Moratorijum na sječu šuma uveden je kao hitna mjera zaštite. Naime, prekomjerna sječa u komercijalne svrhe, izvršena zakonito putem koncesija ili nezakonito, zahtjevala je drastične mjere oporavka. Zabran sječe počinje od januara 2016. godine i trajaće punih 10 godina, za koje vrijeme se očekuje dovoljan oporavak šuma i šumskih staništa.
Razlog za loše stanje u šumarstvu u Albaniji bilo je dosadašnje zakonodavstvo koje nije bilo u stanju da se obračuna sa prekomjernom sječom u proteklih 25 godina koje su često bile povezane sa korupcijom visokih službenika koji su upravljali zaštićenim područjima. Prema istraživanjima iz 2011. godine, za samo jednu godinu nezakonito je posječeno 46 miliona kubika, što je ekvivalent pustošenju površine glavnog grada Tirane (116.000.000 m2).
Odluka o zabranu javila se nakon izvršenog popisa šuma u Albaniji, koji je pokazao da šume obuhvataju manje od 10% površine čitave teroitorije te da postoji problem erodiranog zemljišta. Prema podacima iz 1943. godine šuma je zauzimala 83% teritorije ove zemlje.
Pripremljeni nacrt zakona koji će uvesti moratorijum u praksu naredne decenije Ministarstvo zaštite životne sredine predalo je Skupštini na glasanje. Kako bi obezbijedili efikasno izvršenje ove mjere Vlada Albanije je pripremila i drakonske kazne za sve one koji prekrše uvedeni moratorijum. Naime, u slučaju nezakonite sječe, počinilac će snositi kaznu i do 36 hiljada eura.
Posebna odlika ovog moratorijuma je što isti neće uticati na domaćinstva i ogrijev koji stanovništvo koristi. Naime, nakon izvršenog pospisa šuma, iste se predaju na korišćenje opštinama koje će dozvoljavati sječu samo za potrebe grijanja lokalnog stanovništva. To znači da će svaka porodica dobiti mogućnost da posječe onoliko stabala koliko je potrebno za jednu godinu. Stroga kontrola onemogućiće prodaju nezakonito posječenih stabala u komercijalne svrhe, dok će izvoz drvne građe, u čemu je Albanija prednjačila u prihodima, u potpunosti izostati.
Prema riječima zvaničnika, ovakvoj odluci Vlade naročito je doprinijela kampanja NVO sektora, koji je ukazivao na dugogodišnje zloupotrebe u šumarstvu ali i argumentovao loše stanje šuma, što se u konačnom odrazilo na vrste i staništa. Obje su strane itekako svjesne da uvođenje zabrana samo po sebi ne može garantovati uspjeh te da predstoji dugotrajan proces pošumljavanja.
Ostaje pitanje da li će se Crna Gora odlučiti za ovakav potez i ugledati na svoje komšije ili će se oglušiti o primjere dobre prakse kao što je učinila i u slučaju moratorijuma na lov? Crnogorske šume takođe pate od prekomjerne i nezakonite sječe, požara, krivolova, a ni naši zvaničnici nisu imuni na korupciju (primjer neuspjelog krivičnog gonjenja Radoša Šućura, direktora Uprave za šume).
IZVOR czip.me