NA TWITTERU je prije tri dana objavljen status u kojem je Frank
Hoogerbeets, znanstvenik iz instituta Solar System Geometry Survey
(SSGEOS), upozorio da će se prije ili kasnije u području južne Turske
dogoditi potres magnitude oko 7.5.
Nakon što se jutros u tom području dogodio potres magnitude 7.8, a
kako je SSGEOS istraživački institut za praćenje geometrije između
nebeskih tijela povezanih sa seizmičkom aktivnošću, mnogi su počeli
dijeliti Hoogerbeetsovu objavu kao dokaz da se potrese može predvidjeti.
No to nije točno. To je jednostavno stvar slučajne podudarnosti.
Svi bismo voljeli da se potresi mogu predviđati. Neki ljudi vjeruju
da ih mogu predviđati neke životinje poput žaba i ptica. Neki misle da
bi se mogao predviđati na temelju emisija plina radona. Neke studije
to potvrđuju, međutim, praktična primjena tih spoznaja je gotovo
nemoguća jer su te emisije male, a teško je znati gdje bi ih trebalo
mjeriti. Osim toga mnogi potresi događaju se i bez emisija radona zbog
drugačijeg sastava tla.
Neki vjeruju da bi podrhtavanja tla prije velikog potresa mogla biti
znak za ono što slijedi. Ima i ljudi koji vjeruju da puni Mjesec
uzrokuje potrese, međutim, to nije znanstveno potvrđeno. Katastrofalni
potresi događaju se za svih faza Mjeseca.
Nažalost, znanstvenici za sada još uvijek nemaju nikakve metode ni
uređaje kojima bi mogli predvidjeti točno vrijeme i jačinu potresa.
Koincidencije kao što je ova s Hoogerbeetsovim tvitom u takvim
okolnostima mogu biti samo plodno tlo za teorije zavjere prema kojima
znanstvenici nešto taje od ljudi.
Hrvatski seizmolog dr. sc. Josip Stipčević s
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu kaže da nije teško
najaviti da će se na jugu Turske dogoditi takav razorni potres.
„To je tektonski vrlo aktivno područje u kojem su se u prošlosti događali razorni potresi“, rekao je Stipčević.
„Budući da ondje neko duže vrijeme nije bilo katastrofalnog potresa,
za očekivati je da će se u nekoj skorijoj budućnosti on dogoditi. No
kada će to točno biti, gdje će biti i koliko će točno biti jak, nemoguće
je reći. Jednostavno se dogodilo da je Hoogerbeets slučajno objavio
svoj Tweet prije tri dana te da je potres bio približno slične
meagnitude“, dodao je.
Primjer potresa u L'Aquili 2009.
Mnogi se još uvijek sjećaju sudskog procesa u kojem je šest
talijanskih znanstvenika bilo procesuirano za ubojstvo iz nehaja zbog
savjeta koje su dali neposredno prije katastrofalnog potresa u L'Aquili,
u kojem je 6. travnja 2009. godine poginulo 309 ljudi. Među njima je
bilo troje seizmologa, jedan vulkanolog i dvoje inženjera seizmologije.
Sud je znanstvenike osudio na šest godina zatvora zato što na temelju
podrhtavanja koja su prethodila velikom potresu nisu upozorili na
moguću opasnost. Brojni znanstvenici iz cijelog svijeta tada su
prosvjedovali protiv osuđujuće presude ističući da do danas još nije
otkrivena metoda kojom bi se potresi mogli točno predvidjeti. Prizivni
sud 2014., a potom i Vrhovni 2015., odbacili su presude protiv
znanstvenika koji su tijekom procesa tvrdili da su podrhtavanja bila
uobičajene seizmičke aktivnosti te da se na temelju njih nije mogao
predvidjeti veliki potres.
Zašto se potrese ne može predviđati?
Stipčević je za Index nakon potresa na Baniji objasnio zašto je
potrese nemoguće predviđati iako je jedno od glavnih očekivanja od
znanosti da daje provjerljiva predviđanja.
Tada je rekao da seizmolozi imaju cijeli set jednadžbi kojima bi
mogli raditi predikcije potresa te da su matematički i fizikalno vrlo
dobro naoružani.
“Međutim, glavni problem seizmologije je to što mi naša mjerenja ne možemo vršiti izravno”, rekao je Stipčević.
“Sve što mi radimo, radimo posredno. Ako mjerimo nešto na dubini od
10 km, na kojoj se nedavno dogodio petrinjski potres, mi to radimo
mjerenjem seizmičkih valova i drugim neizravnim metodama. To su podaci
na temelju kojih zaključujemo nešto o strukturi okoliša u kojem se
potres dogodio. Mi ne možemo izravno prići i uzeti mjerenja u točki u
kojoj se dogodio potres. To je veliki problem”, dodao je.
“Ako povučemo paralelu s meteorologijom, koja je druga grana
geofizike, vidimo da u njoj možemo obaviti mjerenja na puno mjesta,
primjerice na mjernim stanicama na tlu, u moru, uz pomoć meteoroloških
balona sa sondama, satelitima i sl. Kada imate takav sustav mjerenja na
tisućama točaka, onda možete raditi neku predikciju iako čak i u
meteorologiji, zato što je riječ o vrlo kompleksnom sustavu, teško
možete davati jako dugoročne prognoze. Što idete dalje u budućnost, one
su sve slabije. Sada zamislite da sličan takav sustav imate unutar
Zemlje, a da nemate mogućnost ni za jedno izravno mjerenje. Mi ne možemo
izmjeriti podatke na stotinama tisuća točaka kako bismo ih uvrstili u
naše jednadžbe i konačno zaključili da s tolikom i tolikom sigurnošću
možemo reći da će se potres određene jačine dogoditi u određenom
razdoblju. To je osnovni problem seizmologije”, pojasnio je naš
stručnjak.
