Ali Tuđmanova politika prema Srbima imala je gotovo bezrezervnu potporu nacije i bilo kakvo problematiziranje tog aspekta ratnog naslijeđa veliki dio Hrvatske još ne prihvaća. O tome govori i podatak da javnost, prema nekim istraživanjima, najspornijim potezom aktualnog šefa države vidi njegovu najavu o mogućnosti povlačenja tužbe protiv Srbije.
U recentnom predsjednikovu posjetu Bosni i Hercegovini kao problematični naglašavaju se susret s Miloradom Dodikom te odavanje počasti na stratištima ne samo hrvatskog i bošnjačkog, nego ovaj put i srpskog naroda. Iz Jandrokovićeva ministarstva šefa države su proglasili ekshibicionistom. Zbog odavanja počasti stradalim Srbima gvardijan samostana u Plehanu otkazao mu je gostoprimstvo.
Notorno je da Dodik funkcionira kao lider srpskog nacionalizma. Njegova je retorika izašla ispod Miloševićeva šinjela. Njegove separatističke bajke razbijaju Bosnu i Hercegovinu. Ali on je premijer srpskog dijela BiH. Bez njega nema ni rješenja problema Bosne i Hercegovine, ni povratka Hrvata u banjalučki kraj, što će predsjednik Josipović pokušati pokrenuti.
Uostalom, bolje je zajedno s Dodikom položiti vijence na mjestima stradanja bosanskih naroda, što ovaj, kada je riječ o Bošnjacima i Hrvatima, nikada još nije napravio, nego se s njim neproduktivno prepucavati o NDH ili o njegovim osjećajima prema Sarajevu.
Dijalogu ne valja postavljati nikakve uvjete. Nije pitanje razgovarati ili ne, nego je problem u sadržaju razgovora. Tuđman je s Miloševićem intenzivno konverzirao o podjeli Bosne i Hercegovine, što kritičari Josipovićeva razgovora s Dodikom nikada nisu dovodili u pitanje. Ako aktualni predsjednik premijera Republike Srpske može dobiti za suradnika na zatvaranju knjige rata ili konkretne pomoći ratnim stradalnicima, onda je to sigurno mnogo bolje nego bilo kakav razgovor uvjetovati njegovim izričitim javnim odricanjem od problematičnih stavova.
Josipovićevo forsiranje aktivizma prema Bosni i Hercegovini praktično je anticipiranje planirane američke inicijative o kojoj je u posljednje vrijeme mnogo govorio američki ambasador u Zagrebu i o čemu se sigurno i premijerka Kosor iz prve ruke mogla obavijestiti nedavno u Bijeloj kući. Amerika, naime, nakon izbora u Bosni i Hercegovini, koji će se održati ove jeseni, ponovno kani preuzeti vodeću ulogu u institucionalnim reformama koje bi susjednu državu trebale pretvoriti u funkcionirajuću zajednicu.
Ponovno ćemo pokrenuti neke vrlo važne procese u dogovoru s našim partnerima u regiji, a naročito Hrvatskom, kaže veleposlanik James Foley. Svojim izričitim pomaganjem Hrvatskoj SAD je unaprijed honorirao asistenciju u scenariju sređivanja BiH. Naravno, američki projekt podrazumijeva da se i Hrvatska mora mijenjati.
Angažman predsjednika Josipovića ide upravo u tom smjeru.
Tekst preuzet sa www.jutarnji.hr