Najprije je početak pregovora o primanju u EU sprečavala susjedna
Grčka. Nakon svađe koja je trajala više od dva i pol desetljeća Skopje
je pristalo na promjenu dotadašnjeg imena države. To mu je otvorilo put u
NATO, pa je Sjeverna Makedonija postala njegova članica 2020. No već
duže vrijeme približavanje te zemlje EU-u ometa Bugarska. Ona želi od
Sjeverne Makedonije iznuditi promjene u tumačenju nacionalne povijesti
po volji Sofije. Osim toga, Bugarska tvrdi da makedonski nije samostalan
jezik, nego samo zapadno-bugarski dijalekt, piše Deutsche Welle.
I na kraju se zahtijeva da se bugarska manjina, koja broji samo 3.000
pripadnika, u Ustav Sjeverne Makedonije unese kao „državotvorna
nacija”. Istovremeno se u Bugarskoj opovrgava postojanje makedonske
nacionalne manjine.
Unatoč ohrabrujućim govorima i praznim obećanjima zapadnih
političara: Sjeverna Makedonija je i dalje igračka međunarodne politike.
I zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u koja tako dugo čeka na
početak pregovora kao nijedna druga prije nje. Doduše, tzv. konferencija
o pristupu u srpnju 2022. je označila formalni početak pregovora. No to
zbog bugarske blokade još uvijek nisu pravi pregovori, na kojima bi
bila otvorena pojedina poglavlja.
Makedonski parlament je u kolovozu 2023. danima raspravljao o
zahtjevu Bugarske da se u Ustavu izričito navede bugarska manjina.
Budući da se opozicija tome protivi, za tu odluku do sada nema potrebne
dvotrećinske većine. Opozicija tvrdi da se tu ne radi samo u Ustavu, nego i
o izradi novih školskih knjiga kao i o dovođenju u pitanje vlastitog
jezika, nacije, identiteta i povijesti. Bugarska naposljetku želi na
ovaj ili onaj način dominirati Sjevernom Makedonijom, kaže oporba.
Donošenje odluke o promjeni Ustava je zato odgođeno.
Vođa oporbe i šef nacionalno-konzervativne stranke VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski sada
ide korak dalje i kaže: „Ne može biti te diktirane promjene Ustava.” U
razgovoru za beogradski list Politika od ponedjeljka (28.8.) on također
ističe: „Sada su izbori jedina opcija koja preostaje.” Prema njegovim
riječima, o promjeni Ustava trebaju odlučiti birači.
No popularni portal A1on podsjeća da Vlada glasanje u parlamentu
pomoću poslovnika teoretski može odgađati sve do kraja njezinog
regularnog mandata u ljeto 2024. Možda se vlada nada da će do tada
pridobiti osam zastupnika oporbe koji joj nedostaju za dvotrećinsku
većinu. Što bi ti zastupnici dobili u zamjenu za svoj glas – ostaje
tajna.
Ta unutarnjopolitička neizvjesnost u stvari blokira donošenje važnih
reformi i u većem dijelu stanovništva uzrokuje razočaranje i
frustracije. List Večer je prije nekoliko dana podsjetio da promjena
Ustava u korist bugarske manjine nije najvažnija tema: „Prvi nacionalni
interes je zemlja s jakim gospodarstvom, manje korupcije, dobrim
zdravstvom, obrazovanjem i dobrom pravnom državom.” No umjesto da se
bave time, vladajuće i oporbene stranke se međusobno optužuju za
uništavanje zemlje korupcijom, cenzurom medija i kontrolom pravosuđa.
Kod građana Sjeverne Makedonije proširio se osjećaj potpune
stagnacije i velike bespomoćnosti. Većina ih o domaćoj politici govori
još samo s dubokim prijezirom. Osim toga, skoro nitko više nema dobro
mišljenje o Europskoj uniji niti očekuje nešto pozitivno iz Bruxellesa.
Tko može, traži si posao u inozemstvu. Iseljavanje iz Sjeverne
Makedonije je masivno – broj stanovnika je proteklih godina smanjen za
10 posto i pao je na 1,8 milijuna.
Zašto se dobar dio stranaka u Bugarskoj okomio na malu susjednu
zemlju? Očito je razlog krhko političko stanje u samoj Bugarskoj, u
kojoj je u samo dvije godine održano ni više ni manje nego pet
parlamentarnih izbora. Nakon zadnjih u travnju 2023. ni sadašnja
vladajuća koalicija nije stabilna. Nju čine dvije stranke koje su u
stvari čista suprotnost: konzervativni GERB (Građani za europski razvoj
Bugarske) bivšeg premijera Bojka Borisova, kojeg se smatra odgovornim za brojne korupcijske afere, i liberalni reformski i antikorupcijski savez PP.
Formiranje vlade je omogućila samo podjela vlasti: najprije premijera
na određeno vrijeme imenuje jedna stranka, a onda slijedi premijer iz
druge stranke. Kod tolike političke krhkosti većini političara dobro
dođe zajednička nacionalna velika tema u obliku Sjeverne Makedonije. Već
je postojao jedan presedan: kada je bivši premijer Kiril Petkov iz
stranke PP prije godinu i pol htio učiniti ustupke Sjevernoj Makedoniji,
zaustavili su ga druge stranke i predsjednik države Rumen Radev.
I dok je većina stranih pravnika i povjesničara stala na stranu
Sjeverne Makedonije, EU želi prisiliti tu zemlju da promijeni Ustav u
skladu sa željom njezine članice Bugarske. Posebni američki izaslanik za
Balkan Gabriel Escobar je tijekom svog posjeta Skopju
ponovo istaknuo da Bugarska neće imati drugih zahtjeva nakon promjene
Ustava. Kako je rekao, to mu je zajamčila bugarska ministrica vanjskih
poslova i buduća premijerka Marija Gabriel.
No skorog rješenja blokade još nema na vidiku. Čak i ako se riješe
unutarnjopolitički sporovi oko promjena Ustava u samoj Sjevernoj
Makedoniji, nije izvjesno hoće li popustiti i neuračunljivi susjed
Bugarska. A to ne bi u sve dublju krizu gurnulo samo Sjevernu
Makedoniju, nego bi uništilo i ono malo vjerodostojnosti EU-a koju još
ima u regiji. Posljedica bi mogle biti nove napetosti u tom dijelu
Europe, piše Deutsche Welle.