Što onda seizmologija može predviđati?
Nameće se pitanje što seizmologija može predvidjeti i koja je korist od nje ako ne može predviđati potrese.
Stipčević kaže da je za sada ključna uloga seizmologije prevencija.
“Seizmologija i ostale geofizičke znanosti mogu nam reći na koji
način se potres događa, koja će područja biti ugroženija i ono što je
najvažnije, kako će potres koji će se dogoditi utjecati na ljude i
građevine u kojima stanuju. Čak i kada bismo mogli dobiti neka bolja
predviđanja u seizmologiji, veći fokus trebao bi biti na onome što
možemo predviđati, a to je kako će potres utjecati na građevine”, rekao
je Stipčević.
Pojasnio je to na primjeru medicine:
“Recimo da se rodite i onda vam netko treba dati predviđanja od čega
ćete bolovati za 50 godina. Teško je davati precizna predviđanja na
temelju malo varijabli koje možete izmjeriti. Stoga bi glavni fokus
trebao biti na sprečavanju posljedica. Kada imamo mjerenja koja govore
kako će potres utjecati na građevine, zakonodavstvo i građevinarstvo bi
se tome trebali prilagoditi. Primjerice, čak i da možemo reći da će se
neki potres dogoditi kroz mjesec dana na nekom području, što bismo s tim
predviđanjem mogli napraviti?
Možemo li na temelju njega iseliti cjelokupno stanovništvo tog
područja? Ne, bilo bi logičnije da se na tom području grade građevine
koje mogu izdržati takve potrese. U Japanu i drugim seizmički vrlo
aktivnim područjima ljudi tako žive. Oni su konstantno pod prijetnjom
potresa. No prilagodili su se tome da se potres može dogoditi i da
posljedice mogu biti strašne ako za njih nisu pripremljeni. Ako su
pripremljeni, one će biti minimalne. To bi trebao biti zajednički cilj
geofizike, građevinarstva i zakonodavstva – da se prilagodimo činjenici
da živimo na potresnom području.”
Što seizmologija može predviđati?
Zanimalo nas je što seizmologija može predviđati od varijabli koje
zanimaju javnost, ali i građevinare i one koji oblikuju politiku.
“Kada spojite geologiju, geofiziku i građevinu, možete napraviti puno
toga. Promatranjem površine zemlje, u čemu se danas koriste i
geosateliti, može se vidjeti koja su potresna područja najaktivnija.
Seizmologija vam iz povijesnih zapisa može reći da se na određenom
području događaju potresi određene jačine, geolog može izaći na teren i
vidjeti iz stijena kolike su dužine rasjeda i kolika se maksimalna
magnituda na njemu može očekivati.
Seizmolozi opet mogu izračunati neku vrijednost vjerojatnosti za
određeni povratni period u kojem se ti potresi mogu događati. Također
mogu izračunati silu koja može djelovati na građevine tijekom takvih
potresa. Takvi podaci daju se građevinarima koji na temelju njih mogu
prilagoditi način gradnje. To je put kojim se trenutno mora ići”,
pojasnio je Stipčević.
“Neka točnija predikcija je vrlo nezahvalna, no u budućnosti…”
Zanimalo nas je može li bolje prikupljanje podataka pomoći boljem
predviđanju potresa u smislu da se može bolje definirati povratni period
za potres neke jačine i da se maksimalna jačina može bolje predvidjeti.
“Naravno. U ovom potresu ćemo prikupiti jako puno mjerenja. Nakon
toga nam slijedi znanstveni dio – proučavanje onoga što se događalo
prije, tijekom i nakon potresa te povezivanje s onime što smo znali od
prije. Iz toga možemo puno naučiti. Primjerice, iz zapisa potresa možemo
doznati kakva je struktura tla u dubini. Možemo doznati kako izgleda
rasjedna ploha. Možemo doznati kako se događalo puknuće.
To će nam sve koristiti za neke buduće potrese koji će se sigurno
događati u tom području. Moći ćemo znati kakve karakteristike imaju
potresi koji se u tom području događaju, kakvo je podzemlje. Možda ćemo
doznati postoji li na nekom području koje do sada nije izgledalo kao
jako potresno neka veća vjerojatnost za jak potres. Te i slične stvari
moći će se doznati. Nažalost, na ovom stupnju na kojem se trenutno
nalazi geofizika, neka točnija predikcija je vrlo nezahvalna. U
budućnosti, tko zna”, rekao je Stipčević.
Naš stručnjak nada se da bi u budućnosti računala mogla pomoći u boljim predviđanjima.
“U zadnjih nekoliko godina s razvojem umjetne inteligencije i s time
vezanih računalnih metoda javljaju se i neki ohrabrujući laboratorijski
rezultati. Jedan je rad pokazao da se pomoću laboratorijskih mjerenja
naprezanja i računalnih obrada mogu raditi određena dobra predviđanja.
No jedno su mjerenja u laboratoriju, a drugo zbivanja u stvarnosti u
prirodi. Tu se vraćamo na početak razgovora gdje smo rekli da nemamo
mogućnosti za izravna mjerenja. Možda ćemo u budućnosti uspjeti nešto
bolje na temelju neizravnih mjerenja. U našoj istraživačkoj grupi
trenutno radimo na primjeni metoda strojnog učenja i neuralnih mreža u
seizmologiji. Ove metode su se u dosadašnjim istraživanjima pokazale
vrlo uspješnima i pružaju nadu da će u budućnosti možda omogućiti čak i
predikciju potresa”, zaključio je Stipčević.
Index