foto Anadolija
“Ujedinjeni za Vučića”, “Vučić ujedinio i opoziciju i vlast”, “Ko će prvi izjaviti podršku Vučiću?” – uglavnom ovakve i slične naslove o “političkoj sabornosti” i iskazivanju podrške Vučiću mogli ste da čujete u medijima ovih dana.
“Pokušaćemo organizovati prevoz”, rekao je u petak predsjednik SNSD-a i Republike Srpske Milorad Dodik. On je dodao da će skratiti svoj planirani put i doći u Beograd.
“Biću u Beogradu, a pozivam i simpatizere”, kazala je Jelena Trivić samo dan ranije.
I lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić biće 26. maja na mitingu podrške Aleksandru Vučiću. Socijalistička partija dala je punu podršku Aleksandru Vučiću. I lider DNS-a Nenad Nešić rekao je da će biti 26. maja u Beogradu uz građane Srbije “na velikom narodnom mitingu”.
Pretpostavlja se da će skoro svi ovdašnji političari – bez obzira dolaze li iz redova vlasti ili opozicije, otići u Beograd, po mogućnosti biti u prvim redovima i svoje prisustvo ovjekovječiti fotografijama na društvenim mrežama.
I to je nadasve očekivano pragmatično ponašanje i aktivnosti lidera većih političkih partija iz Republike Srpske. Uz Vučića, pored Vučića, sa Vučićem.
Podsjetimo da je Srbija prije samo dvadesetak dana proživjela masakr kakav se nikada prije nije dogodio.
Srbiju boli, Srbija tuguje.
Tri petka zaredom, desetine hiljada građana šeta Beogradom i ostalim gradovima Srbije tražeći da se zaustavi nasilje.
Među njima šetaju i predstavnici srpske opozicije. Desetine hiljada građana Srbije izlazi, NE zato što su tu predstavnici opozicije, već zato što žele da iskažu svoj stav. To nisu protesti opozicije, to su protesti ljudi koji žele da poruče da su “PROTIV NASILJA”.
Ove proteste vlast i mediji u rukama vlasti Srbije ignorišu, ismijavaju jeftinim, fotošopiranim fotografijama. Optužuju opoziciju da zloupotrebljava tugu i tragediju. Da lešinari.
Da su ljudi koji šetaju Srbijom rulja, hijene.
Političari iz većih političkih partija u Republici Srpskoj ćute.
A zahtjevi sa protesta? Njih niko ne pominje. Za naše političare potpuno nevažno. Važna je podrška. Uz Vučića, pored Vučića, sa Vučićem.
“Hitno zaustavljanje dalje promocije nasilja u medijima i javnom prostoru, uključujući i smjenu Savjeta Regulatornog tijela za elektronske medije. Organizatori traže gašenje štampanih medija i tabloida koji promovišu mržnju i nasilje i kontinuirano krše novinarski kodeks, kao i, kako su naveli, oduzimanje nacionalnih frekvencija televizijama (koje) promovišu nasilje poput Pinka i Hepi TV. Zahtijevaju i “ukidanje programa koji promovišu nasilje, nemoral i agresiju na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, poput rijaliti programa”. Traže i smjenu ministra prosvjete Branka Ružića (koji je podnio ostavku), ministra unutrašnjih poslova Bratislava Gašića i direktora Bezbednosno informativne agencije Aleksandra Vulina”.
Je li zaustavljanje promocije nasilja nešto loše? Je li ukidanje “programa koji promovišu nasilje, nemoral i agresiju na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, poput rijaliti programa” loš zahtjev?
Je li dostojno makar nekog komentara, reakcije? Ako jeste, zašto ga nema? Zašto političari u Republici Srpskoj (rijetki su izuzeci) ne podržavaju zaustavljanje promocije nasilja? Ako ih nerviraju pripadnici srpske opozicije na protestima, zašto ih jednostavno ne ignorišu i ne kažu: protiv smo uplitanja politike, ali SMO ZA ZAUSTAVLJANJE NASILJA? Niko ništa.
