Kada se govori o ratovima na Balkanu, najgora je pomisao da su oni bili bespotrebni. To, naravno, važi za svaki konflikt, ali onaj na području bivše Jugoslavije je zaista bilo lako izbjeći, piše list Die Presse. Ovaj list se okreće pitanju da li u novonastalim državama danas postoje “narodi” ili “nacije”.
U javnim raspravama tokom 1980-ih i 1990-ih u Srbiji nikada nije bilo govora o “srpskoj naciji”, nego o “srpskom narodu”. “Šta je dobro za srpski narod?”, glasilo je pitanje. Danas se tamo postavlja pitanje: “Šta je dobro za Srbiju?” Ovo je monumentalan preokret! Konačno je “Srbija” ono što je interes svih.
Narod ostavljamo po strani, sada je bitna nacionalna država, rezonuju političari u Beogradu. Zašto se tako nije moglo razmišljati i prije četvrt vijeka? To bi bilo mnogo mudrije, a i jeftinije. Zašto se Srbija tada opirala da iz naroda konvertira u naciju?
Osim toga, vjeruju li beogradski političari danas sami svojim riječima kada kažu kako je dobrobit Srbije važnija od dobrobiti Srba na Kosovu? Odnosno da nacija sebi više ne može dozvoliti da je narod ucjenjuje? Na ovo pitanje je relativno lako pronaći odgovor: Irelevatno je šta oni misle, bitno je da misle ozbiljno da to sprovedu.
Srbija ipak čitavo desetljeće zaostaje iza Hrvatske, što je još uvijek bolje nego pozicija u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina. Tamo ne postoji čak ni jedinstven narod koji bi prerastao u naciju.
EU bi konačno trebalo da smogne snage i pogleda činjenicama u oči. Ono o čemu se tamo sanja nije čisti “san o naciji puta 3”.
Bošnjačka elita koketira sa velikoislamskim svjetskim igračima, srpska razmišlja praktično-pragmatično, a hrvatska sve to ignoriše i gleda u pravcu Zagreba.
Ne, to ne mora da znači kraj BiH, barem dok traje međunarodni sistem subvencija. Ali teško se može zamisliti da bi se takva ‘ljuštura’ mogla napuniti životom, piše Die Presse.