da nemamo državu.
Obnašatelji vlasti u RH do dan danas nisu uspjeli RH izvesti na put demokracije, vladavine prava, pravednosti, poštenja, rada, stvaranja novih vrijednosti i općeg blagostanja. Zašto? Da li čuvaju svoje nezaslužene položaje? Najvjerojatnije da, ako se stvarno ne radi o zavjeri (o takvoj teoriji nećemo raspravljati) koja je dijelom i ‘naša’, jer i ‘naši’ sudjeluju u toj zavjeri onda u vrlo velikom omjeru. Najjednostavniji naš zaključak može biti: Nisu u duhu razvoja prema zapadnoj demokraciji iz razloga čuvanja svojih nezasluženih pozicija i nezasluženih pogodnosti koje uživaju u hrvatskom društvu, a na račun svih građana RH.
Postoji li političar ili politička stranka ili smjer koji može osigurati hrvatskoj početak puta ka pravnoj državi, pravednoj državi, demokraciji, životnom poštenju, van svih tih prljavih igri i stradavanja nevinih, a unapređivanju nezaslužnih? Ovdje se ne radi o suprotstavljenim političkim ideologijama ili strujama ili strankama. Radi se o sukobu kriminalaca i poštenih ljudi.
Često pogled na situaciju daje izokrenute poglede na pojedince ili na događaje, jer prljave igre podrazumijevaju kriminaliziranje protivnika od vlasti. Primjera ima veliki broj, javnih i onih za koje se ne zna, ili onih koji sve u tišini trpe. Osnovna je podjela na kriminalce i poštene ljude. Ne po kaznenoj evidenciji. Svjedoci smo u svakodnevnom životu primijetiti kriminalce(po djelima) koji za državu nisu kriminalci ili poštene ljude koji su za državu kriminalci(po djelima koja nisu počinili). Tu se društvo i država stubokom razlikuju u poimanjima, samo je ta razlika što država ima moć kriminalizirati pojedinca ili pojedince i grupacije. Na taj način se stvara negativna selekcija u društvu općenito i dolazi do dodatnih posljedica koje za rezultat imaju ubijanje svake inicijative, volje ili djelovanja za promjenom, prihvaćanjem izokrenutih vrijednosti i daljnjih odgoja mlađih generacija u fatalističkom i defetističkom duhu.
Sama analiza mogućih rješenja daje zaključke težine i povijesnog značaja trenutka opće društvene spoznaje i prihvaćanja zaključka – „Mislili smo da imamo državu, ali još je nemamo.“ Takav zaključak svakako vodi ka bitki, bitki za pravnu državu. U tom sukobu, neprijatelji poštenih ljudi iz svih sfera hrvatskog društva su kriminalci iz svih sfera hrvatskog društva. Sukob društva i kriminalnih vlasti je neminovan za neutraliziranje djelovanja negativnih selekcija i dobivanje vlasti dobre vjere.
Onemogućivanje negativne selekcije i posljedica negativnih selekcija nam garantira zajedništvo naroda, razvojni uzlet i dobar osjećaj u društvu. Garantira nam modernu, pravnu i dobro uređenu državu, važan faktor na međunarodnom planu i osigurava nas od mogućih budućih kriminalnih djelovanja u našim strukturama vlasti i u društvu.
Posljednja preostala demokratska točka s potporom društva je Predsjednik Republike, te ovim putem apeliram na njega da se samostalno i odmah prihvati posla iz svog predizbornog obećanja (pravna država i PravDA). Instrumenti su u njegovim rukama, svaka odgoda će se u budućnosti moći protumačiti na njegovu štetu, te ga svrstati u sadašnju ‘elitu’.
Dobivanje ili održavanje na vlasti ucjenama, lažima, izbornim prijevarama ili sličnim, po nekog pojedinca i s težim posljedicama, je neprihvatljivo za moderno demokratsko društvo koje želimo postati.
Posljedice negativne selekcije su pogubne za ovo društvo i nama slijedi put nestanka slobodnog naroda, protresanja glave i otpora kroz istinski demokratske intitucije vlasti, ili „kad pesa počne stvarno smetati čavel v riti“ – ustajanja. Ponavljam apel na Predsjednika Republike.
Želim svima sretan Dan rada i da slijedeći proslavimo ponosnije, s više rada kroz godinu i većom ukupnom vrijednošću našeg rada.
Preuzeto sa www.pollitika.com