Ponajprije nužno je sređivanje biračkih popisa, koje je sama premijerka nazvala Pandorinom kutijom. Njihova napumpanost i nevjerodostojnost dovode u pitanje regularnost izbora. Dok broj birača nadmašuje broj stanovnika a u biračkim je popisima, procjene su, između 400 do čak 900 tisuća fantomskih imena, nema poštenog biranja.
Država mora odlučiti i o održivosti postojećeg modela glasanja takozvane dijaspore. Hrvatska mu se javnost protivi: najvećim dijelom smatra logičnim i pravednim da u izborima ne participiraju oni koji u Hrvatskoj ne žive. Sada kada se model okrenuo protiv onih koji su ga izmislili – otpočetka je funkcionirao kao rezervoar HDZ-ovih glasova – možda je pravi trenutak za njegovu reviziju. Mogla bi pomoći i činjenica da se Hercegovina ovoga puta izrijekom mobilizirala kontra Zagreba, čak ga nazivala trulim i nedovoljno hrvatskim gradom.
Veliki su se deficiti pokazali i u zakonskim odredbama o financiranju izborne kampanje. Taj segment ni dosad nije bio transparentan, ali nikada još u izbornoj utakmici nisu sprženi toliki milijuni i nikada nije bila jasnija prisutnost sumnjivog i prljavog novca. Hrvatska mora ograničiti cijenu kampanje i uvesti sankcije za lažiranje podataka. Da ne bi, umjesto građana, izbore odlučivao kapital, čak i onaj iz podzemlja.
Hrvatskoj se također više nikada ne bi smjelo dogoditi da u javnost dan prije izbora isplivaju podaci o kaznenim istragama protiv nekih kandidata. To ne znači da treba uvesti cenzuru, nego svojevrsni moralni cenzus, koji bi ljudima s repovima onemogućio natjecanje za političke funkcije. Da državne institucije, prije svega Državno odvjetništvo, rade svoj posao, ne bi se moglo dogoditi da u izborima za predsjednika Republike sudjeluju i kandidati s brdom kaznenih prijava. Takvi apsurdi pogubni su po moralno zdravlje naroda i sramote Hrvatsku.
Kad država sa svoje strane osigura potpunu demokratsku reguliranost izbora, suzit će se prostor i za manipulacije druge prirode. Koje su u recentnoj kampanji silno procvjetale. Umjesto sukoba programa, u drugom smo krugu gledali bezobzirno osobno blaćenje protivnika. Umjesto političke debate, opet je, sanaderovskom manirom, nametnut ideološki rat protiv “crvene Hrvatske”. Mobilizacijom protiv izmišljenih neprijatelja i raspirivanjem mržnje proizvedena je žestoka, uglavnom umjetna polarizacija društva: na vjernike i nevjernike, na “domoljube” i “komuniste”. Eskalirala je populistička demagogija. Eksplodirao dosad neviđen antiintelektualizam. U svojoj glorifikaciji “oranja” i nepoznavanja stranih jezika te omalovažavanju Josipovićeva profesorskog rada, Milan Bandić uspio je ujediniti onu, mislili smo već zaboravljenu, shemu: kilo mozga – dvije marke i reprint proletkulta Alije Sirotanovića iz razdoblja ranog socijalizma. Kampanju za drugi krug predsjedničkih izbora svojom je agresivnošću i financijskom dominantnošću pretvorio u zloćudni galimatijas za histeriziranje nacije.
Tekst preuzet sa www.jutarnji.hr