Među rijetkim političarima iz Republike Srpske koji su objavili fotografije sa protesta “SRBIJA PROTIV NASILJA” i očitovali se bili su Nebojša Vukanović (koji je doduše rekao da on neće pozivati svoje simpatizere na proteste podrške Vučiću, ali ni opoziciji), te banjalučki odbornik Saša Lazić Medo.
Obojicu smo pitali za mišljenje.
foto BUKA
Lazić kaže za BUKU da na to sve gleda “srcem”
Kako kaže, na njegovom FB profilu i sad stoje fotografije sa svakog narodnog protesta, i ovdje, i u Srbiji i u Crnoj Gori.
“Ja to gledam srcem, ali i u Srbiji se, kao i kod nas, osjeti potreba za promjenom režima, već godinama unazad. Diktatura, medijski mrak, svuda su isti modeli ponašanja i vladanja državom. Crna Gora je, nadajmo se, uspjela. U Srbiji su, unazad desetak godina, ovo već ko zna koji narodni protesti, sjetimo se “1 od 5 miliona” i 1499 potpisa podrške univerzitetskih profesora otporu nenarodnom i autokratskom režimu. I tad sam, naravno, podržao narod. Pitate me zašto? Zato što tako osjećam u srcu. Isti su, svi vladari rade na isti kalup, ali to je valjda Balkan. To nikad ne mogu podržati, a za slobodoumni narod uvijek!”, ističe za BUKU banjalučki političar.
Nebojša Vukanović rekao je danas da će njegova “Lista za pravdu i red” biti jedina partija iz Republike Srpske koja se neće miješati u političke prilike u Srbiji.
foto BUKA
“Mi hoćemo da imamo vrlo korektne odnose sa Srbijom, ma ko tamo bio vlast. Prirodno je da Srbija i Republika Srpska sarađuju. Mi smo principijelni i ne trebamo biti ničija marioneta ni poltroni, niti se treba miješati u izborne procese. Vidimo da maltene svi, osim Liste za pravdu i red, odlaze. Meni je suicidno, moram to reći, da gospođa Jelena Trivić bude na istom skupu, a možda će ih rasporediti da budu skupa sa Nešićem, Selakom i sa Dodikom na skupu podrške Vučiću. Mislim da to izaziva gnjev opozicionih birača. Mi ne idemo, ni na opozicione, ni na pozicione proteste. Pokazuje se da mi jedini nemamo, ni mentore, ni sponzore. Oslanjamo se isključivo na narod, pa makar bili usamljeni kao sada”, rekao je Vukanović.
Na pitanje novinara BUKE kakav je njegov stav po pitanju protesta “Srbija protiv nasilja”, jer se čini da te proteste skoro niko od političara ne podržava, Vukanović odgovara:
“Ja sam uvijek podržavao svaki narodni protest i bunt. Svaka vlast, ako nema jaku opoziciju, treba imati jak narod koji će da ih kontroliše. Gdje god nema jake opozicije, vlast postane svemoćna, arogantna i bahata. Neka ljudi protestuju. Beograd je od mene daleko, to je jedan masovan protest, preko 100 000 ljudi. Uzrok tih protesta je medijska kampanja koja se vodi preko Hepija i Pinka, a ja sam pisao o Milomiru Mariću koji je uzrok tog nezadovoljstva, i Vučićević i plejada žute štampe. Pogledajte samo šta oni pišu o meni. Ne mogu ja da vodim rat na sto frontova”, rekao je Vukanović, odgovarajući novinaru BUKE.
