Dodaju i da se za Aleksandra Vučića više ne može reći da je predsednik svih građana, ako je to ikada i bio. On se posednjih dana, uglavnom, pojavljuje kao vođa Srpske napredne stranke koji je stranačkim odredima dao zeleno svetlo da se tuku sa njegovim protivnicima“.
Kako su intezivirani sukobi na ulicama Srbije poslednjih dana, ministri, premijer i viđeniji naprednjaci utrkuju se ko će bolje da dokaže da se „blokaderi“, kako nazivaju građane i studente, bore protiv sopstvene zemlje.
Tako predsednik Vlade Republike Srbije, bez udubjivanja u starne razloge protesta, prof. dr Đuro Macut najoštrije osuđuje nemire u Beogradu, Novom Sadu, kao i u više gradova u Srbiji, napade na policiju i uništavanje javne i privatne imovine, navodeći da takvo ponašanje predstavlja direktan napad na državu.
Prema njegovim rečima, na ulicama se nisu odvijali mirni protesti, već okupljanje huligana čiji je cilj narušavanje javnog reda i mira.
„Nasiljem se Srbija ruši. I baš zato – Srbija neće pasti. Građani vide razliku: s jedne strane, ekstremisti koji pale, lome i prete; s druge strane, država koja radi, gradi i štiti. Oni pokušavaju da upale varnicu koja bi zapalila čitavu zemlju. Umesto političkog programa, doneli su motke i kamenice. Umesto dijaloga, doneli su mržnju i krv. Oni danas govore da „Srbija gori“ i raduju se tome – a ja im poručujem: Srbija neće goreti. Srbija će živeti, raditi i ići napred“, poručuje i socijalista ministar bez portfelja Đorđe Milićević.
I Nikola Selaković, ministar kulture, tvrdi da „ovo nisu nikakvi politički protesti, to je organizovan napad na državu, njene građane i ustavni poredak. „To je direktan udar na temelje naše države“, poručuje Selaković.
Sagovonici Danasa ističu da Srpska napredna stranka ipak ne predstavlja temelje države Srbije, niti koreni države počinju i završavaju u Ćacilednu. Logično je, kažu, da se u partijskoj državi protestvuje ispred prostorija SNS-a koji je zauzeo državne institucije i u čijem se vrhu donose sve odluke.
A to što vlast zloupotrebljava policiju protiv građana i za zaštitu samo jedne od stotinak stranaka koje postoje u Srbiji, njenih prostorija i članova, posebna je vrsta zlupotrebe. Granica je, kako piše novinar Vremena Andrej Ivanji, pređena kada su na scenu otvoreno izašle paravojne formacije Srpske napredne stranke pod zaštitom vrha policije.
„SNS nije država. A gledano sa stanovišta nacionalnog interesa, naprednjaci su neprijatlji ove države – ubice ustavnog poretka, vladavine prava, podele vlasti, ljudskih prava. Pljačkaši imovine ove države. Grupa koja poništava svaki sistem vrednosti i pristojnost u društvu“, kaže univerzitetski profesor, dr Bojan Pajtić za Danas.
Prema njegovim rečima, „izjednačavanje sa državom toj bandi služi za pokriće za obračun sa neistomišljenicima“.
„Jer ne zvuči isto kada kažete da se neko suprostavlja državi i kada staje na put razbojničkoj bandi, zar ne? A o tome koliko je SNS – država, najbolje govore dosijei huligana koji u ime te partije batinaju ljude po ulicama naših gradova“, ocenjuje Pajtić.
Politikolog dr Zoran Lutovac ističe za Danas da režim proteste ispred jedne političke stranke izjednačava sa napadom na državu iz jednostavnog razloga: zato što su oni sami državu izjednačili sa strankom koja ih je dovela na vlast. Kako kaže oni tako govore i tako se ponašaju, uprkos Ustavu koji kaže da „političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast niti je potčiniti sebi“.
„Dakle, građani se okupljaju ispred prostorija stranke koja je uzurpirala državu i sve institucije, ispred stranke koja time direktno podriva ustavno-pravni poredak. Građani su prestali da protestuju ispred policije, tužilaštva i sudova i počeli su da se okupljaju ispred političke stranke koja ih sve kontroliše“, navodi Lutovac.
Prema njegovim rečima predsednik države je glavni generator podela i nasilja u društvu. On se ne ponaša kao predsednik svih građana, nego kao predsednik jedne stranke i koordinator državnih organa, huligana i organizovanog kriminala.
„Predsednik države ne „izražava državno jedinstvo Republike Srbije“, kako mu to Ustav nalaže, nego je simbol svih podela u društvu i podstrekač verbalnog, institucionalnog i pravnog nasilja“, primećuje politikolog Lutovac.
Đorđe Pavićević, profesor fakulteta Političkih nauka i poslanik ZLF, napominje za Danas da su odavno u Srbiji otete i prisvojene i država i sve njene institucije. Podseća da grupa ljudi kontroliše državne institucije i doživljava ih kao svoj posed, „svuda postoje partijske elite, hijerarhije, postoje i postojale su partijske mašinerije, ali u Srbiji su se one pretvorile u klasu na vlasti“.
„Klasu koja je sa najvišeg mesta, od vođe klana, dobila licencu i privilegiju da gazduje institucijama i državnim resursima poput gazdovanja vlastitim feudom. S druge strtane, neki imaju izuzeće i oproste, šta god radili, samo je potrebno biti deo klana, ili iskazati lojalnost. Država je u Srbiji postala naprednjačko gazdinstvo“, ističe Pavićević.
Stoga, kako kaže, ne čudi što se ne vidi razlika između policije i stranačkih falangi, što vojska štiti stranačke funkcionere, što ih obezbeđuju dok tuku i gađaju građane i građanke koji protestuju protiv njihove vlasti i traže izbore. Što predsednik države, funkcioneri stranke ili režimski tabloidi kadruju u policiji i pravosuđu, najavljuju hapšenja i optužnice, ili što neki lekari popisuju povređene protestante.
„Ne čudi što se ispred Narodne skupštine nalazi neformalno, partijsko i kriminalno naselje, Ćacilend. Svi koji se tome protive tretiraju se kao protivnici države, nisu deo sistema vladavine koji oni nazivaju država. Srbija se u tom smislu ispisala iz reda modernih država u kojima su nosioci suvereniteta svi građani i upisala u red feudalnih poseda u kojima su vlasnici države organizovana kriminalna grupa, čiji članovi su se samoproglasili za gospodare“, zaključuje Đorđe Pavićević.