Andrej Pavlišić je politolog, član uredništva Časopisa za kritiku znanosti, te dio socijalnih pokreta protiv kapitalizma u Ljubljani. S njim smo razgovarali o svemu što se u posljednje vrijeme dešava u Sloveniji, a proizilazi iz represije vlade Janeza Janše.
Šta se ovih dana dešava sa skvotom, na mjestu nekadašnje tvornice Rog?
U Ljubljani se mnogo toga dešava ovih dan i to je vrlo zabrinjavajuće. Imamo autoritarnu vlast koja je odlučila da vrijeme globalne epidemije iskoristi za velike društvene promjene. Gradska vlast je uništila važan prostor umjetnosti, organizovanja za ljudska prava, alternativne kulture i samoorganizovanih političkih aktivnosti. U utorak, 19. januara ove godine, gradska vlast uništila je Autonomnu tvoricu Rog. To je bio skvot, na mjestu nekadašnja fabrika bicikala poznate diljem Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije tvornica je propala i poslije 15 godina u kojima su prostori bili napušteni i prazni, 2006. sa vrlo jakom kampanjom koju su vodili studenti arhitekture, sociolozi i umjetnici, napuštena zgrada nekadašnje tvornice je predana u javnu funkciju. Služila je kao prostor u kojem građani mogu nešto napraviti na samoorganizovan način. Kroz Rog je prošlo na hiljade ljudi koji su tamo stvarali; nastajale su kampanje, održavali se koncerti.
Tvornica Rog je bila poseban prostor jer su ga stvorili stanovnici Ljubljane koji nemaju mjesto u etabliranoj kulturi, nemaju brdo novca i traže mogućnosti za život i djelovanje van limitacija škole, kapitala i posla. To je bila underground priča koja je igrala veliku ulogu u životu grada, čak i u institucionalnim procesima u njemu. Uništena je ilegalnom akcijom grada Ljubljane.
Šta znači propadanje Roga za Ljubljanu u kulturnom smislu, kao mjesta koje je bilo generator otpora, nastao iz samoorganizovanja u Rogu?
Rog nije propao, uništen je ilegalnom akcijom javne vlasti, pod naredbom gradonačelnika Zorana Jankovića, čovjeka koji se samoidentifikuje kao antifašista, ali je na ilegalnu intervenciju poslao pripadnike privatne sigurnosne službe Valina, koja je poznata po snažnim relacijama sa neonacistima u Ljubljani. Rog je uništen i ne znamo šta sve to znači, jer se mnogo stvari još dešava. Pružen je otpor toj akciji, Rog je dobio podršku ne samo od alternativne scene, nego od društva u cjelini, akademskih institucija, nevladinog sektora, kulturnih inicijativa i kolektiva. Nije izostala ni internacionalna podrška. Budućnost zavisi od toga koliko će snažna reakcija biti. To je zadaća koja još uvijek pred nama.
Uništenje Roga znači ogroman udar za uslove kulture, umjetnosti i mnogo drugih praksi u gradu, koje su se bavile traženjem pravde za izbrisane, za migrante i nastojali da Ljubljana ostane antifašistička i antirasistička, te solidarna sa onima koji nemaju toliko novca i prilika u životu. Zabrinjavajuće je što se čini da uništenje Roga nije kraj. Napad na ono što je najbolje u Ljubljani se nastavlja. Ovih dana je specijalna jedinica policije u punoj ratnoj opremi upala u drugi automni prostor stariji i poznatiji, Autonomni kulturni centar Metelkova mesto. Ne znamo kome od nas će sutra, ili ove noći policija pokucati na vrata.
Kad govorimo o motivima, je li samo kapital presudan, ili i brisanje margine na kojoj se rađa solidarnost, kritičko mišljenje i kultura otpora?
U Ljubljani je neoliberalna paradigma urbanog razvoja važan dio priče. Ljubljana u posljednjim decenijama ide u vrlo vulgarnu gentrifikaciju. Zoran Janković, gradonačelnik od 2006. godine, je lider te paradigme razvoja koja je bazirana na turističkom i hotelijerskom kapitalu. Ljubljana je super lokacija za selfije, Instagram, fotke i turiste koji se mogu provoditi. Grad je sladak, ali za domicilno stanovništvo postaje sve manje i manje dostupan. Troškovi stanovanja rastu bez kraja, Airbnb je oduzeo mnogo stanova koji više nisu dostupni za ljudi koji u Ljubljani žive, nego samo za turiste. Takva paradigma producira ljude bez stanova, tenzije u gradu, mladi ne mogu zamisliti mogućnost kupovine nekretnine i zavisni su od pomoći roditelja.