Jovana Gligorijević, novinara beogradskog Vremena, kaže za BUKU da je odnos političara iz Republike Srpske krajnje nekorektan prema svim građanima i građankama Srbije, bez obzira na političku ili stranačku pripadnost.
foto Cenzolovka.rs
“Ovu zemlju je pogodila ogromna tragedija koja je izvela ljude na ulice. Makar iz poštovanja prema ubijenoj deci i njihovim roditeljima, red je da se svi suzdržimo od Vučićeve prakse da stalno gura sebe u prvi plan i da nameće sebe kao temu. Ovde se više ne radi o njemu. Takođe, ne mogu da ne primetim i političko slepilo: masovnost protesta protiv nasilja ne pokazuje da je Vučićev režim gotov, ali jeste načet. Davati sada podršku tom režimu isto je što i ići ‘45. u četnike. Bitno je da zapamtimo ko je gde bio i da ne dozvolimo da nam se ponove preletanja” smatra Gligorijević.
Na pitanje zašto su se političari oglušili čak i na zahtjeve beogradskih protesta “Srbija protiv nasilja”, predsjednik Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka kaže da je odgovor jednostavan.
“Niko ne želi da se zamjeri predsjedniku Srbije, čija struja organizuje svoj skup. Plus, Aleksandar Vučić je veoma popularan u Republici Srpskoj i podržavanje protesta na kojima se čuju parole protiv njega za političare u Srpskoj može značiti gubljenje političkih poena. Zanimljivo je ipak vidjeti da su određeni političari na različitim stranama u Srpskoj ipak zajedno kada je u pitanju podrška Vučiću. Da ne kažem da se neki i utrkuju ko će dati više javne podrške predsjedniku Srbije” smatra Lučka.
foto BUKA
“Očigledno je da niko ne želi da se na bilo koji način zamjeri vlastima u Srbiji, tj. Aleksandru Vučiću, jer vjeruju da bez njegove podrške neće imati šansu da formiraju danas-sutra vlast u Republici Srpskoj”, smatra za BUKU Ozren Perduv, aktivista i član grupe “Pravda za Davida”.
On kaže da zbog toga jedan dio opozicije otvoreno podilazi Aleksandru Vučiću, a drugi dio ostaje neutralan i radi se o isključivo političkoj kalkulaciji.
“Vjerujem da se većina građana u Republici Srpskoj sa pravom pita kako je moguće da se dio opozicije ovdje navodno bori protiv autokrate kakav je Milorad Dodik, a sa druge strane istog takvog autokratu, ako ne i goreg, podržavaju u Srbiji. Mediji u Srbiji su gotovo u potpunosti pod kontrolom Aleksandra Vučića, ne postoje uslovi za održavanje fer izbora, protiv političkih oponenata se ne biraju sredstava kojima će se isti oblatiti i staviti na stub srama, Aleksandar Vučić kreira i podstiče atmosferu nasilja (kako u medijima, tako i van medija) i tako dalje. Dakle, gotovo sve isto kao i kod nas, ako ne i gore. I kako je moguće da neko to ovdje može da podržava?”, pita se naš sagovornik.
foto BUKA
Perduv je potpuno razočaran stavovima Jelene Trivić, koja je, kako kaže, otišla i korak dalje u podršci Aleksandru Vučiću na način da je opoziciju u Srbiji optužila da podrivaju Srbiju iznutra, da su zlupotrijebili tragedije koje su se desile i da najavljeni skup Aleksandra Vučića vidi, ne kao politički, već kao narodnu borbu protiv onih koji Srbiju podrivaju iznutra.
“Za mene su ove tvrdnje skandalozne. Podsjetio bih je da je istu retoriku koristio upravo Milorad Dodik kada je komentarisao njene aktivnosti. Da se kod nje možda nije razvio Stokholmski sindrom? Ljudi koji se u ogromnom broju okupljaju svakog petka u Beogradu nisu tu zbog opozicije, već zbog zahtjeva koji su postavljeni prema vlastima i koju su u potpunosti legitimni. Ko razuman može biti protiv takvih zahtjeva?, zaključuje za BUKU Ozren Perduv.