Fotografija na mobitelu prikazuje dječija stopala: prsti na jednoj
nozi djeluju neprirodno kratki i deformirani, na drugoj su rane na
mjestima gdje bi trebali biti nokti. “Ozebline, nekroza noktiju i otpali
nožni prsti”, objašnjava Paulina Bownik. Ova liječnica je ovako nešto
do sada poznavala samo iz medicinskih udžbenika.
“Nekoć se to
zvalo rovovsko stopalo”, kaže Bownik. Ovako su izgledale noge vojnika
koji su tjednima stajali u rovovima, na hladnoći i mokri – bez izuvanja
cipela. Ova ozljeda bila je gotovo nepoznata u Europi od Drugog
svjetskog rata. Ali sada ju opet možete pronaći među izbjeglicama koje
pokušavaju ući u EU.
Stopala na fotografiji pripadaju jednoj dvanaestogodišnjoj afričkoj
djevojčici koju je Paulina liječila krajem lipnja/jula 2022. u
Bialowieckoj šumi, prašumskom području na bjelorusko-poljskoj granici.
Putovala je sa skupinom izbjeglica iz Malija koji su pokušavali pronaći
utočište u EU. Djevojčica se više nije sjećala koliko su dugo lutali
šumom. Barem od siječnja.
Bjeloruske snage sigurnosti silom izbjeglice tjeraju
preko granične ograde u Poljsku, u EU. Tamo ih međutim natrag vraćaju
poljski graničari i vojnici, uključujući i one koji žele zatražiti azil u
članici EU Poljskoj.Takvi tzv. pushbackovi se provode iako poljske
vlasti znaju da se izbjeglice na bjeloruskoj strani premlaćuje ili siluje.
Ipak,
izbjeglice uvijek iznova uspiju prijeći granicu. Ovdje im s poljske
strane pomažu aktivisti poput grupe Granica, kojoj pripada i liječnica
Paulina. Grupa Granica je mreža od 14 poljskih nevladinih organizacija
koje djeluju u pograničnom području. Samo u trećem tjednu lipnja/juna
2022. volonteri grupe Granica primili su preko 130 SMS-poruka s pozivima
u pomoć od ljudi koji su ostali u divljini. Aktivisti odlaze nekoliko
puta dnevno u duboku šumu u potrazi za izgubljenima.
Izbjeglice s Bliskog istoka i Afrike
Izbjeglička
kriza ovdje, na istočnoj granici EU-a, nije okončana i neće tako skoro
biti okončana, poručuju aktivisti. Jer put u Europu preko Bjelorusije
sada je uspostavljen i njime više ne prolaze samo ljudi iz Sirije,
Iraka, Afganistana ili Jemena: sada ovamo stižu i migranti s Kube,
Somalije ili Senegala.
Nitko ne zna koliko ih zapravo ima.
Poljski graničari bilježe samo broj uhvaćenih i vraćenih. To znači da
isti ljudi mogu više puta ući u statistike. Prema riječima volontera,
sada dolazi manje tražitelja azila nego u jesen 2021., ali znatno više
nego zimi.
Iako zrakoplovi iz Turske, Iraka ili Sirije više ne
lete izravno za Minsk, lete za Moskvu, a odatle izbjeglice mogu
nastaviti prema Bjelorusiji vlakom ili autobusom. Zemlja na rubu EU-a
privlači migrante kojima se ruta kroz šume u pograničnom području s
Poljskom čini sigurnijom od mediteranske rute. Međutim ovo područje je
puno vlažnih i ledenih ogromnih močvara. Ovdje je moguće smrznuti se čak
i u travnju.
Službeno je od kolovoza/avgusta 2021. na poljskoj
strani granice umrlo 15 ljudi. No, volonteri grupe Granica govore o
broju koji je višestruko veći. I to uglavnom zato što mnogi migranti
koji su u opasnosti ne mogu poslati SMS s pozivom u pomoć iz močvara jer
tamo nema signala ili su im graničari prethodno uništili mobitele i
rezervne baterije.
