Vlada neće potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom
pravoslavnom crkvom 3. avgusta. To je dezinformacija, saopštio je crnogorski
premijer Dritan Abazović prije samo nekoliko dan.
Ipak, uprkos autorativnom demantovanju pisanja dijela
podgoričkih medija Abazović je juče, skriveno od očiju javnosti, bez zvanične
najave samo uz mikrofon TV Hram, potpisao akt koji će vjerovatno značiti kraj
njegovog boravka na čelu izvršne vlasti. Osim toga pitanje je koliko će takav
Ugovor doprinijeti pomirenju u Crnoj Gori zbog čega je, navodno, i formirana
Abazovićeva manjinska Vlada.
Iako svjestan posljedica, Abazović ignorišući stavove
stručne javnosti da Ugovor nije upodobljen sa nacionalnim propisima i da se SPC
u Crnoj Gori priznaje duži kontinuitet djelovanja nego u samoj Srbiji, govorio
da nije čuo valjane argumente da akt nije u skladu sa Ustavom i zakonima. Jedino
je mogao da ih ne čuje ukoliko tih dana nije otvarao mejl, čitao sve domaće
medije i ignorisao zvaničnu komunikaciju koju je imao sa ministrima na
sjednicama Vlade i na sastancima sa predsjednikom države.
Zato je glavno pitanje zbog čega je svjestan posljedica
odlučio da Vladi na čijem je čelu sa umišljajem stavi klipove u točkove? To će
bar za neko vrijem ostati sveta tajna. Sveta tajna Dritanovog potpisa.
Sa druge strane, opravdane su ocjene samog Abazovića da
je pitanje ugovora sa SPC trebalo riješiti prije deceniju. Činjenica je da to
pitanje predugo opterećuje crnogorsku javnost. Epska pravda bi bila da oni koju
su decenijama izbore dobijali ne na osnovu ekonomskih programa već zbog sijanja
podjela u Crnoj Gori, istovremeno svesrdno pomažući SPC da gradi hramove i širi
uticaj u društvu, na kraju potpišu i sa njima ugovor. Valja Đukanovićev DPS na
to podsjetiti danas kada tvrde da je “SPC parapolitička organizacija koja je
krila ratne zločince”. A samo prije dvadeset godina su skupa izvozili “stabilnost”
vjerujući u “rat za mir” i da će Dubrovnik nakon njihovih suludih akcija
postati stariji i ljepši. Danas se ti isti, čijim je glasovima dominantno
izabran Abazović, najglasnije bune zbog Ugovora iako im je sam premijer jasno
saopštavao da će akt potpisati. Danas kažu da će ga smijeniti, ali eto juče baš
slučajno nijesu imali vremena. Baš tako bi se valjalo podsjetiti i na ponašanje
pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija koji je svojedobno čitao
molitve ateisti Slobodanu Miloševiću u zatvoru, ali je isto tako glasnim
tihovanjem podržao Đukanovića u sukobu sa Bulatovićem 1990-ih. Takođe je glasno
ćutao nakon referenduma o nezavisnosti iako je govorio da su Crnogorci
“komunistički nakot ili kopliad”. Nego, o pokojniku sve najljepše.
U svijetu živih pak, vjerske zajednice i dalje imaju
ogroman uticaj. A u društvima koje u svemu zaostaju za razvijenim svijetom još
i veći. Valjda zbog toga jer je, kao u srednjem vijeku, i danas lakše
povjerovati da nas na onom svijetu čekaju sve blagodeti kad ih već nema na
ovom.
Zato se situacija
u Crnoj Gori najbolje može razumjete parafraziranjem Jevanđelja po Mateju.
Izbori rodiše
promjene. Promjene rodiše
Vladu. Prva Vlada rodi Dritana vicepremijera. Vlada rodi drugu Vladu. Druga
Vlada rodi Dritana premijera. Za drugu Vladu glasaše oni zbog koje je i prva
nastala. A sad se bune.
Što reče
patrijarh – slava Bogu!