Fot: Anadolija
Škola je 3. maja bila mjesto masovnog ubistva kada je
trinaestogodišnji učenik Kosta K. u vrijeme prvog časa očevim pištoljem
usmrtio zaštitara i devetero učenika, a teško ranio još petero školskih
kolegu i nastavnicu.
“Moramo shvatiti da djeca, čijih drugova, braće, sestara više nema,
ne mogu ići u tu školu”, rekla je Đukić Dejanović novinarima u Beogradu.
Ona je navela da škola danas ima više od 1000 učenika i “svu pomoć i
podršku države”.
Školska godina u Srbiji počela je ovog septembra polemikama je li država
poslije masovnog ubistva u Ribnikaru poduzela sve mjere da se djeca u
klupama osjećaju sigurno i bezbrižno, a da njihovi roditelji budu
spokojni.
U svim školama od početka školske godine osigurano je dežurstvo
policajaca, a ministarstvo prosvjete poslalo je svim školskim upravama
upute i smjernice za rad, napose u pogledu sigurnosti učenika. Učenici
od petog do osmog razreda su dobili i novu izvannastavnu aktivnost, a
predmet je nazvan Vrline i vrijednosti kao životni kompas.
Trinaestogodišnji učenik ubojica, koji se poslije zločina sam
prijavio policiji, i dalje je pod nadzorom u specijalizovanoj psihijatrijskoj ustanovi, a njegov je otac, čijim pištoljem je počinjeno
ubistvo, u pritvoru.
Policija je oca uhapsila zbog teškog kaznenog djela protiv opšte igurnosti, nakon što je utvrđeno da je sina vodio u streljane na
vježbanje gađanja, a svoja dva pištolja i streljivo za koje je imao
uredne dozvole ostavio je u sefu dostupne neovlaštenim osobama.
Pritvor mu je u međuvremenu produžen, između ostalog i zbog
činjenice da je za kazneno djelo kojim ga se tereti propisana kazna
zatvora duža od 10 godina.
Ubistva u školi, a dan kasnije i u dva sela u kojima je 21-godišnjak
ubio osmero uglavnom mladih ljudi i ranio ih još 14, pokrenule su
masovne proteste “Srbija protiv nasilja”, na koje je pozvala
proeuropska oporba s ciljem da se zaustavi poticanje nasilja u politici,
javnom prostoru i medijima. Ti skupovi prerasli su u masovan građanski
bunt kojem su se pridružili studenti, sindikati, nevladine organizacije,
udruge i pokreti, a podržali su ih glumci te akademska zajednica
sveučilišnih profesora i znanstvenika.
Protesti i dalje traju, ali više nisu masovni kao prvih mjeseci.