Ekstremno pothlađene osobe
“Na rukama sam
držala dječaka koji je bio ekstremno pothlađen”, govori 20-godišnja
Oliwka. Ona od jeseni pomaže izbjeglicama u ime KIK-a, Kluba katoličke
inteligencije. „Nikada nisam mislila da će nečiji život stvarno ovisiti o
meni“, kaže ova studentica iz Varšave. “Da sam napravila pogrešku, ovaj
dječak bi umro.”
Prije pada Željezne zavjese KIK je bio dio
antikomunističke oporbe u Poljskoj. Sada je ova organizacija ponovno u
oporbi naspram politike poljske vlade. Njihov interventni centar nalazi
se u poljskom dijelu šume, 20-ak kilometara od bjeloruske granice.
Adresa je tajna, fotografije se ne smiju objavljivati.
“Radije
bismo bili oprezni”, kaže 24-godišnji Kuba, Oliwkin kolega i voditelj
smjene toga dana. U prosincu 2021. policija je noću izvršila pretres,
zaplijenila laptope i telefone te uhitila aktiviste. Optužba: pomaganje i
poticanje krijumčarenja ljudi.
“Pružamo humanitarnu pomoć, da
tako kažem prvu pomoć, da ljudi uopće mogu preživjeti”, kaže Kuba,
odmahujući glavom. On i njegovi prijatelji opskrbljuju izbjeglice u šumi
hranom, odjećom i lijekovima. “Volonteri to moraju raditi jer poljska
država ne radi svoj posao”, rekao je Kuba.
Poljski zakon doduše
ne brani ovakvu vrstu pomoći – naprotiv: čak je i kazneno djelo
uskratiti pomoć ljudima u nuždi. Unatoč tome, poljska država poduzima
mjere protiv onih koji pomažu izbjeglicama. U travnju/aprilu 2022.
Oliwkina i Kubina kolegica Veronika optužena je za krijumčarenje ljudi.
Dovezla je svoje kolege s hranom i odjećom do najbliže skupine
izbjeglica u šumi i vozila se natrag sama u praznom automobilu kada ju
je zaustavila policija.
SMS s pozivom za pomoć izbjeglica na
mobitelu bio je dovoljan da policija 21-godišnjakinju privede na 48
sati. “Službenik mi je objasnio da se osoba smatra izbjeglicom samo ako
bježi od rata u najbližu zemlju”, izvještava Weronika. Ljudi u šumama,
rekli su, ne smatraju se izbjeglicama, pa im ne treba pomagati.
Državni
odvjetnik tražio je tri mjeseca pritvora – no sud se s time nije
složio. Studentica je sada na slobodi, ali se posljednja četiri mjeseca
morala redovito pojavljivati na sudskim ročištima. Teoretski, prijeti
joj do osam godina zatvora.
Izbjeglički talas
Dolaze iz Sirije, Afganistana i Malija i pokušavaju ući
u EU: izbjeglice u prašumi na granici između Bjelorusije i Poljske.
Aktiviste koji im pomažu vlasti zastrašuju i progone.
Fotografija na mobitelu prikazuje dječija stopala: prsti na jednoj
nozi djeluju neprirodno kratki i deformirani, na drugoj su rane na
mjestima gdje bi trebali biti nokti. “Ozebline, nekroza noktiju i otpali
nožni prsti”, objašnjava Paulina Bownik. Ova liječnica je ovako nešto
do sada poznavala samo iz medicinskih udžbenika.
“Nekoć se to
zvalo rovovsko stopalo”, kaže Bownik. Ovako su izgledale noge vojnika
koji su tjednima stajali u rovovima, na hladnoći i mokri – bez izuvanja
cipela. Ova ozljeda bila je gotovo nepoznata u Europi od Drugog
svjetskog rata. Ali sada ju opet možete pronaći među izbjeglicama koje
pokušavaju ući u EU.