Drugi dio priče koji je potreban za sliku jeste to da na državnoj razini vlada ekstremna desnica. Janez Janša je čovjek koji je internacionalno prepoznat kao slovenački Donald Trump, njegove ideje su ekstremno desne, prisutna je mržnja prema migrantima i svim neslovencima, prema onima koji nisu bogati, prema antifašističkoj tradiciji, koja je još bitna velikom dijelu stanovništva Slovenije. Njegova vlada se uspostavila u momentu kad je došla epidemija i koriste ovu ekstremnu situaciju da lansiraju svoje napade na nezavisne institucije, ali i institucije države; policiju, tužilaštvo, medije, nevladin sektor, zdravstveni sistem, obrazovanje… sve je pod napadom i klima u državi je takva da svi znaju da će, ukoliko progovore javno da se ne slažu sa agendom vlasti, riskirati vlastitu profesionalnu budućnost.
Odgovor na to je bila protestna vožnja biciklima svakog petka. Šta je taj vid otpora uspio izvojevati?
Na početku pandemije u zdravstvenom smislu situacija nije bila tako ozbiljna, ali su mjere zaštite bile represivne. Ljudi su poštovali upute koje su imale smisla, ali kad je vlast počela iskorištavati virus za neke druge stvari, shvatili su da to nema veze s virusom, već da će Janez Janša pokušati iskoristiti situaciju za autoritarnu transformaciju u društvu. U tom momentu pojavile su se kampanje da se protestuje protiv toga i krajem aprila se pojavio javni poziv da se nađemo na ulicama. Budući da je javno skupljanje bilo zabranjeno, došla je ideja da se ide na bicikle, kako bi se osigurali što više od virusa i od policije. Ovi protesti su skupili i po 10 000 ljudi, petkom. Bili su snažni, jaki i lucidni. Nisu to bili protesti protiv korone, vakcina i maski, nego protiv autoritarne vlasti Janeza Janše i sada izgledaju kao neka romatična faza krize, jer je nakon prvog vala u septembru došao drugi, a tada su brojke oboljelih za Covid-19 bile puno veće i Slovenija je bila nekoliko tjedana u novembru i decembru globalno na prvom mjestu po broju umrlih ljudi na milion stanovnika. Do sada je umrlo preko 3 500 ljudi i veliku odgovornost za to snosi vlada Janeza Janše.
U oktobru je počela nova faza intenzifikacije režima policijske represije koja još uvijek traje i u kojem je kriminaliziran ili kažnjen skoro svaki javni izraz političkog protesta.
Još jedna aktuelna tema je i ljubljanski Radio Študent. Šta se sve tamo dešavalo prethodni mjesec?
Radio Študent je važan prostor za sve progresivce u Ljubljani. Star je preko 50 godina i za neke ima mitski status. Formalno je u vlasništvu studentske organzacije i ona, kao formalni vlasnik ne vidi interesa da on ostane takav kakav je bio kroz posljednje decenije. Organizacija nema interesa da ga u buduće podržava kao glas nekih progresivnih ideja i posljednjih 10 godina traži da smanji novac koji daje za program radija. Formalne relacije među radijem i organizacijom su stvar kompleksne istorije, ali ono što je važno istaći jeste da ne možemo biti sigurni da će radio preživjeti nekoliko narednih mjeseci. Grožnja ne dolazi od državne vlasti, nego od studentskih neoliberalnih profitera, koji imaju kontrolu u studentskoj organizaciji, ne zanima ih radio kao medij, no da novac namijenjen radiju ostane njima. Priča o radiju je priča o najvulgarnijem tipu predatorskog kapitalizma koji je baš karakterističan za studentske organizacije u Sloveniji u posljednjih 30 godina.
Šta će biti sa Slovenijom, kad se vanredno stanje ukine?
U ovom trenutku nema garancije da će vanredno stanje biti ukinuto uskoro. Živimo u momentu koji je nov za sve nas, ne mislimo da će biti povratka u normalu, vanredno stanje će trajati, Rog je nepovratno uništen, Metelkova će možda još biti napadana, Radio Študent ćemo možda izgubiti, cenzura u medijima je veća no ikada; tako da, kakva Slovenija će biti ne znamo, ali neće biti ista. Moguće je da Slovenija i Ljubljana postanu razboljele rane, grad i država iz koje ljudi žele da pobjegnu, jer neće vidjeti budućnosti. I da se na taj način još približi najbolnijim iskustvima ostatka Balkana iz ovog razdoblja takozvane tranzicije, koja traje sada već decenije i za koju ne izgleda, da ćemo iz nje u dogledno vrijeme izaći.