U vrijeme inflacije, visokih cijena i još većih kamatnih stopa kupovina nekretnine postaje nedostižan san za brojne ljude širom svijeta. Upravo zbog toga priča o ljudima koji rade prosječne poslove i od prosječne plate uštede i steknu nekretninu, postaje viralna. To je priča mladog slovenskog para koji je kuću izgradio od ušteđevine. N1 Slovenija razgovarao je sa Evom Homan o tome kako je to njoj i njenom partneru pošlo za rukom.
Eva i njen partner uštedjeli su gotovo 180.000 eura i sagradili kuću. Nakon što su to ispričali u jednom podcastu, svi su se zapitali kako? Imaju prosječna primanja, oboje rade uredske poslove, a imaju 28 i 34 godine.
“Nikad nisam mislila da je to nešto posebno. Nisam ni očekivala ovakve reakcije”, komentirala je Homan za N1.
Ispričala je kako su ona i njen partner Marko uspjeli uštedjeti toliki novac te čega su se morali odreći.
Počeli su štedjeti u srednjoj školi
Eva Homan je na samom početku razgovora naglasila da su ona i njen partner bili vrlo štedljivi te da je među sredstvima za izgradnju kuće bio i novac koji su već uštedjeli u srednjoj školi. To znači da su štedjeli deset do 15 godina. Ušteđevina je počela rasti s prvim poslovima, iako su im plate bile prosječne.
Povećanju ušteđevine pridonijela je i činjenica da im životni troškovi nisu bili visoki, jer su se nakon dvije godine podstanarskih studija preselili kod njenih roditelja.
Povećali su svoju mjesečnu štednju tokom epidemije covida-19.
“Budući da zbog zatvaranja nismo toliko trošili, mogli smo gotovo svu platu staviti sa strane”, rekla je. Kako su inače vrlo skromni, nisu se morali ničega posebno odreći, a uštedjeli su oko 180.000 eura.
“Ne trošimo novac na stvari koje nam nisu važne”, ispričala je.
“Ista kuća bi mogla da nas košta 400.000 evra”
Ona i njen partner uštedjeli su mnogo novca još tokom gradnje, jer su sami gradili.
“Dosta smo gradili sami i zato što nije bilo radnika, a zbog moje trudnoće obećali smo jedno drugom da će kuća biti useljiva u roku od deset mjeseci od početka gradnje”, dodala je. Između ostalog, sami su izolirali prozorske letvice, pripremili drva za krov, nabavili dosta materijala, a krov pokrili crijepom.
Uspjeh je pripisala i već spomenutom strogom finansijskom planu jer su ona i njen partner tačno znali kako će rasporediti novac.
“Novac se može brzo potrošiti ako ne paziš. Ista bi nas kuća lako mogla koštati 400.000 eura.”
Procjenjuje da su tokom gradnje uštedjeli desetke hiljada eura time što nisu angažirali projektanta za nadzor i organizaciju radova – i to su napravili sami. Novac je ostao na računu i zbog niza dogovorenih popusta i traženja povoljnijih ponuda.
“Kad pogledam unatrag, nije mi sasvim jasno kako smo uspjeli. U početku nismo znali da će ovako ispasti, tek na kraju smo shvatili da nam kredit stvarno neće trebati”, opisala je i priznala da je gradnja bila jako naporna.
Niti nakon izgradnje kuće njihov stil života nije se puno promijenio. Istaknula je i kako su štedljivi, ali svakako ne broje svaki pfening. I dalje ne naručuju hranu kući, izbjegavaju restorane općenito, ne troše nepotrebno na novu odjeću, uspoređuju cijene telekomunikacijskih operatera, nemaju skupe automobile.
“Naša filozofija su jasno postavljeni prioriteti.”