Paulina Bownik, liječnica koja pomaže izbjeglicama
Stopala
na fotografiji pripadaju jednoj dvanaestogodišnjoj afričkoj djevojčici
koju je Paulina liječila krajem lipnja/jula 2022. u Bialowieckoj šumi,
prašumskom području na bjelorusko-poljskoj granici. Putovala je sa
skupinom izbjeglica iz Malija koji su pokušavali pronaći utočište u EU.
Djevojčica se više nije sjećala koliko su dugo lutali šumom. Barem od
siječnja.
Bjeloruske snage sigurnosti silom izbjeglice tjeraju
preko granične ograde u Poljsku, u EU. Tamo ih međutim natrag vraćaju
poljski graničari i vojnici, uključujući i one koji žele zatražiti azil u
članici EU Poljskoj.Takvi tzv. pushbackovi se provode iako poljske
vlasti znaju da se izbjeglice na bjeloruskoj strani premlaćuje ili siluje.
Ipak,
izbjeglice uvijek iznova uspiju prijeći granicu. Ovdje im s poljske
strane pomažu aktivisti poput grupe Granica, kojoj pripada i liječnica
Paulina. Grupa Granica je mreža od 14 poljskih nevladinih organizacija
koje djeluju u pograničnom području. Samo u trećem tjednu lipnja/juna
2022. volonteri grupe Granica primili su preko 130 SMS-poruka s pozivima
u pomoć od ljudi koji su ostali u divljini. Aktivisti odlaze nekoliko
puta dnevno u duboku šumu u potrazi za izgubljenima.
Migranti na poljsko-bjeloruskoj granici – borba za preživljavanje
Izbjeglička
kriza ovdje, na istočnoj granici EU-a, nije okončana i neće tako skoro
biti okončana, poručuju aktivisti. Jer put u Europu preko Bjelorusije
sada je uspostavljen i njime više ne prolaze samo ljudi iz Sirije,
Iraka, Afganistana ili Jemena: sada ovamo stižu i migranti s Kube,
Somalije ili Senegala.
Nitko ne zna koliko ih zapravo ima.
Poljski graničari bilježe samo broj uhvaćenih i vraćenih. To znači da
isti ljudi mogu više puta ući u statistike. Prema riječima volontera,
sada dolazi manje tražitelja azila nego u jesen 2021., ali znatno više
nego zimi.
Iako zrakoplovi iz Turske, Iraka ili Sirije više ne
lete izravno za Minsk, lete za Moskvu, a odatle izbjeglice mogu
nastaviti prema Bjelorusiji vlakom ili autobusom. Zemlja na rubu EU-a
privlači migrante kojima se ruta kroz šume u pograničnom području s
Poljskom čini sigurnijom od mediteranske rute. Međutim ovo područje je
puno vlažnih i ledenih ogromnih močvara. Ovdje je moguće smrznuti se čak
i u travnju.
Službeno je od kolovoza/avgusta 2021. na poljskoj
strani granice umrlo 15 ljudi. No, volonteri grupe Granica govore o
broju koji je višestruko veći. I to uglavnom zato što mnogi migranti
koji su u opasnosti ne mogu poslati SMS s pozivom u pomoć iz močvara jer
tamo nema signala ili su im graničari prethodno uništili mobitele i
rezervne baterije.
Ekstremno pothlađene osobe
“Na
rukama sam držala dječaka koji je bio ekstremno pothlađen”, govori
20-godišnja Oliwka. Ona od jeseni pomaže izbjeglicama u ime KIK-a, Kluba
katoličke inteligencije. „Nikada nisam mislila da će nečiji život
stvarno ovisiti o meni“, kaže ova studentica iz Varšave. “Da sam
napravila pogrešku, ovaj dječak bi umro.”
Prije pada Željezne
zavjese KIK je bio dio antikomunističke oporbe u Poljskoj. Sada je ova
organizacija ponovno u oporbi naspram politike poljske vlade. Njihov
interventni centar nalazi se u poljskom dijelu šume, 20-ak kilometara od
bjeloruske granice. Adresa je tajna, fotografije se ne smiju
objavljivati.
“Radije bismo bili oprezni”, kaže 24-godišnji Kuba,
Oliwkin kolega i voditelj smjene toga dana. U prosincu 2021. policija
je noću izvršila pretres, zaplijenila laptope i telefone te uhitila
aktiviste. Optužba: pomaganje i poticanje krijumčarenja ljudi.
“Pružamo
humanitarnu pomoć, da tako kažem prvu pomoć, da ljudi uopće mogu
preživjeti”, kaže Kuba, odmahujući glavom. On i njegovi prijatelji
opskrbljuju izbjeglice u šumi hranom, odjećom i lijekovima. “Volonteri
to moraju raditi jer poljska država ne radi svoj posao”, rekao je Kuba.
Poljski
zakon doduše ne brani ovakvu vrstu pomoći – naprotiv: čak je i kazneno
djelo uskratiti pomoć ljudima u nuždi. Unatoč tome, poljska država
poduzima mjere protiv onih koji pomažu izbjeglicama. U travnju/aprilu
2022. Oliwkina i Kubina kolegica Veronika optužena je za krijumčarenje
ljudi. Dovezla je svoje kolege s hranom i odjećom do najbliže skupine
izbjeglica u šumi i vozila se natrag sama u praznom automobilu kada ju
je zaustavila policija.
SMS s pozivom za pomoć izbjeglica na
mobitelu bio je dovoljan da policija 21-godišnjakinju privede na 48
sati. “Službenik mi je objasnio da se osoba smatra izbjeglicom samo ako
bježi od rata u najbližu zemlju”, izvještava Weronika. Ljudi u šumama,
rekli su, ne smatraju se izbjeglicama, pa im ne treba pomagati.
Državni
odvjetnik tražio je tri mjeseca pritvora – no sud se s time nije
složio. Studentica je sada na slobodi, ali se posljednja četiri mjeseca
morala redovito pojavljivati na sudskim ročištima. Teoretski, prijeti
joj do osam godina zatvora.
Kuba i Oliwka u šumi na granici EU prema Poljskoj
Zatvoreni logor za izbjeglice
Pomagači
su grupu iz Malija s početka priče ostavili u šumi. “Možemo im reći
samo istinu – da će, ako budu uhićeni, morati provesti do šest mjeseci u
zatvorenom izbjegličkom centru gdje je kao u zatvoru”, kažu pomagači
Trenutačno
je osam takvih centara za interniranje u Poljskoj, raspoređenih po
cijeloj zemlji. Oko 700 osoba je trenutno zatvoreno u Bialystocku. U
proljeće 2022. bilo ih je oko 2000. Zadržani su bez optužnice i suđenja
dok se ne donese odluka hoće li biti deportirani – ili će dobiti azil. U
centru Wedrzyn, nedaleko od njemačke granice, izbjeglice su štrajkale
glađu u znak prosvjeda protiv pritvaranja.
Iz prašume u slobodu
Jedna
sirijska obitelj već mjesecima čeka na odluku o azilu ili
protjerivanju. Aktivistica Paulina se nada da neće potpisati neki
dokument kojim se odriču prava na azil. Migranti iz Malija su bili bolje
sreće i ipak su se nekako dokopali jedne treće zemlje (vjerojatno
Njemačke).
“Ono što radimo nije dovoljno da okončamo ovu krizu.
Ovo stanje neće prestati sve dok poljska država ne prestane koristiti
nasilje nad strancima i ne počne se pridržavati zakona”, kaže Kuba iz
humanitarne organizacije KIK. „Ako odustanemo, bezakonje pobjeđuje”,
dodaje Weronika. Ovo dvoje aktivista definitivno žele nastaviti. Jer
ljudi u šumi će još dugo ovisiti o pomoći volontera.
DW